Lisica i ždral
Mali jutarnji štrec
Osobu mlađu od 35 godina tražim radi izigravanja rasističkog paragrafa antipatičnog žirija
Osobu mlađu od 35 godina tražim radi izigravanja rasističkog paragrafa antipatičnog žirija
Za razliku od situacije sa Katrinom, američke vlasti sada su se suočile ne sa problemom nedovoljnog već prevelikog odziva. Evakuisano je više od tri miliona ljudi u izuzetno kratkom roku. To je izazvalo neviđeno zakrčenje saobraćaja, nestašice goriva i mnoge druge organizacione probleme
"Možda je moja politička karakteristika trpljenje, to što sam uvek negde između, što verujem u neku meru", opisao je svoju "političku posebnost" predsednik SCG, koji, nakon optužbi za potpisivanje štetnog ugovora o nabavci vojne opreme, kaže da se ipak neće povući sa funkcije koju obavlja "u interesu evropskih ciljeva SCG"
Angela Merkel ima živce od čelika, ali sasvim se opušteno i s čvrstim živcima, barem javno, pokazuje i Gerhard Šreder
Baš kao što je za tango potrebno dvoje, i ceo ples Brisela sa Ankarom otvorio je niz gorućih pitanja o identitetu, misiji i viziji čitavog evropskog projekta. Kao što je Brisel primorao Tursku da se duboko zagleda u sebe, tako je Turska primorala EU na sličan proces introspekcije. Gde su joj granice, kuda je pošla, kakvu ulogu želi da igra u svetu? Ceremonija 3. oktobra zapravo je zgodan povod da se krene u potragu za odgovorima
Od Izraela sa početka mandata, gde je našao firmu koja bi da premesti aerodrom jer buka smeta građanima, do Italije, koja se opekla o EU, Kostić je napravio pun krug i uspeo da izgubi kofer i ostane bez para za kafu
"Što se tiče Medlin Olbrajt ili Veslija Klarka, mogu da kažem samo sledeće: nikada nisam čuo za bombe koje daju efekte četrnaest meseci pošto ih bacite. I na kraju, ako pitate čak i Klintona, on će vam priznati da su i on i Olbrajtova bili iznenađeni kad je Milošević pao: nisu verovali da će "balkanski mesar" otići bez ispaljenog metka"
U beogradskom centru razvijaće se podrška za prepoznavanje rukopisa za veliki broj evropskih jezika uključujući i srpsku ćirilicu i latinicu. Povratak stručnjaka koji je izuzetno visoko pozicioniran u hijerarhiji direktora kompanije uneo je izvesno uzbuđenje u beogradsku kancelariju, ali i u domaću javnost
Dok Srbijom haraju svakakve ijade, od roštiljijada do kupusijada, ovdašnja srpska zajednica dosetila se – bibliotekijade
Izdavač: Rende, Beograd, 2005.
Prevod sa engleskog: Vladimir Arsenijević
Stožernim umetničkim ostvarenjima ovog pokoljenja pisaca, koje će nešto kasnije biti nazvano bit-generacijom, s pravom se smatraju romani Goli ručak Vilijama Berouza i Na putu Džeka Keruaka. Najčešće se, međutim, previđa pionirska uloga Pola Boulsa: on je bio taj koji je romanom Čaj u Sahari (1949) budućim bitnicima poručio da izlaz ne postoji, ali da ga svakako treba tražiti do poslednje kapi ne samo krvi već i svih ostalih telesnih tečnosti
Režija: Robert Rodrigez, Frank Miler
Uloge: Brus Vilis, Miki Rurk, Klajv Oven, Džesika Alba, Rosario Doson, Nik Stol, Elaja Vud.
Film Roberta Rodrigeza i Frenka Milera Grad greha nije samo spektakularno snimljeno i vizuelno atraktivno ostvarenje, već sa sobom nosi jednu posebnu vrstu utehe – izvesno uverenje da zlikovci na kraju stradaju pa i po cenu da i heroji s njima odu do đavola. Drugim rečima, Milerov strip, ovde verno pretočen u celuloidnu vrpcu, pripoveda o poslednjoj mogućoj moralnosti u svetu izgubljene nevinosti
Protekli 39. po redu Beogradski teatarski festival bio je verovatno najbolji za proteklih desetak godina: njegov vrhunac bez ikakve sumnje bila je predstava Eraritjaritjaka švajcarskog Teatra Vidi
U okviru nedavno održanog Četvrtog internacionalnog festivala autorskog stripa GRRR!, u Pančevu je bila predstavljena i izložba "Strip u Srbiji 1955–1972" autora Zdravka Zupana, kao treći nastavak serije izložbi kojima festival GRRR! prikazuje istorijski razvoj strip-medija u našoj sredini. Kao i prethodnih godina, "Vreme" objavljuje skraćeni tekst autora izložbe o ovom periodu strip izdavaštva, kada kod nas dolazi do velike ekspanzije ovog medija
U relevantnim svetskim izveštajima koji tretiraju problem trgovine ljudima (trafficking in people), kao što su godišnji izveštaji američkog Stejt departmenta ili agencija UN-a za borbu protiv organizovanog kriminala, područje Zapadnog Balkana ili Jugoistočne Evrope ne zauzima centralno mesto, ali je daleko od toga da se ovaj problem sveo na meru koja bi mogla da bude društveno podnošljiva. Prostor od Rusije i Ukrajine na istoku, preko Moldavije i Rumunije, kroz Srbiju i Crnu Goru, ka Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i dalje na zapad poslednjih je petnaestak godina bio meka za granu organizovanog kriminala koja je trgovala ženama, uglavnom u cilju seksualne eksploatacije, i decom, u cilju radne eksploatacije – prosjačenja ili prodaje porodicama na Zapadu koje nemaju decu. Serija tekstova koju će objaviti "Vreme" ima za cilj da predstavi stanje u ovoj oblasti posmatrajući problem u kontekstu regiona kroz analizu postojećih istraživanja, razgovorima sa relevantnim učesnicima u borbi protiv ovog dela organizovanog kriminala i predstavljanjem učinaka tih aktivnosti u poslednjih nekoliko godina
Skidam kapu Bergmanu i blagosiljam ga za filmove u kojima se čuje samo ljudski govor (mada njegovi junaci dosta i ćute)
An Lejla Olivije,
Deset godina posle,
Grupa 484, Beograd 2005.
sa francuskog pevela Slavica Miletić
Urednik u kikindskom Domu omladine, pisac Srđan V. Tešin, od radikalskih opštinskih vlasti dobio je otkaz. Ono što mu se zameralo, kako se moglo čuti između ostalih bizarnih detalja, bilo je i to što je jednu predstavu sa repertoara nazvao Ćelava pevačica: "Kako mu je samo takvo nešto blesavo palo na pamet?" O svom iskustvu povodom ovog "slučaja", za "Vreme" piše smenjeni urednik
"Sve ovo ovde kod nas liči na jednu malu porodičnu manufakturu, koja će uskoro, baš kao ona iz špice za Mikijevu radionicu, odleteti u vazduh. Jer ranije ili kasnije, neko će morati da se zapita pred tim rashodovanim strojem: ‘Čemu ovo služi?’ Tek kada se bude stvorila kritična masa onih koje zanima odgovor na ovo pitanje, možda će se krenuti dalje"
Desničina famozna dvojna pripadnost, neupitnost njegovog značaja, podjednako u srpskoj i u hrvatskoj književnosti, podsećaju nas na jednu činjenicu bez koje nije moguće razumeti književnost jugoslovenskog veka, a bojim se, u velikoj meri to nije moguće ni danas. Kada se prisetimo kako se nekada, u vremenu kada je pisao i Vladan Desnica, postajalo veliki pisac, ne možemo ni zaobići ni zaboraviti činjenicu da je značaj nekog pisca određivao ne samo nacionalni, nego, upravo, i u presudnoj meri, nadnacionalni, južnoslovenski kulturni prostor
"Eskim u Pančevu"; "Vreme" br. 767