S Đukanovićem na »ti«

Branko Vojičić, koji je sa premijerom D. Đukanovićem na „ti“, teško je uvrijedio sve radnike čiji je direktor, obavještavajući ga da, za razliku od njega koji je „stabilno“, u RTCG-u i Podgorici je „debilno“. Ovaj uzlet, kojima je sklon Vojičić, nije slučajno poslužio kao početak njegovog izlaganja na tribini „Vremena“, jer nedvosmisleno ukazuje pod čijom je kontrolom tzv. javni servis.

Kasniji, nevješti pokušaji relativizovanja političkog položaja kuće na čijem je čelu, a pod uticajem razmjene mišljenja sa ostalim učesnicima, ne mijenja tužan i zavisan položaj RTCG-a zbog čijeg očuvanja je Branko Vojičić i postavljen na njeno čelo, bez iole smislenog programa razvoja RTCG-a u javni servis, pri čemu je ignorisan sadržajan i ozbiljan program konkurentkinje Mirjane Popović.

Vojičič vam je iznio golu neistinu (u Crnoj Gori je zabranjena javna upotreba crnogorske riječi laz) da je zbog kašnjenja od 10 dana za neke isplate morao advokatu sindikata da isplati 135.000 evra. Istina je drugačija: isplaćeno je advokatima, njegovim i „sindikalnim“, 230.000 evra, a još mnogo isplata će brzo pristići, i to pretežno zbog neisplaćivanja plata, regresa, toplih obroka, prevoza po više od 10 mjeseci, a nekih i sa kašnjenjem od tri i više godina. Za ta suđenja radnici su punomoćja samostalno i iz nužde potpisivali i prije formiranja Novog sindikata. A sve presude su izrečene u crnogorskim sudovima, a ne u nekim okupatorskim pa je čudna pežorativna Vojičićeva priča o sudu.

Generalni direktor zbog sindikalne aktivnosti, a nezakonito, dao je otkaz predsjedniku sindikata i još trojici rukovodilaca sindikata. Nakon dvije godine sudskih procesa svi su vraćeni na posao pravosnažnim sudskim odlukama, što su advokati znali naplatiti a Vojičić prešutati.

Sve je to koštalo budžet Crne Gore, a još će ga koštati kada dođu za naplatu još mnoge presude. Ti nepotrebni izdaci ne opterećuju pretplatu, koje nema, a ni džep uzročnika, Vojičića, čija je plata 4000 evra, i otpremnina do 80.000 evra kada ode sa mjesta generalnog direktora, a ne onolika kako vam se „povjerio“.

Vojičić vam nije rekao, a mogao je kada spominje viski i da mora dodati svojih pet evra kada službeno pije, da je zaposlen na još jednom državnom poslu, na Fakultetu političkih nauka, na nastavi dva predmeta, jedan je iz oblasti morala, iako nema akademskih zvanja i titula. Nije vam rekao da je pritom u dvostrukom konfliktu interesa jer je tajno odabrao dvanaest vremešnih srednjoškolaca, novinara, „udarnih pesnica TVCG-a“ da se dokopaju fakultetskih diploma, tako da im je i profesor i poslodavac.

Vojičić vezirski vlada i sebi nadređenim Savjetom jer većina članova pripada njegovoj vladajućoj partiji. Vama je ispričao priču koja nema ni trunke istine.

Nadamo se da će uvaženi nedjeljnik prihvatiti naš zahtjev da se ovo pismo objavi u sljedećem broju, a naš zahtjev se temelji na činjenici da je „Vreme“ poslužilo Vojičiću da okleveta naš sindikat, građane Podgorice, da iznese mnoge laži i okalja naš ugled. Pozivamo se i na Zakon o medijima.

Nadamo se da će poznata i ugledna Fondacija „Fridrih Ebert“, posebno i na odgovarajući način reagovati, na što je obavezuje pored ostalog i partnerstvo sa sindikatima.

Sve konstatacije sam iznio sa punom odgovornošću i spremnošću da za zainteresovane to potkrijepim materijalnim dokazima.