Loader

Kakvo mleko pijemo?

05.februar,19:50

Izgleda da ne žive sve vesele kravice sa dugim trepavicama na prekrasnim zelenim livadama sa crvenim cvetićima i leptirićima, kako to potrošačima sugeriše crtež na kartonskoj ambalaži za mleko i druge proizvode kompanije „Imlek“. Kako pišu lokalni pančevački mediji, čini se da neke od njih život provode u pravom kravljem paklu, u sopstevnoj mokraći, bez dovoljno hrane i nege.

Mada je, kao jedan od najvećih i najomiljenijih snabdevača mleka na tržištu Srbije, „Imlek“ više puta nagrađivan za evropski kvalitet svojih proizvoda, a o visokim i modernim standardima proizvodnje su piše i govori na sve strane, vrlo malo tog znamo o onima koji zapravo proizvode sirovo mleko, muzu ga i dopremaju u ovu ultramodernu fabriku mleka.

Naime, „Imlek“ sa više manjih preduzeća ima dugoročne ugovore o proizvodnji, isporuci i otkupu sirovog mleka koje potom pakuje u svoju ambalažu, a sudeći po informacijama koje su poslednjih nedelja iscurele u javnost zahvaljujući talasu „antiprivatizacionih“ štrajkova, neki od „Imlekovih“ snabdevača odgajaju krave u najblaže rečeno, nehumanim uslovima, kako za životinje, tako i za ljude koji se o njima staraju.

Jedan od takvih proizvođača je AD „Vojvodina“ iz Starčeva, poljoprivredno dobro čiji su standardi u proizvodnji mleka prošle nedelje ozbiljno dovedeni u pitanje. Radnici ovog preduzeća su sredinom nedelje stupili u štrajk upozorenja jer im plate od petnaest hiljada dinara mesecima kasne, ne uplaćuju se ni porezi ni doprinosi, a kako su rekli medijima „uslovi rada su katastrofalni“.

Izjave radnika o stanju u AD „Vojvodini“ su stigle i do televizije, pa je prilog o tome emitovan na B92, posle čega je direktor Borivoje Dodić suspendovao radnike koji su davali izjave, uprkos tome što su u štrajku. Upravni odbor je jednim pismom istovremeno demantovao tvrdnje radnika, ali tokom nedelje nije dozvolio da u krug preduzeća uđu televizije i snime u kakvim se uslovima krave odgajaju. Zato je i ostalo pitanje koliko bi se uvećao broj alergičnih na laktozu posle takvih snimaka.

Preduzeće koje je u svetu mlekadžija nekada bilo na dobrom glasu, posle privatizacije pre dve godine, pripalo je porodici Marković, ocu Dobrosavu i sinovima Predragu i Nenadu, tipičnim predstavnicima novopečenih „uspešnih“ bogataša, koji su u Pančevu i njegovoj okolini stvorili imperiju kupujući raznovrsna solidna društvena preduzeća i kako stvari stoje, uništavajući ih jedno po jedno, a da prethodno nisu namirili ni svoje dugove Agenciji za privatizaciju i postali istinski vlasnici. Mada zbog Zakona o informisanju malo ko sme da ih nazove pravim imenom, protiv Markovića se inače vodi više postupaka, što sudskih, što policijskih, a radnici na više „njihovih“ farmi se istovremeno žale na stanje u kome se odgajaju krave i rade ljudi.

Jedno od preduzeća koja su Markovići privatizovali, na ime supruge i majke Cvijete Marković je i poznati lokalni časopis „Pančevac“, koji u Pančevu izlazi više od 140 godina, kao najstariji nedeljnik na Balkanu. Privatizacija pod Markovićima je dovela do cepanja ovog lista, njegovog preseljenja, promene urednika i dramatičnog smanjenja broja saradnika.

Mada zbog otpora novinara u listu nije uspotavljena cenzura i samovolja vlasnika, kako „Vreme“ saznaje, došlo je do velikog kreditnog opterećenja, kojim su Markovići po svemu sudeći pokušali da izvuku što više novca iz kase. Naime, pre privatizacije „Pančevac“ je bio jedan od retkih listova u Srbiji koji je uspešno poslovao zahvaljući dugoj tradiciji, visokom tiražu i ogromnom broju lokalnih oglasa, ali je posle dve godine upravljanja Markovićevih dopao u teške dugove. Zaposleni se sada pitaju gde je nestao novac njihove firme, kao i zaposleni u gotovo svim preduzećima porodice Marković.

Pre deset dana, Agencija za privatizaciju je sa Markovićima raskinula ugovor o kupovini „Pančevca“ čime se oko 90 odsto kapitala trenutno prenosi Akcijskom fondu, ali sudeći po prošlonedeljnom uvodniku sadašnjeg urednika lista Zorana Sprema, ništa se ne menja. Da li to znači da bivši vlasnici još uvek planiraju da upravljaju preduzećem, što je šema koja se može videti kod više drugih propalih privatizacija?

Kako „Vreme“ saznaje, ne mogavši više da balansira između interesa bivšeg gazde i dobrog ukusa, Spremo je krajem nedelje najavio da će se odreći uredničkog i direktorskog položaja, a sada se čeka zastupnik kapitala koji će možda uspeti da iščupa „Pančevac“ iz otrovnog zagrljaja bivšeg vlasnika, a možda i neće. S obzirom da su gramzivi lokalni tajkuni i nesposobni uništitelji solidnih firmi poput Markovića nastali tako što su sve radili po rupama u zakonu, ništa nije izvesno.

Kako bi inače bilo moguće da takvi lokalni „privredni avanturisti“ dobiju priliku da se igraju sa proizvodnjom osnovnih namirnica kao što su – mleko i novine?

Poslednje izdanje

Intervju: Ivan Ergić

Individualni otpori su jalovi i samodopadni Pretplati se
Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve