img

Komentar

Na početku beše vrlina

Pobeda, Proslava Foto: Fonet / AP
Proslava ubedljive pobade na izborima

U trenutku kada su institucije Republike razorene, kada je Vučićeva hobotnica još uvek živa, kada su ljudi zgađeni nepravdom i smradom koji je esenesovski režim ostavio za sobom, mi imamo, što reče Makijaveli, samo građansku vrlinu kao pogonsko gorivo kojim se možemo vratiti na početak

U poslaničke klupe srpskog parlament uskoro će sesti 140 predstavnika Studentske liste, što će biti zakonski i moralno najčistija parlamentarna frakcija u istoriji Srbije. Zakonska i moralna čistota se, međutim, makar od kako je Nikolo Makijaveli napisao Vladara (oko 1512. godine), ne računaju u političke vrline. Osnovna mera je delotvornost.

Možeš, dakle, biti najstrašnija moralna nakaza, piše Makijaveli, ukoliko održiš političku zajednicu i načiniš je prihvatljivim mestom za život sve ti je oprošteno. Ako, pak, ne uspeš narod će ti, politički protivnici, ili strana sila ionako presuditi.

Pa ipak, isti taj Makijaveli napisao je i Raspravu o prvom desetoknjižju Tita-Livija, remek-delo o tome kako se stvara i održava Republika. Ta knjiga se, do poslednjeg detalja, odnosi na trenutak u kojem se, danas, nalazi Srbija: promena je nastupila, kako dalje?

Kako se održati u promeni

Da bismo se održali u promeni „nema neophodnije stvari za zajednički život (vivere comune) nego što je vraćanje počecima“, odnosno dobrim ustanovama i dobrim ljudima, piše Makijaveli (Rasprave, str. 290, prevod Frano Čale). Vraćanje na početak je, utoliko, uvek novi početak (u prošlost se ne možemo vratiti). Makijavelijevo insistiranje na dobrim, odnosno vrlim ljudima, na obnavljanju vrline, najčistije se i najstrašnije iskazuje u čuvenom primeru Lucija Junija Bruta, „oca rimske slobode“ (Rasprave, str. 290).

Da bi uspostavio Republiku Brut je na ličnom primeru morao da pokaže šta znači republikanska vrlina. Jer, rimsko kraljevstvo bilo je smrtno bolesno od korupcije, raspadalo se onako kako se raspadala Srbija pod Vučićevim režimom. Ne samo da Brut nije poštedeo svoje sinove koji su se upleli u zaveru protiv republike, nego je, kao simbolički čin, prisustvovao njihovom smaknuću. Ulog je bio najveći mogući: sloboda.

Makijaveli je poslovično brutalan: „Ko uspostavi tiraniju a ne ubije Bruta i ko uspostavlja slobodnu državu a ne ubije Brutove sinove, kratko će se održati“ (Rasprave, str. 292; takođe Rasprave, str. 181). Brutovo držanje značilo je učvršćivanje rimske republike kroz republikansku vrlinu oličenu u vrlom pojedincu. Upravo je to novi početak koji je nužan i Srbiji.

Ovde, naravno, neće biti ubijanja, a krvavi primer iz istorije Rima govori o nečemu što protivreči Makijavelijevoj ideji iz Vladara: osnivači Republike moraju biti ljudi koji poseduju republikanske vrline – nepotkupljivost, odanost duhu republike, te ljudsku i građansku hrabrost da se suoče sa stvarnim opasnostima.

Vučićeva hobotnica je ošamućena, ali je itekako živa. Valja je dotući.

Na početku beše vrlina

Mitski 6. oktobar dogodio se tek posle ubistva Zorana Đinđića. Ali bilo je kasno. Hobotnica je preživela. A preživela je jer su Đinđić i njegova ekipa sklapali dogovore s pipcima hobotnice. Verovatno nikada nećemo odgovoriti na pitanje da li je to bilo nužno, da li je Đinđićev dogovor s budućim njegovim ubicom spasao živote ljudi tog 5. oktobra?

Vremenom, iz Đinđićeve vlade poispadali su silni kosturi, Koštunica nije imao pojma šta radi, Tadić nije imao snage da održi Prvu srpsku Republiku, pa ju je Vučić, sve cokćući od zadovoljstva, razorio.

Danas je drugačije. Studentski pokret ni sa kim nije sklapao dogovore, on nema dugove koje bi morao da vraća kroz trule kompromise. Zaključak je jasan: u ovom trenutku kada su institucije Republike razorene, kada je hobotnica još uvek živa, kada su ljudi zgađeni nepravdom i nečašću koju je Vučićev režim, radostan da smrdi, ostavio iza sebe i kada polažu ogromnu nadu u Studentsku listu, imamo samo republikansku (dakle građansku) vrlinu kao pogonsko gorivo kojim se, kako kaže Makijaveli, možemo vratiti na početak.

Princip glasi: ne pristati da budeš kupljen; izdržati u Skupštini; poštovati zakon i institucije; ukloniti iz javnosti one koji su se ogrešili o Ustav i zakone ove zemlje. Tako prosto i tako đavolski teško. Jer tu, na početku, beše vrlina.

Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!

Poslednje izdanje

Intervju: Branko Stamenković, javni tužilac Vrhovnog javnog tužilaštva

Crna slika i slom pravne države Pretplati se
Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve