
Teroristički napad u Zvorniku
U ratu protiv svih
Verovatni organizatori ili bar podstrekači pripadaju onima za koje su smrtni neprijatelji gotovo svi, od hrišćana do muslimana koji ne misle kao oni, a takvih je većina u islamskom svetu
Verovatni organizatori ili bar podstrekači pripadaju onima za koje su smrtni neprijatelji gotovo svi, od hrišćana do muslimana koji ne misle kao oni, a takvih je većina u islamskom svetu
"Sve što je radila i što radi porodica mog pokojnog prijatelja je za mene opravdano i razumljivo. Kada god su me posle tragedije kontaktirali, odazvao sam se svakom pozivu i pričao sa svakim od njih u svakoj prilici. I sa ujakom, pošto je zvanična istraga završena, i sa sestrom godinama kasnije kada sam bio u bolnici, i na radnom mestu. I meni je lakše kada s njima pričam o tome, i pričao bih ponovo, uvek, iznova i iznova. Ni ja ne mogu da prihvatim da se desilo to što se desilo, niti sam ikada mislio da se može desiti. Ali pričao sam i pričaću s njima, i objašnjavaću i zaklinjaću se njima, ne Draganu Vučićeviću, ne dr Nebojši Stefanoviću, ne Aleksandru Vučiću, a izvinite, ne ni ‘Vremenu’"
Među tolikim savetima kako da se podmladite ne videh način kome sam ja danas pribegao: idem u Vrbas vozom, voljenim prevoznim sredstvom koje me je s pravom bez sumnje već i zaboravilo
"Tog 30. jula 1993. petogodišnja Irma Hadžimuratović igrala se pred kućom. Kad je granata zazviždala, majka je stigla da je uhvati, obori na zemlju, i pokrije svojim tijelom. Geler je prošao kroz majku, ubio je, i ranio Irmu. Geler joj je uletio s leđa i oštetio kičmu i crijeva. Nakon godinu i po dana je umrla. Da je evakuisana iz grada samo dan ranije, to dijete bi danas bilo živo. Ovo je knjiga o tome"
Puštam noge da se skotrljaju nizbrdo. Ne ide, skamenjene su u istom pokretu. Nemam više snage da ih nateram da drugačije rade. Ništa me ne boli, ali sam potpuno beživotan. Kao da se nešto u mozgu zaglavilo. Ne mogu ni da usporim ni da ubrzam. Dobro. To su klasični simptomi krize. Idemo još jednom: laktovi, kolena, kukovi
"Papa ima vrlo gust kalendar susreta. O poseti predsednika Nikolića razgovaralo se još dok sam bio ambasador u Vatikanu, u leto 2012, vrlo brzo nakon predsedničkih izbora u Srbiji. Međutim, brzina kojom će sastanak između Tomislava Nikolića i pape Franje biti ponovo zakazan biće indikativna – ako se to dogodi uskoro, značiće da se nešto ozbiljnije dešava u odnosima između Vatikana i Srbije"
Umetnost vladanja u današnje vreme jeste kako obezbediti političku stabilnost u uslovima kad imate sve žešću eksploataciju. Oni koji u tome uspevaju visoko su cenjeni u međunarodnim institucijama. Vučić je uspeo da sprovede reforme koje su ne samo nepopularne nego i kontraproduktivne za kvalitet života većine ljudi, a da pri tome to nije izazvalo ozbiljnije potrese. Tajna uspešne politike onako kako je ona danas shvaćena jeste da ljudi glasaju za vas uprkos tome što radite protiv njihovih interesa
„Gorski je prevashodno roman o Londonu. Međutim, svi glavni junaci su u London stigli natopljeni politikom istoka i juga Evrope, i svoje otadžbinske priče upisuju u istoriju Britanije na jedan polifon, mnogoglasni način, često u protivurečju jedni s drugima a i sa samima sobom. Gorski je ruski patriota, čak i nostalgičan u odnosu na predjeljcinovsku Rusiju, ali istovremeno je i Jevrejin koji nosi određenu svest o tome da nije ’slovenska duša’. Natalija, u koju je zaljubljen, sanja da pobegne iz Rusije po svaku cenu, ali na Zapadu ne zna šta bi sa sobom. Nikola je beogradski tinejdžer čak i kada se približava četrdesetoj. U Englesku stiže u bekstvu od mobilizacije, kao čovek bez politike, ali i bez strasti; on je na neki način predstavnik srpske ’izgubljene generacije’ koja se devedesetih rasula po svetu i koja je moj pandan izgubljenoj generaciji Ficdžeralda i Hemingveja"
U potrazi za identitetom i "svojim horizontom", romansijerka Žistin Levi neumorno se baca u detaljno opisivanje sopstvenog detinjstva i mladosti – ali bez želje da se dopadne
Svršenom poslu mane nema: još danas, na treći dan Uskrsa, slušam kratež "Hristos vaskrs", pa ću biti miran godinu dana, ili će Sveta matera preduzeti neophodne korake i podučiti hrišćane kako da se pravil’no pozdravljaju na najradosniji praznik
