Loader

Paznja kamera

31.decembar,10:27

Na četiri mesta u beogradu posatvljene su kamere koje snimaju nesavesne vozače

U smislu Člana 322. Zakona o bezbednosti saobraćaja po kome je „verodostojna isprava kojom se dokazuje izvršenje prekršaja video ili foto zapis na kome se jasno mogu videti vozilo kojim je izvršen prekršaj, registarski broj tog vozila i bitna obeležja prekršaja“, dva dana pred „najluđu noć“ u rad su puštene četiri kamere namenjene „nesavesnim vozačima“: dve na Brankovom mostu – u oba smera po jedna, te u Bulevaru Vojvode Mišića i Despota Stefana. Nadležni očekuju da će samo prisustvo ovih kamera odvratiti „nesavesne vozače“ od ružne navike da svojim prisustvom u „žutim trakama“ ometaju javni saobraćaj, naročito u špicu, koji je na ovim saobraćajnicama svako/celodnevna pojava.

„Saobraćajnoj policiji će znatno biti olakšan posao zato što sa potencijalima koje imamo ne možemo da odradimo u potpunosti sve ono što bi trebalo da odradimo u ovom gradu“, izjavio je tim povodom načelnik Uprave saobraćajne policije Beograd Dragan Bogosavac. Drugačije rečeno, ubuduće će prikupljanje novca koji je do sada oticao „žutim trakama“ biti automatizovano.

DVOSTRUKA KORIST: U „starom“ Zakonu o osnovama bezbednosti u saobraćaju na putevima „žuta traka“ nigde se ne pominje, ne pominje se, za razliku od aktuelnog Zakona, ni „saobraćajna traka za vozila javnog prevoza putnika“, niti se pominje bilo kakvo ograničenje kretanja za vozila koja nisu „vozila javnog prevoza“, već samo u Pravilniku o saobraćajnoj signalizaciji – kakvim saobraćajnim znakom i kakvom oznakom na kolovozu se obeležava (otud ono „žuta“) saobraćajna traka koje u Zakonu nema. Pravilnik, međutim, nije Zakon, te nema kazneneih odredbi. Ipak, to nije smetalo saobraćajnim policajcima da kazne za nepostojeći prekršaj naplaćuju, doduše ne u saobraćajnom krkljancu, jer neizvodljivo je – zaustanljanje prekršioca samo bi krkljanac uvećao, već (po pravilu) nedeljom pre podne. Naročito omiljena lokacija za „čeku“ bio je Brankov most, tamo gde se može skrenuti desno, znači na oba kraja, tamo gde žuta linija pobeli neposredno pre raskrsnice/odvajanja, pa ko se prestroji ranije, viđen je „za uzimanje mere“. Sa druge strane, u saobraćajnoj gužvi, ranije prestrojavanje je neminovno, inače ništa od skretanja, a kamere snimaju li snimaju.

Dvojbe nema: u Članu 7. „novog“ zakona „saobraćajna traka za vozila javnog prevoza putnika“ je definisana kao „saobraćajna traka namenjena isključivo za kretanje vozila javnog prevoza putnika koja može biti izgrađena tako da se po njoj mogu kretati tramvaji“. Ovaj pojam pominje se samo još u Članu 39: „Tramvajskom bašticom, odnosno saobraćajnom trakom namenjenom za kretanje vozila za javni prevoz putnika, dozvoljen je saobraćaj vozila sa prvenstvom prolaza i vozila pod pratnjom“, a osnov za kažnjavanje svih drgih krije se u Članu 34. u kome piše da “ za kretanje vozila vozač mora da koristi površinu namenjenu za saobraćaj one vrste vozila kojim upravlja, osim u slučajevima predviđenim ovim zakonom“ kao i da „vozač vozila koji se kreće površinom koja nije namenjena za saobraćaj te vrste vozila, ako je ovim zakonom to dozvoljeno“, što će reći vozila navedena u Članu 34, „obavezan je da upravlja vozilom sa naročitom pažnjom“. Šta to „naročita pažnja“ znači zakonopisac nije objasnio. Kako god, za prekršioca je predviđena kazna od 5000 dinara.

KAKO RADI: Snimak kamere u realnom vremenu obrađuje namenski softver koji prepoznaje brojke i slova na registarskoj tablici i sa sve fotografijom šalje „tamo gde treba“ – centralnom kompjuteru koji zabeležene registarske oznake upoređuje sa bazom podataka u kojoj su oznake vozila iz Člana 34. Sve što nema svog dvojnika u toj bazi podataka slaže se u drugu bazu, onu koju preuzima program za pisanje uplatnica na 5000 dinara, adresiranih na vlasnika vozila čije podatke prema registarskoj oznaci kompjuter vadi uz baze podataka registrovanih vozila. Čijih podataka nema, znači stranac je, pa njegova uplatnica ide na granične prelaze.

Softver koji je za sada na probnom radu kadar je i da izmeri brzinu snimljenog vozila, kao i da prepozna da li su uključena svetla ili ne, a nesumnjivo ima sanjara koji priželjkuju prepoznavanje „vezanosti“…

ALI: Da li je u bazi podataka „onih koji mogu“ da se voze „žutom trakom“, pored registarskih oznaka autobusa, trolejbusa, servisnih vozila GSB-a, policije, hitne pomoći, vatrogasaca i taksista zabeležena još neka, recimo oznake automobila iz vladinog voznog parka, pa možda i iz voznog parka neke niže vlasti, da li je, možda, pribeležena tablica privatnog automobila nekog „druga Gvozdena“ (nekadašnji sinonim za „bumbara“ – uticajnog člana Partije), ili nekog „batice“ (današnji sinonim za „kontroverznog biznismena“)… To zna samo „onaj ko treba“.

Kako god ovo zvučalo, činjenica je da su automobili u kojima se ministri voze opremljeni priručnim plavim rotacionim svetlom mada po Zakonu nikako ne bi smeli da ih imaju, jer nisu ni vojska, ni policija, ni hitna pomoć, a ni vatrogasci, pa nikom ništa. Činjenica je da se (skoro) niko u tim automobilima ne „vezuje“ (što ne čine ni policajci), činjenica da je „baticin“ đžip svakodvevno parkiran ispred kockarnice na raskrnici kod Londona, pa ni tu nikom ništa, kao što je činjenica da „drug Gvozden“ nikad nije platio za saobraćajni prekršaj.

Poslednje izdanje

Intervju: Ivan Ergić

Individualni otpori su jalovi i samodopadni Pretplati se
Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve