img
Loader
Beograd, 24°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Diktat birokratije

09. јун 2005, 00:04 Ivan Janković, Beograd
Copied

"Francusko ‘ne’ Evropi"; "Vreme" br. 752

U „Vremenu“ od 2. juna objavljen je tekst Frana Cetinića „Francusko ‘ne’ Evropi“. U pomenutom tekstu autor objašnjava referendumski fijasko u Galiji poglavito otporom francuske levice onome što on naziva projektom amerikanizacije i natoizacije Evrope, u ključu „neoliberalizma“ kao zvanične ideologije.

Ako prihvatimo ovu logiku, onda je ceo projekat evropske federalizacije i centralizacije zapravo jedan neoliberalni eksperiment koji je naišao na otpor u socijalističkoj i neizlečivo antiliberalnoj Francuskoj. I referendumsko „ne“ bi onda trebalo tumačiti kao poraz neoliberalne mondijalizacije, kako Francuzi vole reći. G. Cetinić upravo ovako tumači stvari.

Ono što je u tome nesumnjivo tačno jeste da su Francuzi vrlo antiliberalna nacija, i da su i levica i desnica tamo podjednako odane socijalizmu, etatizmu i prožete antiameričkim osećanjima. Tačno je i da većina glasova „protiv“ nisu bili lepenovci i šovinisti, već levičari koji se protive globalizaciji.

Ipak, ono što nikako nije tačno to je da evropski ustav predstavlja nekakvo neoliberalno pregnuće koje je sada doživelo slom. Naprotiv, Ustav je vrhunsko otelotvorenje etatističkog koncepta federalne Evrope, u kojoj birokrati i regulatori iz Brisela upravljaju životima ljudi diljem kontinenta. Evropski ustav je od samog početka bio jedno od najjačih oružja za širenje socijalizma pod francusko-nemačkom dominacijom u EU-u, i to što su Francuzi procenili da on u podvrgavanju drugih diktatu ove osovine nije otišao dovoljno daleko, znači samo da nisu zadovoljni tempom i dometom ovog procesa, a ne da sam proces smatraju pogrešno usmerenim. Teško mi je zaista da zamislim u kom su to smislu Širak, Šreder ili Solana „neoliberali“. To svakako jesu Margaret Tačer, Vaclav Klaus i drugi ljudi širom Evrope koji misle poput njih, ali svi su ovi „neoliberali“ istovremeno ogorčeni evrorealisti i protivnici ne samo evropskog ustava već često i same ideje EU-a kao političke zajednice. Za „neoliberalnu“ Evropu ne samo da je nepotrebna vlada u Briselu (da ne govorimo o Ustavu!) već je centralna vlada direktno štetna i kontradiktorna osnovnoj ideji (slobodno tržište i konkurencija pojedinaca, ali i nacionalnih vlada, za kapital, tehnologiju i radnu snagu). Za neoliberalnu i „američku“ Evropu treba samo uvesti slobodnu trgovinu i nesmetanu konkurenciju, i ništa dalje. Kakve veze s neoliberalizmom imaju stotine hiljada strana birokratskih regulacija svega i svačega i hiljade neizabranih birokrata koji iz Brisela kontrolišu sve veći deo života Evropljana?

S druge strane, svi zagovornici Evrope kao sveobuhvatnog političko-kulturnog ideala (poput ranije pomenutog trojca) jesu i zagovornici upravo dramatičnog širenja političke globalizacije, odnosno ovlasti briselske centralne (fedrealne) vlade i parlamenta, što znači gušenja nacionalnog suvereniteta i nadomešćivanja slobodne konkurencije birokratskom koordinacijom i „harmonizacijom“ odozgo, iz briselskih kancelarija. Stoga, ono što je sada sa propašću Ustava i hlađenjem federalističkog fanatizma evidentno „puklo“ nije neoliberalna (ekonomska), već politička globalizacija, odnosno pokušaj kartela sa Francuskom i Nemačkom na čelu da sačuvaju svoju bankrotiranu „socijalnu“ državu tako što će je politikama nasilne centralizacije i „harmonizacije“ izvesti na Istok. Dakle, evrofederalisti i evroskeptici sa levice razilaze se samo u pogledu stepena protekcionizma i socijalizma za koji se zalažu, i načina na koje misle da se oni mogu očuvati, a ne u pogledu osnovne koncepcije. Protivnici „Evrope“ spadaju u siroviju i neukiju varijantu antiglobalista, koji se nadaju da se stara država blagostanja može očuvati zatvaranjem u neke nacionalne ili uskoregionalne socijalističke Bantustane („Evropa petnaestorice“ i sl. – otud iluzija da će im biti bolje ako se ne šire na Istok), dok su federalisti s tim iluzijama davno raskrstili i uviđaju da je jedina nada za socijalizam u Evropi u eri globalizacije ta da se on nametne sa nadnacionalnog nivoa kroz političku direktivu i koordinaciju odozgo, a pod krinkom „evropskih integracija“. „Pukli“ su zasad, a grobari njihovih snova o evropskom Sovjetskom Savezu jesu upravo njihovi radikalniji saveznici koji nisu shvatili da je jedina nada za spas „evropskog modela“ u federalizmu i nadnacionalnom upravljanju celom Evropom.


Komentari:Frano Cetinić

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike POŠTA

Reagovanje

13.јун 2018. Dragan Todorović, novinar

Haiku za Vesnu Dedić

Seksizam i cena knjige, "Vreme" br. 1431

Reagovanje

06.јун 2018. Vesna Dedić, vlasnik IK "Dedić"

Seksizam i cena knjige

Lajkovac – Festival ženskih tajni poznatih autorki, "Vreme" br. 1430

09.мај 2018.  

Ispravka

Reagovanje

21.фебруар 2018. Milan Žunić

Podržavamo Vučića i vladajuću koaliciju

Oj, Krajino, noćas si daleko, "Vreme" br. 1415

Ispravka

13.јануар 2016. Zoran Devrnja

Netačno navedeni iskazi

"Između Boga i društva", "Vreme" br. 1303

Komentar

Komentar

Sto studenata za Miloša Pavlovića

Petorica režimskih batinaša pretukla su studenta Pravnog fakulteta u Beogradu Petra Živkovića. Dok od slučaja Miloša Pavlovića vlast pravi politički cirkus, policija je u noći između ponedeljka i utorka odbila da primi prijavu za premlaćivanje Živkovića

Jelena Jorgačević

Pregled nedelje

Da li je Srbija slobodarska zemlja

Svako ko proda glas, postaje kmet na Vučićevoj latifundiji. Svako ko ćuti na kapuljaško nasilje, pristaje i na pravo prve bračne noći naprednjačkih velmoža. Možemo i moramo bolje od toga

Filip Švarm

Komentar

Može se biti ćaci, ali to ima cenu

Miloš Pavlović je napadnut jer nije shvatio da u naprednjačkoj Srbiji učešće u javnom životu ima neformalnu cenu. I da nju sada plaćaju i ćaciji

Nemanja Rujević
Vidi sve
Vreme 1796
Poslednje izdanje

Intervju: Tužiteljka Bojana Savović

Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati se
Lokalni izbori i Srbija

Ne veruj naprednjacima ni kad darove nose

Hoće li biti izbora i kada

Predsednikov strah od glasačke kutije

Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije

REM, laži i video-trake

70. Sterijino pozorje

Paradoksi našeg pozorišta

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.
Vreme 1786 26.03 2025.
Vreme 1785 20.03 2025.
Vreme 1784 12.03 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure