Nuspojave
Topom na komarca, praćkom na Mesec
Da bi demonstracije uperene protiv jednog režima i njegovih nepočinstava imale ikakvu šansu za uspeh, morale bi da se čuvaju i gubljenja u detaljima, i rasplinjavanja u "globalnim" apstrakcijama
Da bi demonstracije uperene protiv jednog režima i njegovih nepočinstava imale ikakvu šansu za uspeh, morale bi da se čuvaju i gubljenja u detaljima, i rasplinjavanja u "globalnim" apstrakcijama
Janković nije uspeo da uđe u drugi krug izbora, niti je to bilo realno, u uslovima predizborne kampanje koju je na svaki način kontrolisao Aleksandar Vučić, ali je prvi koji je uspeo da osvoji tako značajan broj glasova u opoziciji za poslednjih pet godina. Takva se podrška može zadržati i povećavati samo postavljanjem i ispunjavanjem održivih ciljeva. Najvažniji je izboriti se za koliko-toliko fer i poštene prve naredne izbore
To zbunjuje i posmatrače, koji ipak uglavnom ne priznaju ove izbore. Ne toliko što im se rezultat ne dopada, nego što se kosi s osnovnim pretpostavkama i pozitivnim znanjima o ljudskoj prirodi. Kad može da bira, čovek samo izuzetno i u pojedinačnim slučajevima, odluči da sebi radi o glavi
Predsednik Turske Redžep Tajip Erdogan puca iz svih oružja pred referendum o uvođenju predsedničkog sistema. Tako Berlin optužuje za "nacističke metode" zbog zabrane njegovim ministrima da govore na mitinzima turskih gastarbajtera u Nemačkoj. Nad napetim odnosima između dve zemlje kao Damoklov mač vise oko tri miliona izbeglica koje borave u Turskoj i koje bi uglavnom volele da odu u Nemačku
"Možemo samo da zamislimo kako je ljudima koji su siromašni, jedva preživljavaju, neko ih na mejnstrim kanalima – kojima jedino imaju pristup – svakog dana plaši da će biti haos, da će biti nestabilnost, rat, da Soros i NATO finansiraju zlu opoziciju... uplaše se. Uplaše se i glasaju za populistu koji će da im obeća neku vrstu stabilnosti. Ne veruju svom novčaniku, ne veruju svom stomaku, veruju u ono što piše u novinama"
Postoji atmosfera u kojoj se priča o pritiscima i o kupovini glasova naširoko. Kad kažem naširoko, mislim bukvalno na celu teritoriju. Nema opštine u kojoj nismo bili, a da nismo slušali o istim ili sličnim mehanizmima koji se koriste za prikupljanje podrške i za sigurne glasove. U ovom trenutku govorimo o atmosferi u kojoj ljudi nisu spremni da govore o svom političkom mišljenju, makar ne javno, jer se plaše na koji način to može da utiče na njih ili na nekog u njihovom okruženju. Svakako da i sam način tretiranja kandidata koji nisu bliski vlasti doprinosi takvoj atmosferi straha. A sama okolnost da ne smete da kažete da ćete da glasate za određenog kandidata govori o atmosferi pritiska koja je našim pozitivnim pravom zabranjena
Nakaradna i nakazna vlast neminovno dođe do tolikog apsurda da se na kraju uruši, videli smo to 5. oktobra. Problem je što nas istorija uči da se često i vraća, čemu su primer i oni koji danas odlučuju o sudbini Srbije, valjajući se i drpajući jedan drugog u septičkoj jami u koju su pretvorili čitavu zemlju
"Ako ne dođe do dogovora i ne dobijemo jednog kandidata sa jednom kampanjom, mi ćemo na skupštini stranke 4. marta saopštiti ime svog kandidata. Za tog kandidata mislimo da je bolji i od jednog i od drugog"
Najopskurniji pokreti svetske politike otvorili su Gertu Vildersu širom vrata, od ekstremnih izraelskih desnih partija do američkog evangelističkog andergraunda. Njih uglavnom povezuje ideološko-verskih fanatizam i nimalo im, čini se, ne smeta Vildersov izraženi sekularizam. Jer, njegova partija ima jednu stranicu programskog teksta koja se svodi na jednu reč – antiislamizam
Od ove tačke, Srbija će ili otklizati ka više erdoganovskoj nego orbanovskoj formi autokratije, ili će se vratiti boljem delu sebe
"Srbiju vidim kao zemlju pristojnog života i slobodnih ljudi, u kojoj se znaju pravila i ona važe za sve. U kojoj se kaže "hvala", "izvinite" i ustaje da stariji sedne, gde se leči uz knjižicu, a ne mito, i zapošljava uz zasluženu diplomu, a ne stranačku knjižicu. I kojoj se plaća porez, a ne reket; u kojoj se političke ideje nadmeću u parlamentu, a ne u tabloidnom blatu. U kojoj deci ne kupujemo karte u jednom pravcu i ne stidimo se prljavih ulica, polupanih izloga i izanđalih liftova kad nam dolaze gosti. U kojoj njive pripadaju seljacima, a ne strancima. Vidim nas kao svoje na svome, bez grča na licu i šaputanja za stolom. Bez straha. Vidim kako se ne stidimo državnih funkcionera"