Preminuo Leszek Kołakowski

U Oxfordu je 17. jula umro jedan od najznačajnijih a nesumnjivo i najoriginalnijih poljskih (ali i evropskih) filozofa 20. stoljeća Leszek Kołakowski. Prema mišljenju Adama Michnika umro je jedan od najznačjnijih kreatora suvremene poljske kulture. Rođen je 23. 10. 1927. u Radomu. Iz njegove se biografije mogu izdvojiti podaci prema kojima je svoju akademsku karijeru započeo kao asistent za logiku u Lodzu (ali logika je ostala na rubu njegovih istraživačkih i misaonih interesa), na univerzitetu na kojemu je studirao a 1953. i doktorirao, te da je od 1959. do 1968. bio šef katedre za noviju filozofiju u Varšavi, a potom nastavio svoju djelatnost u SAD i Velikoj Britaniji, gdje je živio kao stariji istraživač na oksfordskom koledžu Svih Svetih, a povremeno je predavao na više američkih univerziteta, u Berkeleyu, Yaleu i Chicagu. Naime, staljinistički ga je režim u Poljskoj nakon proljetnih studentskih nemira proglasio «kvariteljem omladine», bio je isključen iz Partije i s univerziteta te praktično protjeran iz zemlje. Valja spomenuti i podatak da je od osnivanja međunarodnog savjeta časopisa Praxis bio član toga uglednog tijela, te da je niz njegovih djela preveden u Beogradu i Zagrebu.

Jedan od najboljih stilista u suvremenoj filozofiji, Kołakowski je autor niza djela o skolastici (i skolastičkom nasljeđu u marksizmu), neotomizmu, Spinozi, marksizmu, pozitivizmu, o povijesti i ljudskoj odgovornosti, o dosljednosti i nedosljednosti… U njegovom se stvaralaštvu uvjetno mogu razlikovati dvije faze. Prva, poljska faza obilježena je njegovom kritikom dogmatskog marksizma i potragom za nekakvim intelektualnim tipom interpretacije Marxove filozofije; drugu, englesku fazu obilježava kritika marksizma u cjelini, kao i potraga za izvorima totalitarizma u klasičnoj filozofiji, od Platona do Hegela.

U svojoj će drugoj fazi nekadašnji zastupnik «humanističkog marksizma» ocijeniti marksizam kao najveću fantaziju 20. stoljeća. Koliko je na tu promjenu njegove prosudbe utjecalo razočaranje uzrokovano uvidom u nepopravljivost na ideologiju svedene Marxove filozofije, koliko osobna ogorčenost postupcima samozvanih marksista koji su ga praktično protjerali iz domovine, koliko težnja za prilagođavanjem oksfordskim intelektualno-političkim i drugim standardima, a koliko pak oslobođenost od nužnosti mimikrije – vjerojatno nikad nećemo doznati, neovisno od njegovih svjedočenja i ispovijesti o uzrocima njegova definitivna odricanja od nade da se s marksizmom (ali i s temeljnim Marxovim idejama) bilo što smisleno može uraditi. Kakav god bio odgovor na naznačenu dilemu, nedvojbeno je da je Leszek Kołakowski bio jedan intrigantan, provokativan i po mnogo čemu dubok mislilac 20. stoljeća, te da će njegovo djelo i dalje u različitim aspektima predstavljati izvor nadahnuća za one koji tek dolaze.