img
Beograd, 9°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Unutrašnji glas

Istrajni građani i njihovi glasovi

28. oktobar 2026, 23:13 Aleksandar Dimitrijević
Kolona-studenata-iz-BG-ka-KG Foto: Đuro Santrač
"Obilje ovakve snage mora biti usmereno ka vrlo konkretnom cilju da bismo to smatrali radnom energijom."
Copied

Možemo li se, dakle, nadati da je i grupi od nekoliko miliona ljudi moguće da sazreva i napreduje? Da li, osim tehnološkog napretka, možemo da se razvijamo i psihološki, emotivno, mada nas ima tako mnogo i svi smo međusobno različiti, koliko smo i slični? Da li ima prostora čak i za onaj stepen optimizma koji bi nam omogućio očekivanje da ovo nije izolovan, pozitivan incident, već da smo “porasli” i sad smo trajno, uz uračunate prolazne krize, sposobni za nešto novo i zrelije

Utemeljivači naše etnologije bili su izvanredni naučnici i autori. Zato bi svako ko se na Balkanu bavi ljudima, a posebno psihoterapeuti, morao vrlo pažljivo da pročita njihove knjige, gde su kristalno jasni opisi, na primer, toga kako roditelji uz gusle generacijama prenose traumu “gubitka Carstva” (Cvijić) ili istorijat izgradnje privatnog identiteta (Timotijević).

Ovaj poduži uvod pravim zbog one poznate predstave o nama kao ljudima inspiracije, trenutka i poleta, koji svakoga ko radi vredno, sistematično i temeljno olako proglašavaju štreberom. Čak i kad su u pitanju naši naučnici, važi uverenje da će oni jednu istraživačku liniju napustiti pre no što su je zaokružili i iscrpli samo zato što se pojavila neka druga inspirativna ideja s kojom će morati da krenu od nule. A znate već i iz svakodnevnog iskustva da se često kaže kako smo mi posebno talentovan narod (za sportove posebno, ali i za humor, glumu, pregovaranje), volimo da mislimo da smo jako bistri, a neka deca uistinu stalno donose medalje sa prvenstava u fizici i matematici. Ali ako je sve to tačno, šta se dalje dešava s tom našom posebnošću? Odnosno, kako to da nismo “prvaci sveta” u svemu za šta verujemo da nam tako dobro ide?

Rostropovič, možda najkompletniji muzičar dvadesetog veka (čelista, pijanista, dirigent i nesuđeni kompozitor), kaže u jednom intervjuu sledeće: “Talent aide. Tалант помогает”. Za to da istu misao izrazi na dva jezika nema drugog razloga osim želje da, na pomalo dramski način, prenese stav da je biti talentovan od nekakve pomoći, ali da sve zavisi od rada, godina i decenija sistematičnog učenja i vežbanja. Odnosno da – što nam se možda neće dopasti – ideja o razvoju bez rada predstavlja čistu samozaljubljenost.

Istrajnost ne znači da je nečemu istekao rok trajanja. Ona ukazuje na to da je nešto trajalo onoliko koliko je bilo neophodno da se stigne do cilja, da se nije odustalo na pola puta, kada je prestalo da bude zanimljivo ili lako.

Nekad joj dajemo negativnu konotaciju (“Zašto istrajavaš u toj glupoj svađi?”), ali kao sklonost, kao osobina ličnosti, istrajnost može imati izuzetno pozitivan uticaj na naše živote. A može biti shvaćena i kao kapacitet, koji se, ponovo, skoro nigde ne trenira.

BEZ NJE, SVE JE ANEGDOTA

Na najosnovnijem nivou, istrajnost je povezana s našim metabolizmom i time koliko nam energije on stavlja na raspolaganje. Od mitohondrija do mehanizama odbrane, mnogo šta može igrati ulogu u nastanku ove veze, ali je jasno da od ranog detinjstva neka deca imaju mnogo fizičke energije, traže prilike da je potroše, odnosno ne mogu dugo da se uspavaju ako je nisu potrošila. Razlika se oseća i na svim ostalim uzrastima – nekim ljudima treba manje sna, ne traže pauze, uvek su u pokretu i glasni…

Obilje ovakve snage mora biti usmereno ka vrlo konkretnom cilju da bismo to smatrali radnom energijom. Ona može ostati rasuta, neusmerena ili vezana samo za jednu repetitivnu aktivnost. U najgorem slučaju, postaje osnova agresivnosti i nasilništva. Bazična stvar koju bi neka odrasla osoba trebalo da ponudi detetu jeste transformacija te “sirove” energije u dva važna psihološka svojstva. Prvo je visoka motivisanost, što se kod dece uvek lako prepoznaje kad ih pustite da sami biraju kako bi provodili vreme. Neko dete spontano može sate da provede u, recimo, crtanju i nikad ne bi prestalo kada ne bi bilo primorano. Drugima je potreban “uvod” da bi otkrili koliko neka aktivnost može biti zanimljiva, kao i primer da se u njoj može uživati svakog dana. Kod dece se može javiti i izuzetno visoka motivacija, ali ona je često posledica ili već pomenutog talenta, koji psihologiji ostaje prilično misteriozan, ili nekog značajnog nedostatka ili patnje koje dete pokušava da nadomesti ili prikrije. Drugo važno svojstvo je fokusiranost. Veliku količinu energije ponekad nije lako usmeriti baš na ono što bi u nekom trenutku trebalo da uradite, sve i ako to jako želite. Koncentracija je otud ono što omogućava da uđete u dubinu problema, sagledate problem iz različitih uglova i isključite ostatak sveta dok ga rešavate (ovde više ne govorimo o igranju).

Svima nam je, ne samo lako već i prijatno da se nečim bavimo dok je zanimljivo ili lako. Poznata “krivulja učenja” ubedljivo pokazuje kako u početku napredujemo brzo, ali se nedugo zatim stvari usporavaju, postaju teže i donose manje novine. Svaki novi predmet na fakultetu ispočetka deluje vanredno inspirativno. Ali ako vam seminarski rad ne piše veštačka inteligencija i počnete da čitate različite knjige posvećene jednoj užoj oblasti, lako počnu da vas muče ponavljanja, prepoznavanje, manjak novog i uzbudljivog. Ili nešto čime se bavite objektivno postaje komplikovanje i zahteva da se ljudski oznojite, pa omrznete celu školu zbog apsolutnog ablativa, mada vam je čak i treća deklinacija išla prilično dobro.

Tek u ovoj tački istrajnost postaje presudno važna karakteristika. Možete biti puni energije i jako motivisani, ali vas ne drži mesto i svaku sliku napustite pre no što je gotova. Možete biti potpuno usredsređeni na rešavanje šahovskog problema, ali samo zato što bi mogla uslediti nagrada ili naprosto zato što su vam šahovski problemi laki. Istrajnost je kapacitet da se ne odustane kad je teško, kad deluje da nećete uspeti, da nikad više neće postati zanimljivo kao što je bilo u početku, odnosno da se završi posao koji deluje kao da ga je nemoguće završiti, uopšte vam ne ide ili više ne znate gde da nađete inspiraciju. Zahvaljujući njoj otkrivate da imate rezerve energije, radoznalosti ili posvećenosti za koje ste verovali da su davno presahle. Bez nje, sve ostaju anegdote, zanimljive ideje, šanse koje je trebalo da iskoristim, “groblja neobjavljenih podataka”, skice romana, teorija, simfonija…

Neki autori smatraju da je istrajnost velikim delom urođeno svojstvo, ali dobar trener ili učitelj mogu da utiču na njen razvoj čak i do nivoa transformacije ličnosti. Utvrđeno je takođe da je istrajnost povezana s različitim pozitivnim osobinama ličnosti, a jedna u SAD popularna knjiga stavila ju je, pre desetak godina, u centar interesovanja naučne i laičke javnosti. Istovremeno je važno da se s istrajnošću bude fleksibilan, da se pažljivo bira u koje projekte se investira sva energija, kada odustajanje ne bi mnogo bolelo i u čemu ne možemo uspeti ni uz maksimalnu istrajnost jer nas problem prevazilazi.

MEDALJE (I) ZA DIJASPORU

Pišem ovaj tekst podstaknut vrlo konkretnim iskustvima. Još koliko u petak sam bio počeo sasvim drugi, ali će on morati da sačeka. Do izvesne mere mi je i svejedno šta u ovom trenutku mislite o rezultatima srpskih izbora, ali ne mogu da vam ne skrenem pažnju na to da moramo da se zapitamo kako je bio moguć ovakav proces, a posebno u inostranstvu, gde su ponegde i hiljade ljudi bile osuđene na samo jedno glasačko mesto. Ljudi su leteli s Islanda u Oslo, s kraja na kraj SAD ili Kine, trošili velike svote novca, energiju, vreme. Širom severne Evrope dan uistinu nije ni osvanuo do jedanaest, kiše su padale, uz neizbežne vetrove koji vam tu kišu zarivaju u oči i onim jesenjim oblacima što deluju da ih ima pet slojeva i da ih sunce nikad neće probiti. U tim atmosferskim prilikama, stvorena je vrlo prijatna međuljudska atmosfera, nigde nije pomenut nijedan incident, svađa ili sukob, a čekalo se, često s mokrim patikama i kosama, i po osam sati (tako sam barem čuo da se priča o Oslu i Cirihu).

U Berlinu je glasanje, prema zvaničnom izveštaju, završeno u 22:56. I sad ne znam da li se više divim tim ljudima koji su stajali na ulici skoro do ponoći – četiri, pet, šest sati? – ili da se pitam koja ih je motivacija tu zadržala i nakon što su objavljene prve procene, proglašena pobeda i priznat poraz. Kakva je to istrajnost da osećate kako morate dati doprinos pobedi koja je već izvojevana i koju drugi slave, ili kada morate da ublažite poraz kad je peškir već u ringu?

I sad, mislim, ne možemo a da ne izađemo iz dnevno-političkog domena i zapitamo se – da li bi oni čuveni etnolozi bili primorani da revidiraju svoje stavove. Jer ovo sada nisu bili samo strast, polet, inspiracija, više deluje da je u pitanju bio dvogodišnji neprekidan rad, požrtvovanost, izvanredno osmišljeno prisustvo na društvenim mrežama, usmerenost na osnovna načela demokratije i još mnogo toga. Ali – njih bi to, rekao bih, iznenadilo – radi se o svojevrsnoj olimpijadi u istrajnosti: od istrajnosti uprkos nepostojanju organizacije, preko istrajnosti uprkos moći oponenta ili istrajnosti i kad te tuku, gaze i vređaju, do istrajnosti kad je trebalo obučiti kontrolore, glasati i glasove braniti.

Možemo li se, dakle, nadati da je i grupi od nekoliko miliona ljudi moguće da sazreva i napreduje? Da li, osim tehnološkog napretka, možemo da se razvijamo i psihološki, emotivno, mada nas ima tako mnogo i svi smo međusobno različiti, koliko smo i slični? Da li ima prostora čak i za onaj stepen optimizma koji bi nam omogućio očekivanje da ovo nije izolovan pozitivan incident, već da smo “porasli” i sad smo trajno, uz uračunate prolazne krize, sposobni za nešto novo i zrelije? Nemam pojma. Ali videće se vrlo brzo.

Autor je psiholog

 

Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada! 

Tagovi:

Dijaspora Istrajnost Glasanje
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Razno
Dejan Bodiroga, Dragan Jovanović,, Aleksandar Čupić

Vesti

18.novembar 2026. I. M.

Ruska obaveštajna služba tvrdi da EU želi da izazove podele u Studentskoj listi

Ruska Spoljna obaveštajna služba tvrdi da su evropske službe u Beogradu dobile instrukcije da izoluju najuticajnije studentske lidere. Za ove tvrdnje nije ponudila dokaze

Lizing

Ekonomija

18.novembar 2026. I. M.

NBS oduzela dozvolu Alta lizingu: Šta će biti sa postojećim ugovorima?

Alta lizing ostao je bez dozvole za rad nakon što je njegova jedina vlasnica, Alta banka, otišla u stečaj. NBS je odlučila da umesto stečaja bude sprovedena likvidacija

Prizemljenje

Svet

16.novembar 2026. M. L. J.

Novi haos u američkom aviosaobraćaju: Otkazano 1.600 letova

Poremećaji u aviosaobraćaju u SAD nastavljeni su, uz 1.600 otkazanih i gotovo 3.600 letova sa kašnjenjem. Donald Tramp traži dodatna sredstva za kontrolu letenja

Svet

15.novembar 2026. M. L. J.

Izbori u Sloveniji: Jankoviću, Vučićevom prijatelju, se smeši drugi krug

Više od 1,6 miliona birača moći će danas da izađe na birališta kako bi izabrali gradonačelnike i opštinske većnike u svih 212 opština u Sloveniji

Vesti

13.novembar 2026. M.T.

SL kaže da će funkcije biti izglasane većinom, Brnabić o „revolucionarnom teroru“

Na konsultacijama uoči konstitutivne sednice Studentska lista je saopštila da će o rukovodstvu Skupštine odlučivati većina, bez prethodnog dogovora o raspodeli funkcija. Brnabić to ocenjuje kao prekid prakse uvažavanja opozicije

Komentar
Aleksandar Vučić

Komentar

Vučićevo konstituisanje iluzije

Aleksandar Vučić svojim jezikom ne konstituiše stvarnost, već iluziju, jedino što sada više neće biti u stanju da iluziju nameće policijskim pendrecima i plaćenim batinašima. To je pokazao na konstitutivnoj sednici Narodne skupštine

Ivan Milenković
Skupština Srbije

Komentar

Konstituisanje Skupštine: Istorijski dan za Srbiju

U utorak, 17. novembra, počinje konstituisanje Narodne skupštine u kojoj apsolutnu većinu ima Studentska lista. Zašto je ovaj dan za Srbiju istorijski?

Andrej Ivanji
Policija

Komentar

Šta je to Vučić planirao, kada je „sam sprečio građanski rat“

Aleksandar Vučić bi da mu Srbija bude zahvalna što izborni poraz nije pretvorio u nasilje. Pre toga morao bi da objasni čemu su služile pripreme za izbornu noć, pre svega u Pionirskom parku

Igor Božić
Vidi sve
Vreme 1871
Poslednje izdanje

Intervju: Branko Stamenković, javni tužilac Vrhovnog javnog tužilaštva

Crna slika i slom pravne države Pretplati se
Kako se pravi nova vlada

Jedinstvo slobodnomislećih

Postizborna Amerika

Sumrak trampizma

Intervju: Ofer Kasif, poslanik u Knesetu, Izrael

Kada se Jevreji zalažu za palestinska prava

Pokret Tradwives

Roman zbog kog se ratuje

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1871 11.11 2026.
Vreme 1870 04.11 2026.
Vreme 1869 28.10 2026.
Vreme 1868 21.10 2026.
Vreme 1867 14.10 2026.
Vreme 1866 07.10 2026.
Vreme 1865 30.09 2026.
Vreme 1864 23.09 2026.
Vreme 1863 16.09 2026.
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme 1860 26.08 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure