Putevi oko znakova
Korupcija kao estetika
Naš progres postoji, moguć je samo ako od njega neko ima ličnu privilegiju, nauštrb drugih; naš progres je zatvoreni klub
Naš progres postoji, moguć je samo ako od njega neko ima ličnu privilegiju, nauštrb drugih; naš progres je zatvoreni klub
O nameštaju koji je umetničko delo, o kratkovidosti naše drvne industrije, o tržištu bez kojeg je i najbolji dizajn na svetu uzaludan
Poslednjih desetleća kad igraju naši klubovi, potežu se, uoči utakmice, priče o budžetu. Kao grafikoni i kao žalopojke, pa koliki je budžet Bešiktaša, Olimpijakosa, Ludogoreca... A koliki je Partizanov budžet u odnosu na Mladost iz Lučana? Ma, boli me kurac za budžet. Koliki je bio budžet Nemaca, Nijemaca na Sutjesci, pa su partizani probili fašistički obruč. Uzleteli uz jednu liticu, u jurišu na koji su svi krenuli: i kuvari, i konjovoci, i ekonomi, i bolničari, i proleteri, i intendanti, i ranjenici, i bombaši, i kuriri, i mitraljesci, i sveštenici, i španski borci, i kraljevi oficiri, i komesari, i komandanti. Pozdrav partizanskom Šibeniku
Ovaj orkestar ima sopstveni život, ne poštapa se opštim mestima Buena Vista Social Cluba, i pruža više od pukog zbira trinaest pojedinaca
Kako iz poznatih franšiza iscediti još malo kao barut suve drenovine? Dva nova filma u našim bioskopima pokazuju kreativne mogućnosti, ali i tvrda ograničenja autoreciklaže
Nova premijera Šabačkog pozorišta je intrigantna, uznemirujuća, psihotična, scenski maštovita priča o položaju umetnika u Srbiji danas
Kroz predstavljanje istinite priče o saradnji sa čuvenim sovjetskim rediteljem umetnici Kraljevskog dramskog pozorišta pokazali su svoj odnos prema nacionalnom identitetu, prema "drugom", problemu razumevanja savremene umetnosti i reprezentovanja sopstvene kulture
U Srbiji se često govori o nekakvim špijunima, obično stilizovanim u misteriozna bića koja u dosluhu sa domaćim izdajnicima iz tmine rovare protiv srpstva. Ko su ti obaveštajci, agenti tajnih službi, prvi ili drugi sekretari ambasada, špijuni i šta rade širom sveta
Mreža 5G doneće nam neverovatno blagostanje u kome ćemo kratko moći da uživamo jer će nas njeno zračenje neprimetno usmrtiti. Tako bi se mogle, jednom rečenicom, opisati radikalne zablude o jednom tehnološkom iskoraku
Ukoliko se, iz bilo kog razloga – lako ih, naravno, možemo naslutiti – donese odluka uz pomoć koje će, i pored silnih dokaza o plagijatu, Siniša Mali izaći kao pobednik, to će biti snažan, do danas verovatno najsnažniji udarac i akademskoj zajednici i Univerzitetu u Beogradu, i veliko je pitanje da li će se ova institucija nakon toga ikada oporaviti. U tom smislu, "presuda" koja će biti doneta 22. novembra biće ne samo "presuda" doktoratu Siniše Malog nego i celom društvu. Sa druge strane, ukoliko se donese odluka da je u pitanju plagijat, to će biti izuzetno snažan šamar naprednjačkoj vlasti i biće srazmeran ogromnoj energiji koju je ona uložila da se to ne desi
Neredi u Čileu i Ekvadoru, protesti u Argentini, tenzije u Boliviji i Paragvaju govore o jazu između bogatih i siromašnih, besu marginalizovane mladeži, sporom privrednom rastu, rastućem dugu i nepoverenju građana i u leve i u desne vlade
Da li je građanin Vučević greškom dobio batine, koje su inače po zasluzi pripadale nekom drugom? Ako jeste, u čemu je greška? Ako nije, ko je onda u zabludi?
