img
Beograd, 14°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Sandžak iz Jajca

15. septembar 2010, 19:02 Dr Esad Kučević, Tutin i ceo Sandžak
Copied

"'Ajatolah' sa dve žene"; VREME 1027

Autonomija tromeđe je davno započeta priča. Premijerno servirana pre blizu 67 godina, na Drugom zasedanju Avnoja u Jajcu, ovih dana je treći put aktuelna, zbog najnovije pazarske inicijative o „bošnjačkom uživanju prava upravljanja samim sobom, na temeljima samostalne samouprave“.

Iz Mešihata Islamske zajednice u Srbiji, karikaturalno predvođeni muftijom nad muftijama, u saradnji s anonimnim – kombi strankama, koje imaju manje članova nego slova u nazivu svoje partije, uprkos tome što je više od pola izašlih vernika (52:48) protiv gromoglasne opcije, egzibicionistički zagovaraju da Sandžak dobije partizansku autonomiju. Telalski najavljuju restauraciju Narodnog vijeća Sandžaka, čiji je programski zadatak proglašenje autonomne pokrajine na granici Srbije i Crne Gore „kao istorijske regije, koja predstavlja celinu u kulturnom, geografskom, komunikacijskom, etnološkom, ekonomskom i svakom drugom pogledu“.

Takav politički folklor oslanja se na oktobarski referendum iz 1991. godine. Bez ikakvih dilema i zapitanosti, to masovno izjašnjavanje organizovano pod zajedničkom akcijom Ugljanina i Ljajića, donelo je očekivani ishod po kome je „od 68 odsto glasača koji su iskoristili pravo, čak njih 98 odsto bilo za autonomiju Sandžaka“. Bezmalo jednoglasno odjeknuo je drugi „autonomaški plač sandžačke dece palih boraca“, ovih dana iznova dočekan kao dimna zavesa, iza koje oni što nemaju pare za televizor lepe postere, klanjaju na gotovs ili drže pištolje u frižideru, pošto za hladno oružje ne treba dozvola.

U sandžačkoj prestonici, ona nije imperativ. Tamo gde se samonikle tikve upoređuju s kondirom, da bi novokomponovani verski isabejci pelcovani konzervativnim nacionalizmom, koketirali sa prevaziđenom estetikom devedesetih, Kara-hodža Trećevenčani podgovara mamipare, po uzoru na ozloglašenog sarajevskog mentora, da nedopustivom arogancijom i osionošću, brutalno i bahato, pali šejtanske fenjere, samo da bi sadašnje stanje u socijalno-ekonomski poniženom Sandžaku prikazali u lažnoj boji. Sve što kažu svodi se na sihribarsko zavođenje, maštanje i blago ničim zasnovano nadahnuće, pomahnitalih profitera i stranih plaćenika.

Iz blata kopaju odbačene i zaboravljene putokaze. Navodno određuju koordinate za buduću geopolitičku stvarnost, toliko vulgarno i potcenjivački, da već ispričana tragikomična priča o autonomiji nema prođu ni u zabavištu, koje opet ištu i ne prezaju ni od staračkih domova, pod uslovom da treće doba bude u prvom redu. Bar dok se država grešno i snishodljivo povlači pred verskim fundamentalizmom, onih što uvedoše, pa izručiše vehabije, toliko politički oportuno da ne samo visokoparna šačica ima pravo da se bori za građanske slobode Bošnjaka u policiji, pravosuđu, zdravstvu, ali to ne znači zeleno svetlo pred fanatičnom isključivošću, ubikvitetnim ucenama i mušričkim konverzijama. Toliko neverno i očigledno primitivno, da u Sandžaku blato bacaju, verske objekte ruše i privatizuju, upravo oni koji bi trebalo da ih čuvaju i doteruju za oči javnosti.

Protiv religioznih protuva govori inteligencija. Ako je malo znanja vrednije od mnogo ibadeta, onda nema te molitve koja ezoterično i egzoterično može i treba da kroji, krije i modifikuje naše živote. Znaju to najbolje učeni alimi, koji trezveno dižu glas protiv najnovije avanture, da se Sandžak pošto-poto internacionalno promoviše u teritorijalni ekvivalent ravan Republici Srpskoj, kako bi se uspostavila nova balkanska buvlja pijaca. U tom slučaju odložila bi se izvesna i jedino prosperitetna regionalizacija, a na scenu uvela geografija zagrnuta mitologijom, čije epiloge su najtragičnije na svojoj krvavoj koži osetili Srbi u Kninskoj krajini i Slavoniji, kao i Bošnjaci u Podrinju.

Imaginarni Sandžak, najverovatnije, ostaje u Jajcu. Svaki pokušaj promene njegove lokacije, donosi zebnju i nemir, a sa njima jalove rizike i ugrožava testise njegovih koautora. Usnulih za vreme proglašenja Bosne i Hercegovine, a naročito zbunjenih tokom odvajanja Crne Gore, te više namerno, nego slučajno, po Jenki-diktatu probuđenih uoči promocije buduće regionalizacije. Kontradiktorno, iz krajnosti u krajnost, u srpskom delu bivše tromeđe bez međa, kad su već davno prežaljene bosanska i crnogorska trećina, ekstremni sandžački Isabejci, sad apsurdno nameću da je radiji užasan kraj, nego užas bez kraja.

Jer, kraj sudi početku. Valjda se zato arbitražno usmereni Pazarci, ispod čije ahmedije malog mozga nije, isključivo oslanjaju na jajce, baš kad pristiže otomanski kusur …

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike POŠTA

Reagovanje

13.jun 2018. Dragan Todorović, novinar

Haiku za Vesnu Dedić

Seksizam i cena knjige, "Vreme" br. 1431

Reagovanje

06.jun 2018. Vesna Dedić, vlasnik IK "Dedić"

Seksizam i cena knjige

Lajkovac – Festival ženskih tajni poznatih autorki, "Vreme" br. 1430

09.maj 2018.  

Ispravka

Reagovanje

21.februar 2018. Milan Žunić

Podržavamo Vučića i vladajuću koaliciju

Oj, Krajino, noćas si daleko, "Vreme" br. 1415

Ispravka

13.januar 2016. Zoran Devrnja

Netačno navedeni iskazi

"Između Boga i društva", "Vreme" br. 1303

Komentar
Lidija Vukićević polivena jogurtom ispred Skupštine Srbije

Komentar

Uloga jogurta u konstituisanju Skupštine Srbije

Zbog čega je neobična skupina ljudi predvođena Vučićem Aleksandrom, na konstitutivnoj sednici Skupštine Srbije, upala u amok zbog jogurta prosutog po glavi narodne poslanice, „ugledne umetnice“ i, dabome, žene?

Ivan Milenković
Vučić, Jovanov

Pregled nedelje

Skupštinski krindž Aleksandra Vučića

Kako je Aleksandar Vučić uverio javnost da naprednjaci nisu dostojni potpredsedničkog mesta Narodne skupštine i kako mu je njen predsednik – Aleksandar Čupić – pred svima teoretski i praktično objasnio šta je parlamentarizam

Filip Švarm
Aleksandar Vučić

Komentar

Suspenzija SNS-a iz EPP-a: Na mrtvog vuka i zec…

Evropski konzervativci godinama su tetošili SNS i zatvarali oči pred nasiljem i korupcijom. Sada, posle izbornog poraza naprednjaka, puštaju ih niz vodu. Prekasno, ali ipak…

Nemanja Rujević
Vidi sve
Vreme 1872
Poslednje izdanje

Smena vlasti u Narodnoj skupštini

Većina, manjina i velika očekivanja Pretplati se
Odgovornost institucija

Šta BIA zna i o čemu ćuti u slučaju ubistva Olivera Ivanovića

Vojne službe bezbednosti

Kako do dekontaminacije partijskih lojalista

Intervju: Nebojša Trbović, bivši operativac državne bezbednosti i BIA

BIA mora da izgubi ulogu “velikog brata”

Intervju: Đorđe Đukić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu

Život u laži pod naprednjačkom vlašću

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1872 18.11 2026.
Vreme 1871 11.11 2026.
Vreme 1870 04.11 2026.
Vreme 1869 28.10 2026.
Vreme 1868 21.10 2026.
Vreme 1867 14.10 2026.
Vreme 1866 07.10 2026.
Vreme 1865 30.09 2026.
Vreme 1864 23.09 2026.
Vreme 1863 16.09 2026.
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure