Nuspojave
Porfirije Partibrejker (ili samo fejker)
Voleo bih da vidim primere progresivizma i u drugim, “važnijim” oblastima, a sve za sada što vidim je Porfirijeva savršena simfonija sa najgorom zaostavštinom njegovih prethodnika
Voleo bih da vidim primere progresivizma i u drugim, “važnijim” oblastima, a sve za sada što vidim je Porfirijeva savršena simfonija sa najgorom zaostavštinom njegovih prethodnika
Negatori genocida u Srebrenici trebalo bi da odgovore na dva pitanja. Prvo, zašto su svi koji su uhvaćeni streljani i niko nije pošteđen? Drugo, zašto su prekopavane primarne grobnice i zašto je angažovano 1000 ljudi, desetine građevinskih firmi i desetine auto-transportnih preduzeća da se tela pobijenih prebace u sekundarne grobnice
Novak Đoković je u nedelju igrao, i pobedio, u finalu Vimldona, “Zadruga” 5 je dobila finalnog pobednika, a finale je bilo i na EXIT-u. Bile su to tri slike Srbije
„Očigledno je da mnogima u Srbiji još nije jasno šta se tamo dogodilo“, napisao je Dejan Anastasijević 2005. godine u "Vremenu", deset godina nakon masovne likvidacije Muslimana u Srebrenici. Prošlo je još 17 godina od te 2005, a mnogima i dalje nije jasno, ili ne žele da znaju
Evropa nije zaboravila šta se desilo u Srebrenici, nije zaboravila sopstvenu odgovornost, jer nije mogla da spreči i zaustavi genocid, navodi se u zajedničkoj izjavi visokog predstavnika Evropske unije Đozepa Borelja i evropskog komesara za proširenje Olivera Varheljija povodom 27. godišnjice masovne likvidacije Muslimana u Srebrenici
Miodrag Zarković je dugo u novinarstvu, ali je postao zvezda tek za publiku desničarskih Jutjub medija. Jedan je od retkih srpskih novinara koji izveštavaju sa fronta u Ukrajini. Tamo Zarković otvoreno navija za Ruse
Željko Malnar, putnik, avanturista, tragač, putopisac, novinar, jedna od najpopularnijih ličnosti poznog socijalizma u Jugoslaviji, umro je 9. jula 2013. godine
Prošlo je pet godina otkada je otišla iz života u svom stilu: furiozno, na bum-tras. Takva je bila i kad nešto odluči, bilo da je u pitanju tema o kojoj želi da piše ili bakalar koji sprema za pola redakcije
“Razlika između Slobodana Miloševića i Aleksandra Vučića je ona koju vidimo na Koraksovim karikaturama. Milošević je tu introvetovan, oči mu se ne vide, on je lik koji deluje iz senke, iz bekstejdža. Nasuprot njemu, Vučić je stalno na pozornici, gleda nas svojim velikim očima sa svih strana i sve vreme zasipa nas svojim beskrajnim govorima. Ali, u suštini, on radi isto što i Milošević – učvršćuje ličnu vlast i nudi san o Velikoj Srbiji, koja se sad zove Srpski svet”
“Srbija je jedina zemlja koja načelno teži ka Evropskoj uniji, a koja otvoreno podržava rusku agresiju na Ukrajinu. Nije tačno da je neutralna, ona je na ruskoj strani. Pričamo da smo neutralni samo da ne bismo trpeli posledice. Kako je Srbija od proevropski nastrojene države došla do toga da podržava rusku agresiju? Zajedničkim snagama: evropskim nečinjenjem i aktivnim i strateškim činjenjem naše vlasti”
Ivan Barbalić i njegova familija dvadeset i pet godina žive svugde osim u svom (“društvenom”) stanu u Kapetana Radiča Petrovića 12, a gubitnici poput mene povremeno o tome prigodno nešto napišu, tek da ne bi umrli od sramote