Pozorište
Političar kao žrtva
Žena bomba
Beogradsko dramsko pozorište
Tekst: Ivana Sajko
Režija: Bojan Đorđev
Igraju: Danica Ristovski, Marija Opsenica, Milena Moravčević, Snežana Milojević...
Žena bomba
Beogradsko dramsko pozorište
Tekst: Ivana Sajko
Režija: Bojan Đorđev
Igraju: Danica Ristovski, Marija Opsenica, Milena Moravčević, Snežana Milojević...
Ako je postojalo nekakvo "sejanje straha" pred Nikolićevom pobedom, onda je ono bilo sasvim opravdano, etički neproblematično i na suvim činjenicama zasnovano
Budžet Nacionalnog investicionog plana za kulturu u 2008. manji je za 50 odsto, pa čak i više od toga, nego u prethodnoj godini, a najveća ulaganja i dalje su u Beogradu
U nedelju pre podne Beograd je ličio na avetinjski pust grad. Malo kasnije, na Novom Beogradu i drugde praštalo je jače nego za oba novogodišnja praznika. Sve će posle ovog Melburna biti teže, zato što je Srbija teniska velesila
"Kad pišem literaturu, nemam nikoga na umu. Pišem za sebe ili, kako sam to lukavo formulisao, ‘pišem za ljude u deci i decu u ljudima’"
O privatizaciji apsolutno niko ništa ne pita Petrohemiju, niti imamo ikakve informacije. Poslednja informacija koju smo dobili stigla je u aprilu 2007. godine – da je produžen ugovor sa privatizacionim savetnikom ‘Meri Linč Rajfajzen investment', koji je isti kao za NIS
Prosečna neto plata u Srbiji u decembru premašila je vrednost od 400 evra, iznosila je 34.471 dinar ili 420 evra, po srednjem kursu od 82:1
Nervoza je očigledna i sasvim razumljiva: u poslednjim danima pred drugi krug predsedničkih izbora, ni ruski energetski zagrljaj ni evropska (kržljava) šargarepa ne deluju kao argumenti koji bi prognozu izbornog ishoda učinili bar donekle uverljivom. Kampanja je, zato, zaoštrena – puca se iz sveg raspoloživog oružja, pa makar i ćorcima
Briljantni um i buntovnička narav učinili su ga legendom za života, a fama o njemu trajaće dok bude šahovske igre
U divovskom hangaru, na kolosecima su postavljeni vagoni i kompozicije elektromotornih vozova, neke sveže ofarbane, neke spremne za popravku. Sve je u savršenom redu, ali iako je napolju sunčan, gotovo prolećni dan, kroz vazduh struji studen koja se nedeljama uvlačila u halu koja se nije grejala. Na ulazu, zaustavljeni sat pojačava utisak zamrznutog vremena
Iako se prema dokumentima kojima "Vreme" raspolaže nedvosmisleno moglo zaključiti da privatizacija Jugoslovenskog rečnog brodarstva ne ide baš kao po vodi, da je prvorangirani kupac – Daxin, u stvari, morao biti diskvalifikovan, u Ministarstvu za ekonomiju i regionalni razvoj uporno su tvrdili da je sve u redu. A nije. Neprijatnu situaciju razrešio je sam Daxin: u utorak, pred kraj radnog vremena, u Agenciju za privatizaciju stigao je zvanični dopis Daxina o odustajanju od kupovine većinskog dela JRB-a
Rezultat prvog izbornog kruga dodatno je ojačao prognoze o izrazitoj neizvesnosti predsedničke trke, a samim tim i puta kojim će se Srbija kretati u narednom periodu
Devizna štednja u 2007. dostigla je 4,8 milijardi evra, što je za 44,2 odsto više nego u 2006. i premašuje vrednost ukupne štednje od 2001. do 2004. godine
"Gde je put, a gde stranputica"; VREME 888
"U Beogradu nije nikakav problem prodati sliku koja košta preko 100.000 evra." Astronomske cene, koje se izražavaju u desetinama i stotinama hiljada evra, postižu radovi starih majstora. Dela Save Šumanovića koštaju između 200.000 i 250.000 evra, Paje Jovanovića oko 600.000, a Lubardine "bitke" od 80.000–100.000 evra
Nova knjiga Dragana Velikića, uprkos nekim "ugrađenim manama", trijumf je njegove spisateljske veštine i jedan od njegovih vrhunaca
"Naša izložba pokreće značajno pitanje ko čini srpsko, hrvatsko, slovenačko ili neko drugo slikarstvo. Po našem mišljenju, to su oni umetnici, bez obzira na nacionalnu pripadnost, koji su obogaćivali određene duhovne prostore, naravno i oni koji su u njima rođeni ili sa njima povezani školovanjem, životom i na druge načine"
Od 2002. do kraja 2007. Akcijski fond Srbije zaradio je 613 miliona evra prodajom manjinskih paketa akcija 1171 firme, a preostale akcije u 300 kompanija prodaće ove godine
Vojislav Koštunica, premijer, na otvaranju filmskog festivala Kustendorf u Drvengradu na Mokroj Gori (B92)
Ne volim crno-beli pogled na svet, jer ne verujem da on može da bude istinit. Ne volim ili-ili situacije, iako se ponekad u njima nalazimo. Srbija se, inače, i sada nalazi u jednoj ili-ili situaciji, a te situacije mogu da nas postave pred jedan drugi paradoks: paradoks "što bolje, to gore". Osećam da u našem društvu ima dosta ljudi koji su kritični prema onome u čemu živimo, a da negde u malom mozgu imaju taj stav da je "što gore, to bolje". Na taj način oni zapravo potvrđuju da je njihova teza tačna, odnosno da je Srbija mračna, blatnjava, prljava, neljudska, da je u stvari osuđena na propast i da treba da propadne