Novi tematski broj časopisa "Gradac" posvećen je virtuelnoj istoriji, odnosno razmatranjima šta bi se desilo da su neki istorijski procesi krenuli drugim smerom od onog koji jesu. Autori koji se bave "kontrafaktualnim" pitanjima su ugledni istoričari Nil Ferguson, Endru Roberts, Majkl Barli, Džonatan Haslam i Mark Almond, a njihove teme su "Hitlerova Engleska: šta bi bilo da je Nemačka izvršila invaziju na Britaniju u maju 1940?", "Šta bi bilo da je nacistička Nemačka pobedila Sovjetski Savez?", "Staljinov rat i mir: šta bi bilo da je izbegnut Hladni rat?" i "1989. bez Gorbačova: šta bi bilo da se komunizam nije urušio?". Iz ovog broja, uz dozvolu izdavača, prenosimo deo eseja profesora Majkla Barlija
"Ako se bude snimala srpska verzija američke serije Mad Men, njujorška Medison avenija, ta arterija svetskog advertajzinga imaće u domaćoj verziji odgovor u Hilandarskoj ulici. Tu je bila locirana marketinška agencija Saatchi & Saatchi u kojoj su bili između ostalih i Dragan Đilas, a nedaleko od nje i agencija Spektra u kojoj su bili Milan Beko i Beba Popović. Nisu li oni posle rada u agencijama u devedesetim postali neki od važnih kreatora političkog i društvenog života Srbije"
Memoari Kim Gordon, "princeze alternativnog coola", uzbudljivi su pogled na rokenrol i art scenu, na noviju američku istoriju, ali i na najbolnija intimna pitanja
"Vučić je naš veliki vođa koji nas uči radu na svom primeru. A taj primer nije baš nimalo ubedljiv. Naprotiv. On je petnaest godina držao banku u Skupštini, prodavao maglu, zagovarao rat i slavio ratne zločince, a sad se predstavlja kao veliki radnik, mučenik koji radi od jutra do sutra. Je l’ to govore drugi premijeri? Žale li se oni građanima da mnogo rade, da im je mnogo teško, da im svi prete, da ne spavaju, da ne kradu i da nemaju kad da jedu? Vučiću ne pada na pamet da se nas nimalo ne tiče sve to što se odnosi na njega lično. To je ta intimizacija koja je strašno autoritarna i iritantna. Pritom, on govori o radu da bi nam rekao kako smo svi mi neradnici i kako smo zato siromašni"
Obezbeđena je lojalnost podređenih, uključujući tu i generale koji će pažljivo čitati "dogodovštine vojnika Lazanskog", pažljivije, koliko vidimo, nego banalna uputstva o poželjnom stanju opremljenosti borbenih sredstava
Ginter Gras je, po meni, najznačajniji ne samo nemački nego i svetski pisac druge polovine prošlog stoleća. A bio je mnogo više od toga
Trinaestog aprila 2015. godine – istog dana kao i Ginter Gras – umro je urugvajski pisac Eduardo Galeano
"Kao ljudsko biće koje živi u ovom društvu, nikad neću prestati da osećam strahotu kako zbog događaja samog tako i zbog interpretacije posle. Ako na ovom strašnom primeru ne naučimo da ne mogu živi da dele beščašće nad mrtvim ljudima, onda ne znam koliko nama treba nesreće kao društvu da bismo naučili da se to ne radi"
Protiv seljaka se urotilo sve. I pad vrednosti evra prema dolaru, zbog čega je izvoz iz EU još konkurentniji, ali i rat sankcijama između EU i Rusije zbog krize u Ukrajini, pa se evropski viškovi hrane usmeravaju u Srbiju, delom i po dampinškim cenama
Ukoliko nadležne pitate zašto ne postoji ugovor kojim se definiše ova investicija za "Beograd na vodi", koji deo sredstava u ceo posao unose grad i država, kako se deli profit, ko snosi rizike, onda bivate proglašeni za plaćenike tajkuna; ako pitate koliko košta izmeštanje autobuske i železničke stanice, neophodna infrastruktura i raščišćavanje terena, ko to plaća i kako su izabrana preduzeća koja to sprovode, onda ste ljubitelj trošnih udžerica i protiv modernizacije; ako ukažete na povrede zakona, lažiranje javnih rasprava, manipulacije izjavama stručnjaka, onda ste protiv napretka
O poslovanju srpskog ogranka DHL-a, svetskog lidera u međunarodnom ekspresnom, drumskom i vazdušnom transportu i logistici, planovima i fokusu na mala i srednja preduzeća
"Danas sam slušao jedan bluz album i tamo čovek lepo kaže – bluz ti omogućava da se osetiš kao da imaš milion dolara, a nemaš ništa. E, to ti je otprilike i suština popularne kulture. Kao što neko reče: ona ti omogućava da se vratiš kući. Svi smo u nekom trenutku morali da odemo od kuće, a kroz rok pesme i film, mi joj se vraćamo. To je svakodnevna priča o izgubljenom raju, o mestu gde možemo opet da se osećamo toplo i fino kao u svom domu"
Bilo pa prošlo, to mi je uzrečica koju bih da proizvedem u autentično svoje vjeruju (a koje ne bi bolelo), a opet, uprkos njoj, zažalim ponekad za vremenom kad nismo imali baš ovoliko samopouzdanja
Projekat železničke stanice Prokop otišao je toliko daleko da, nažalost, ne možemo da kažemo "prešli smo se, jako smo se prešli". Na tom primeru studenti bi trebalo da uče kako ne treba da se radi. Međutim, ova priča je aktuelizovana projektom "Beograd na vodi"
Ta 1980. važna je i prevratna na milion načina, ali je ipak samo embrion svega onoga što će uslediti i preoblikovati naše živote