
Jubilej
Četvrtina veka kao četvrt radničke vekne
O prvih 25 godina izdavačke kuće Geopoetika, iz ličnog ugla, njen osnivač i direktor Vladislav Bajac
O prvih 25 godina izdavačke kuće Geopoetika, iz ličnog ugla, njen osnivač i direktor Vladislav Bajac
Evropska nagrada za književnost obeležila je desetu godišnjicu konkursom za kratku priču na koji je pozvala svoje dosadašnje dobitnike, 36 pisaca iz 26 zemalja. Među njima je i Jelena Lengold, nagrađena 2011. godine za zbirku priča Vašarski mađioničar u izdanju Arhipelaga. Po oceni žirija, čitalaca pomenutog konkursa, najbolja evropska kratka priča je Jasmin i smrt Jelene Lengold
U nekim delovima rodnog mesta Ismaila Kadarea i Envera Hodže tuga i čemer beskrajne tranzicije mogu da se opipaju u vazduhu. U gradu ima dosta grčkih imena i simbola, stalno pomalo varniči između Albanaca i Grka. Na vrhu brda tvrđava sa sahat-kulom u kojoj se nalaze grobovi važnih ličnosti Bektaša, a nedaleko od Đirokastera nekadašnja "evropska Meka marihuane" Lazarat
Ono što je napravljeno krajem dvadesetog veka bio je pakt za rušenje Jugoslavije, kao što je na njegovom početku postojao savez za njeno stvaranje. Proces se obrnuo. Ali ovde se ne sme u istorijskim ni u bilo kojim drugim analizama smetnuti sa uma jedan moment. A to je da je Jugoslavija srušena od njenog vladajućeg vrha. Narod se, zapravo, nikad o tome nije izjasnio
"Ako svaki četvrti mladić smatra da jedan šamar nije nasilje, kao i da je seksualno uznemiravanje prihvatljivo kao šala i deo odrastanja, a svaka treća mlada osoba misli da je devojka koja nosi usku suknju i majicu sama kriva ako bude napadnuta, onda su to jasni signali da kao društvo moramo da radimo više"
"Na opustošenom prostoru preostaju još samo ‘burazeri’ različitih vrsta, mada ni u njih ne treba imati bezgranično poverenje, i vođe, koje ćemo slaviti, a potom bacati pod noge. Mnogi dragoceni ljudi uporno izbegavaju svaku formu javnog delovanja plašeći se da ne budu, u ‘društvu u kome se deca na sijalicama uče gađanju’, proglašeni za autoritete, što je potencijalno subverzivno i opasno. Institucije kao da ne umemo da gradimo ili ih rušimo često i zbog toga što su smetnja personalizovanoj vlasti. Izvestan uticaj u svemu tome ima i naše istorijsko iskustvo da su u nekim vremenima države u kojima smo živeli, a time i najveći broj institucija, bile tuđe. Na našim pijacama se prodaju lažni konektori za sigurnosne pojaseve za kola, a da nismo baš jasno raščistili koga time zapravo varamo"
"Ovo vreme osećam kao vreme društvene, političke paranoje, totalitarizma medija, vratolomnih spinova, a od toga i razum i nervi posustaju"
Kosovo je 2018. bila najčešća reč na televiziji, sa najmanje slike. Gotovo nikada nismo videli život običnih ljudi, Albanca nismo videli na televiziji decenijama, nikada precizno ne znamo kakav je odnos kosovskih Srba prema vladi u Prištini
Osetio sam se prepoznatim i prozvanim, pa razmišljam pred televizorom, ovako pred Novu godinu, ko sam i šta sam
Saša Janković se od "liblinga" građanske javnosti postepeno pretvorio u političkog čudaka, survavajući se u folder "nevažno", jedini u kojem političar ne sme da se nađe
"Kampanja protiv Ljiljane Smajlović i mene je kampanja protiv toga što je do suđenja uopšte došlo. A da nije bilo Komisije, pitanje je da li bi ikada bilo pravde za Slavka Ćuruviju. Komisija redovno reaguje na sve što nam se učini da je u ovom procesu nezakonito, nedozvoljeno, sve što narušava dokazni postupak. Vrhunac diskreditacije je tvrdnja da je zahvaljujući Ljiljani Smajlović bombardovanje Srbije duže trajalo. I tu se najbolje vidi kontinuitet od teksta ‘Ćuruvija dočekao bombe’, sa lažnom tvrdnjom da je Ćuruvija tražio bombardovanje Srbije, do bolesne izmišljotine da je zbog Ljiljane Smajlović produženo bombardovanje"
Razvoj obnovljive energije u Hrvatskoj i u zemljama Zapadnog Balkana trebalo bi da predvode građani i lokalne zadruge obnovljive energije, umesto velikih (često stranih) investitora i kompanija. Na ovaj način koristi od lokalnih potencijala ostaju u rukama lokalne zajednice. Većina današnjih članova zadruga u Evropi su motivisani građani posvećeni stvaranju promene u svojim lokalnim zajednicama
Možda su preterana poređenja ove serije sa "Grlom u jagode", ali ta paralela se ipak nije pojavila niotkuda, i svakako nešto govori o njenom profilu, ako ne i dometu
"Danas u 2018. na prelazu u 2019. Beograd (i Srbija) stvarno treba da otvori svoja blindirana vrata kreativne tamnice i pusti na slobodu pametno stvaralaštvo"
Uzimajući u obzir stagnaciju i slabljenje demokratije, ne samo u Srbiji već i širom regiona s izuzetkom Makedonije, izazov je jasan. Regionalni moćnici uživaju pažnju i podršku koju dobijaju od EU i drugih svetskih lidera, dok kod kuće postepeno erodiraju demokratske i nezavisne institucije i medije. U regionu, a naročito u Srbiji, pritisak za jačanje demokratije i vladavine prava moraće da dođe iznutra
Mada je opozicija na protestima zahtevala prestanak političkog nasilja, čini se da je sve što bi mogla dobiti – novi vanredni parlamentarni izbori. Nije prvi put da ih Aleksandar Vučić raspisuje pod obrazloženjem da to opozicione stranke traže
Nasilje nad izbornim procesom konsolidovalo je opoziciju koja je artikulisala zahteve, javno objavila dokaze o izbornim manipulacijama u Lučanima, odustala od najavljenog prekida protesta u Beogradu do 16. januara i pozvala građane na ulice u subotu 22. decembra
Kako upravljati procesom sporazumevanja između ljudi koji moderan svet još doživljavaju u guslarskoj tradiciji opevanja ko je kome glavu odsekao, a o tome izveštavaju dva vrana gavrana kao izveštači s lica mesta
Prvenac mlade Saše Savanović osvežavajuće je i obećavajuće otkriće, duboko uronjeno u "vajb" današnjeg Beograda, "zabavnog" lovišta predatorskog kapitalizma
Očigledno je da ulazimo u izbornu godinu ako opštih izbora bude u 2019. godini (ili u predizbornu ukoliko izbori budu 2020. što je, konačno, krajnji rok) i da izvršna vlast ne želi da ispusti iz ruku glavni alat u "izbornim radovima" – direktan, uticaj, na ogroman broj glasača, bolje reći na njihove džepove
Dvadeset i sedam godina nakon ubistva Jugoslavije, istraga je još u toku, i ništa nije neopozivo osim smrti same
"Prilikom zapošljavanja u institucijama, ako, recimo, čistačica po nekoj strukturi treba da bude Srpkinja, to mora da potpiše Radoičić. Radoičić i njegova grupa su kontrolisali plate koje dolaze iz budžeta Srbije, ali sada, kako su ušli u kosovske institucije, oni kontrolišu i sve Srbe koji ulaze u sistem Kosova i dobijaju plate od tog sistema. Znači, Srbe i u jednom i u drugom sistemu kontroliše isti čovek ili ista grupacija. Svaka neposlušnost se kažnjavala gubitkom posla. A ako je veći problem, onda paljenjem automobila, paljenjem prostorija, fizičkim nasrtajima... I ubistvima"
Treba se tu i tamo podsetiti da u Africi deca rade u rudnicima, da u Aziji radnice padaju mrtve od iscrpljenosti za šaku dolara, kako bi se firme u zapadnim zemljama, koje se pompezno zalažu za ljudska prava i socijalnu tržišnu privredu, što više bogatile. Treba se malo češće podsetiti da aktuelna srpska vlast pokušava da od Srbije napravi zemlju jeftine radne snage, to jest da je u evropskim okvirima pretvori u zemlju robova modernog doba
Svaki poraz ostavlja traga, mobiliše pobednike, demorališe pristalice poraženih i učvršćuje ih u uverenju kako se više nema smisla boriti. I upravo stoga je ovaj blagi rast Saveza za Srbiju – kao već i samo njegovo formiranje – potencijalno velika stvar za uveliko nokautiranu srpsku opoziciju, koja je letos bila gotovo pred iščeznućem