Aca Lukas je jedna od retkih preostalih javnih ličnosti koje ne pokušavaju da budu nešto što nisu. I ne samo to. Koliko god se „urbani" zgražavali nad njim i njegovom publikom koja je prošlog vikenda ispunila Marakanu, Aca Lukas gradskiji, beogradskiji i urbaniji od svega što se ovde kao takvo predstavlja. Ili, u najmanju ruku, i on je ono što čini jedan grad, i to ne bilo koji, već Beograd, jedno od njegovih autentičnijih lica
Ne prilazi, ne prilazi,
sa mnom u noć ne odlazi,
ni kelneri ni devojke
ne vole takve momke,
nije ovo sto za dvoje,
sklonište je ovo moje
(Aca Lukas, „Istina je da te lažem“)
Mnogi se srpski, a bogami, i regionalni snob sablaznio nad činjenicom da je Aca Lukas 8. juna napunio Marakanu. Očekivano, odmah se dalo po zgražavanju i analizi. Šta i kako, iznad svega, zašto, te da li je ovo konačna pobeda turbo-folka, sataninog izuma za kvarenje inače sasvim dobre, pametne i dobro odgojene omladine. Kriv je Aca Lukas što ne veruje u bogove u koje veruje krug dvojke, nego uvodi druga nova božanstva, a kriv je i zato što kvari omladinu. Moralna temperatura dostigla je zabrinjavajućih 39 sa 2…
Ceo tekst Jovane Gligorijević
Pravda za Acu Lukasa
čitajte u štampanom izdanju Vremena od 13. juna 2013.
Vanredna sednica Visokog saveta tužilaštva
Tužioci bez zaštite od Vučićevih pritisaka Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve