Zanimacija naivnih
Ovo svadljivo dvovlašće, ove svakodnevne podvale, skandali, uzajamna podmetanja, podmukle spletke i intrige daleko su od plemenitih ideala demokratije, ali je svejedno u pitanju veliki napredak u odnosu na isto takvo jednovlašće
Ovo svadljivo dvovlašće, ove svakodnevne podvale, skandali, uzajamna podmetanja, podmukle spletke i intrige daleko su od plemenitih ideala demokratije, ali je svejedno u pitanju veliki napredak u odnosu na isto takvo jednovlašće
Prošlo je svečano potpisivanje ugovora, popijen je i šampanjac, a Darko Ribnikar je simbolično dobio na poklon jedan metalni euro novčić: u Politiku su ušle strane pare, "staru damu" kupila je velika nemačka izdavačka kuća WAZ iz Esena
Prvi sam put za "Miloševićeve transkripte", zapravo prijepise telefonskih razgovora srpskog predsjednika njegove najbliže obitelji, supruge Mire Marković, sina Marka i kćeri Marije, čuo u proljeće prošle godine od visoko rangiranog dužnosnika hrvatske obavještajne zajednice. Nakon intervjua za "Globus", koji nikad nije objavljen, taj mi je čovjek, inače bivši policajac koji se u struku vratio dolaskom koalicije na vlast, usput kazao da su hrvatske obavještajne službe Miloševića redovito prisluškivale od siječnja (januara) 1996. do svibnja (maja) 1998. Na moj začuđen pogled ovaj je kazao "...je, je hrvatska vojska ga je slušala svaki put kad je boravio u predsjedničkoj rezidenciji u Karađorđevu. Postoje negdje zapisi. Ja ih nisam vidio ali su im kazali da su to stotine stranica službenih i privatnih razgovora cijele obitelji..." Prošle subote, 26. siječnja (januara), otvorio sam prvu stranicu jedne od sedam bijelim kartonom ukoričenih knjiga Miloševićevih zapisa. Naslov je kratak: "Karađorđevo" piše crnim verzalom na sredini korica a ispod toga "boravak srpskog predsjednika" i "podaci prikupljeni elektroničkim izviđanjem", eufemizam za presretanje telefonskog signala. U mnoštvu prijepisa razgovora najzanimljivije i svakako su najbizarnije privatne konverzacije obitelji Milošević. Po prvi put se može steći autentičan dojam kakvi su bili stvarni odnosi u obitelji bivšeg srpskoga predsjednika i kakav je zapravo bio "life-style" obitelji što je cijelo jedno desetljeće vladala susjednom državom i bila na čelu političkog sustava koji je pokrenuo sve ratove na području bivše Jugoslavije. Jedan dio Miloševićevih telefonskih razgovora, onih "političkih", ugrađen je kao dokazni materijal u tužbu Republike Hrvatske protiv SRJ zbog genocida i agresije pred Međunarodnim sudom pravde u Den Haagu. Tih dijelova nema u dokumentima što su dostupni "Globusu". Očito da su transkripti "očišćeni" jer na otprilike 1000 stranica materijala Hrvatska i hrvatski političari spominju se tek na nekoliko mjesta. Svejedno, "Globusov" digest telefonskih razgovora Slobodana Miloševića i njegove obitelji predstavlja jedinstveni te ekskluzivni prikaz jednog vremena i ljudi koji su, nasreću, sada tek dio političke povijesti ali još uvijek, dok se glavi kuće Milošević sudi u Haagu, neizmjerno intrigiraju svjetsku javnost.
"Jednog dana nismo imali ni za hleb"; "Vreme" br. 574
"Lenonov sokak"; "Vreme" br. 575
"Guslarski ili Haški sud"; "Vreme" br. 573
Studiranje je pravo doba da se, uz učenje, probaju i dožive i razne druge stvari za koje kasnije u životu neće biti ni vremena ni prilike. Studentski budžet, s druge strane, jedva pokriva i učenje pa rešenje treba naći u dodatnim poslovima
U Poljskoj niko ne traži odmazdu, ali vlada uverenje da je Katin, kako je svojevremeno primetio Leh Valensa, "rana iz koje je izvučen trn, ali koja stalno krvari". U to se mogao uveriti i predsednik Putin prilikom nedavne posete Poljskoj
Vuk Drašković, predsednik Srpskog pokreta obnove ("Nacional")
"Privilegije", stvarne ili imaginarne, priznate ili tajne, samo su erzac za pravi problem; a Pravi Problem je Vojska sama, ukoliko nije svedena na striktno profesionalizovanu državnu "službu za vanredne situacije"