"Ukoliko se ne proglasi da je doktorat Malog plagijat, onda smo zaista priznali da obrazovanje nije važno. Mi smo onda sami sebe pogazili. Sami smo rekli, mi smo bezveze, nije ni važno da li postoji univerzitet ili ne postoji"
Pomalo izopačeno deluje čitava rasprava o slučaju doktorata Siniše Malog. Profesori su dovedeni u poziciju da moraju da pišu duge žalbe, tekstove u medijima, održavaju tribine kako bi javnost i kolege ubeđivali da plagijat ne može biti doktorat, da su dva teksta ista ili da se pamuk ne gaji u Srbiji. Sve to da bi opovrgli fraze o originalnom naučnom doprinosu ili o nečestitom neplagijatu ili dobrom bivšem studentu punom znanja, koji valjda po definiciji ne prepisuje od drugih
Uskoro će biti objavljene nove informacije o Mileni Pavlović Barili, u istraživanju umetnika i filologa Miodraga Kovačevića. Ovom prilikom objavljujemo neke od njih, u feljtonu "Srbija i Sjedinjene Američke Države – dve zemlja, jedna kultura" koji realizuju "Vreme" i magazin "Vitraž"
U Beogradu još postoje stvari koje Goran, zamenik Vesića, nije stigao da upropasti
O dvama romanima mladog mostarskog pisca, novim biserima savremene bosanskohercegovačke, ali i književnosti našeg jezika
Prvenac Steve Grabovca nameće se svakom malo boljem čitaocu kao retko autentično iskustvo i kao dragocen iskošeni pogled
"Tokom kemoterapije, bilo mi je vrlo bitno da ne pristajem na bilo kakvu vanjsku percepciju kao mjesto gde će se stvarati moj identitet. Ja jesam bila, a takva je i junakinja u romanu, osoba koja je hodala unaokolo ćelava bez obzira na to što je bilo jako hladno. Bila je zima i objektivno mi je bilo hladno glavi, ali nisam mogla da podnesem da se sakrivam i stidim onoga što jesam, šta god da je to"
"Kada čovek sebi i svom okruženju napravi toliki haos koliki je Ana Karenjina napravila, to je uvek iz neznanja, tačnije iz nedostatka samospoznaje. Da bi neko bio toliko autodestruktivan i destruktivan za svoje okruženje, mora da postoji neka nesvest"
Povodom slučaja Bitići oglasio se Kongres SAD, koji je jednoglasno usvojio rezoluciju u kojoj se od Srbije zahteva da pod hitno reši ovaj slučaj. Da li će rezolucija dovesti do napretka u istrazi i procesuiranju ovog zločina ili će se sve, kao i do sada, završiti na obećanjima srpskih vlasti i predsednika Vučića? Eksperti tvrde da su SAD upotrebile izrazito jako oružje. Posle Kongresa, rezoluciju bi trebalo da usvoji i Senat, a to će značiti da će svaki zvaničnik SAD imati obavezu da u komunikaciji sa srpskim vlastima insistira na rešavanju ovog slučaja
"Posle oslobođenja Užica, na samom kraju Drugog svetskog rata, na Žitnoj pijaci – sad je to Trg partizana – održavao se miting. Sećam se da je na krovu pijačne vage, na kojoj su nastupali učesnici i govornici, profesor muzike Dragoljub Jovašević pevao: ‘Granuo je, evo, već i Prvi maj / Rusi u Berlinu sada piju čaj.’ Ja sam na tom mitingu, kao učenik trećeg razreda osnovne, recitovao neku satiričnu pesmu o okupiranom Beogradu. Zaboravio sam, davno, i tu pesmu, i ko je njen autor. Ali, gledajući šta se u Beogradu dešava poslednjih godina – od Slavije i Savamale, preko Beograda na vodi, preko ukidanja Glavne železničke stanice, do raskopanih bulevara, do Trga republike, do premeštanja živog Starog savskog mosta sa reke na livadu, do jarbola, i do žičare i gondole na kalemegdanskoj tvrđavi, posle toliko godina, setio sam se početnih stihova te satire: ‘Beograde, slavni stari grade / šta od tebe u ludilu rade!’"
Meni je Beograd bio prvo inostranstvo, London drugo, Beograd, opet, treće. Svuda sam se, čudno, osećao i kao stranac i kao domaći
Prvo prikazivanje filmova Nedeljka Dragića u Beogradu, otkako je 1989. godine trijumfovao na jugoslovenskom festivalu kratkometražnog i dokumentarnog filma Slikama iz sjećanja dobivši Gran pri, održano je na nedavno završenom 17. Međunarodnom salonu stripa
U svu umetnost i Nezavisna asocijacija studenata "Svi za Kosmet", kod njih zastave Srbije, ikona Kneza Lazara, a od literaturu, liker, Dečansko vino i Manastirsko ladno pivo