Nuspojave
Majske lamentacije
Srećom po nas, Tito je bio operetni diktator, više je voleo da mu propupele omladinke predaju tzv. Štafetu mladosti nego da gleda tenkove u mimohodu i ostale čelične skalamerije
Srećom po nas, Tito je bio operetni diktator, više je voleo da mu propupele omladinke predaju tzv. Štafetu mladosti nego da gleda tenkove u mimohodu i ostale čelične skalamerije
Politika iznad struke, (ne)reagovanje da bi se dodvorilo glasačima, “ratni bogataši”, kao i nedovoljna stručnost odgovornih kumovali su katastrofalnom saldu obolelih i preminulih od kovida u Makedoniji. Da li je makedonski zdravstveni sistem naučio lekciju, teško je reći, ali logikom zdravog balkanskog razuma – verovatno nije
“Što je situacija u svetu gora, to više ima smisla igrati pozorište. Prvo pozorište, prva dramska poezija je nastala u Grčkoj, prema zapadnom shvatanju pozorišta. U ono vreme je Eshil napisao Persijance i opisao poraz Persijanaca protiv Grka. Ali njegov motiv nije bio da slavi pobedu, nego da Grcima pokaže kakvu štetu su učinili persijskom narodu. Šta to znači? Cilj teatra je bio upozoriti Grke na ovu patnju, da je ne čine drugim narodima, jer bi ih jednog dana mogla stići ista od strane drugih naroda po kosmičkom zakonu hibrisa i nemesisa. U tom smislu, osnovno značenje pozorišta od početka njegovog nastanka je da neprestano pokušava da ubedi ljude kako rat treba jednom zasvagda zabraniti”
Radijski intervju koji je nastajao gotovo desetak godina, a koji je već na samom početku spontano pretvoren u eksperiment, postao je knjiga Do sledećeg ultimatuma
„Srbija nije imala izbor. Mogla je izabrati Vučića ili Vučića. Pretpostavljam da mali narodi koji žive u nebitnim zemljama smiju izabrati koga hoće. Sudeći po tome koliko dugo je Vučić predsjednik, Srbija je mala i nebitna zemlja. Da je bitna, srpski narod bi izabrao onoga koga bi mu nametnuo netko kome je Srbija u fokusu“
Dok čitava Evropa saoseća sa Ukrajinom koja je 11 nedelja izložena ruskoj agresiji, Hrvatski političari kažu da zapravo jedino oni razumeju kroz šta Ukrajinci prolaze jer su i sami prošli pakao vojne agresije – one srpske. Slični tonovi mogu se čuti i u Sarajevu
Nemačka će nastaviti da podržava evropski put Srbije, ali od nje očekuje da brani zajedničke vrednosti Evropske unije i drži se dogovorenog. U poslednje, posbno, spada i dijalog o Kosovu
“Titova Jugoslavija je imala bezbroj problema, ali nije htjela biti pasivna i provincijalna, već je željela stvari iznositi van granica. Okupljala je treći svijet, imala je šta reći u ime tih zemalja. Naši diplomati danas ne uspijevaju da iskoriste alate koji bi ih mogli učiniti važnim, kao što je recimo članstvo u EU, ali i bivanje na Balkanu, činjenica da taj prostor znamo, razumijemo, da živimo skupa. Ali, nije stvar samo do ljudi. Promijenio se mentalni sklop – vlada opći kukavičluk nacija koje sebe u isto vrijeme vide kao prvake nacionalizma”
Prikaz je uspeo, penzioneri u prodavnicama i na pijaci, a posebno uveče u parku, onako dokoni, konstatuju da nema jače vojne sile od Srbije. Dok za to vreme sve više i više starešina napušta vojsku tražeći sebi bolji izvor prihoda
Predviđanja da će pandemija potpuno i nepovratno promeniti naše navike, naše načine rada, kupovine, putovanja i druženja i da ćemo se iz pandemijskog košmara probuditi u Hakslijevom novom vrlom svetu – sada izgledaju preuranjena i preterana. Pandemijsku depresiju zamenjuje ratna psihoza
Šolc je hladan čovek koji ume sa brojevima. Zavisnost od ruskog gasa, cena energenata, radna mesta, to je jezik koji razume. U Šolcovom svetu sankcije nisu pitanje morala, i sa njim bi Vučić mogao da politčki trguje. Nevolja je što se tu više radi o tome šta Srbija može da izgubi, nego šta može da dobije