Kad slon prdne u uho

U besramno žutom i beskrajno bezobrazno naslovljenom tekstu „Johnny je sad ćelav i debeo“ objavljenom 16. 1. 2005. u „Večernjaku“ novinarka Jasna Babić je grubo zlorabila i izmanipulirala moju izjavu danu joj 13. 1. ‘05.

Babićeva, koju poznam barem 25 godina, nazvala me je radi izjave za njezin tekst o Branimiru Štuliću, valjda radi moje suradnje i poznanstva sa Johnnyjem u razdoblju bolje prošlosti.

Razgovarajući sa njom kao starom poznanicom u 15-minutnom razgovoru dotaknuo sam više tema, ali i precizno definirao što je moja izjava za javnost, a što je „off record“. Dogovorili smo se da će upotrijebiti samo dio razgovora o tome kako sam upoznao Štulića (što nije objavila) i moj stav o njegovom povratku kući.

Moj stav o jednom logičnom, pravednom i humanom pozivu sa najviše razine Johnnyju (ali i ostalim hrvatskim umjetnicima u privremenom egzilu) da se vrati doma odnosio se na one kojima bi to trebalo biti u opisu radnog mjesta i koji imaju takvu kompetenciju, na Predsjednika Republike i, naravno, Ministra kulture, Babićka je preformulirala u nekakav apel političarima. Nikakve političare nisam nikada spomenuo jer o većini njih oduvijek mislim sve najgore.

Moj problem sa mirovinskim i zdravstvenim osiguranjem nema nikakve veze sa Štulićem, već sa Ministarstvom kulture koje uredno financira najgore seoske pevaljke, ali ne priznaje samostalne kulturne promotore. U Hrvatskoj se sa kulturom samostalno možete baviti samo kao obrtnik ili na crno!! Štulićev doprinos hrvatskoj kulturi sigurno ne bi zadovoljio profinjene kriterije Ministarstva!

Najveća Babićkina zloupotreba je navođenje, i to sasvim naopako, privatno joj i djelomično rečene informacije o sudskom sporu i njene laži da me je Štulić optužio za pljačku. Istina je da od 1987. postoji sudski spor P -1729/91 između mene s jedne, i Štulića i Jurice Pađena s druge strane. S obzirom da smo ja i Johnny praktično odustali od sporenja, jedini spor je između mene i Pađena, koji je na najpodliji mogući način i izazvao tu aferu. Babićka izmišlja kada kaže da je Štulić mene optužio za pljačku. Smatram da nas dva nismo ništa međusobno dužni. U mojim posljednjim kontaktima sa Štulićem niti jedna riječ nije bila posvećena tom sporu!

Bez obzira na moju sadašnju razinu odnosa sa Štulićem, ne dopuštam da se moje ime koristi u kontekstu bilo kakvog sprdanja i vrijeđanja njegovog lika&djela na način kako to Babićeva radi.

U seriju Babićkinih „bisera“ iznesenih u besramnom lešinarskom tekstu svakako ulazi i nebuloza da je pjesma Balkan „novovalno“ prilagođena pod utjecajem Pankrta. Osim što je zaboravila na elementarne novinarske i etičke standarde, glazbenoj neznalici Babićki je izgleda i slon prdnuo u uho. Do našeg razgovora nije imala pojma da je Balkan prva Azrina ploča, a još manje kada je objavljena.

Kao „lutka od krvi, bez trunke ideja…“ sa iskaznicama HND-a i „Večernjaka“, Babićka je školski primjer pretvorbe ugledne novinarke u žuto piskaralo. I super joj ide!!