Roman
Daleko od kuće
Debitantski roman Amerikanca Bena Lernera, smešten u savremeni Madrid, duhovita je i inteligentno vođena priča o odrastanju
Debitantski roman Amerikanca Bena Lernera, smešten u savremeni Madrid, duhovita je i inteligentno vođena priča o odrastanju
Možda ovom gradu zaista treba lepša i savremenija železnička stanica, možda će jednom na neku takvu stanicu stizati vozovi lepi i brzi kao oni u Parizu i Njujorku, možda će u ovoj zemlji i ovom gradu biti nekad dovoljno ljudi da mogu da plate i taj brzi, udobni voz. Kakvi su, uostalom, ne tako davno u ovaj grad i stizali. Nama, kojima je putovanje vozom bila ljubav, ali i nužda jer jeftinije nije moglo, dobra je bila i ova stara. Odlična ako ćemo pravo; da je makar malo umivena kako treba, potaman skroz
Tužno je živeti u svetu praznih i razočaranih staraca. Možda nam je, ipak, taj svet još uvek dalek i stran. Možda se dečaci samo igraju. Odlučili su da se preruše u starce, stavili su masku, sedu kosu i brkove, navukli tup i prazan izraz lica
"Drugi svetski rat i godine odmah posle njega ostavili su traga na istočnoj i jugoistočnoj Evropi, između ostalog, tako što je raznoliko stanovništvo ovih predela donekle ‘pojednostavljeno’, jer su neke grupe uništene ili raseljene. Tokom rata, to se desilo pogotovo kroz masovno ubistvo Jevreja, kao i opšte nasilje počinjeno u Poljskoj, Sovjetskom Savezu i Jugoslaviji. Posle rata, izgon, bekstvo ili poluprinudna emigracija osoba nemačkog porekla, kao grupa povezanih sa nacističkim režimom bez obzira na pojedinačna dela i nedela, uklonili su Nemce i njihovo kulturno nasleđe iz nacionalnih priča o tome ‘ko smo mi i naša zemlja’. Iako nisu svi Nemci bili samoproklamovani nacisti, dovoljno njih se ponašalo kao nacisti da je njihova kolaboracija osudila celu nacionalnu grupu u očima njihovih suseda i žrtava"
Dugoročno, najveći problem koji će za Vučićem ostati jeste dramatičan gubitak takozvanog ljudskog kapitala – mi ne doživljavamo više iseljavanje, nego egzodus pametnih, obrazovanih, civilizovanih i mislećih ljudi
"Znate li šta je najhitnije i najvažnije da se promeni kad Slobodan Milošević ode sa vlasti?", upitao je profesor Ljubiša Rajić u proleće 2000. ustreptale polaznike Beogradske otvorene škole toliko željne promena. "Policija i pravosuđe. To su dve ključne stvari za razvoj demokratije", rekao je profesor Rajić. Nekoliko godina ranije čuveni i nagrađivani poljski reditelj Kšištof Kišlovski završio je svoju kapitalnu filmsku trilogiju "Tri boje: plavo, belo, crveno" inspirisanu fundamentalnim nasleđem Francuske revolucije – bratstvo, jednakost, sloboda, postulatima koji će postati osnova svake moderne demokratije. Srećom po njih, a na žalost mnogih građana Srbije, Kišlovski i Rajić nisu dočekali da vide kako Aleksandar Vučić i njegovi prijatelji sistematski razgrađuju dvovekovnu evropsku tradiciju zavijajući pravosuđe u nešto što ni fizika ni likovna umetnost ne priznaju za boju – crno
Gledaju u vodu. Vraćaju u život. Gledaju za mrtve. Skidaju čini. Vlasi su nadaleko čuveni po vračanju i bizarnim običajima poput crne svadbe i otkopavanja mrtvaca. Danas, njihova sela su polunapuštena, a zbog siromaštva mnogi su postali gastarbajteri. Vlaški jezik se sve manje govori, a običaji zastarevaju. Ipak, iza kulisa moderne civilizacije ponegde i dalje živi duboko ukorenjeno osećanje da "ima nešto" u vlaškoj magiji
Po rečima jednog uvaženog sportskog komentatora, Hanibal je pohod na Rim započeo u Kataloniji, ali Rim nije osvojio
Rođeni Bečlija pod umetničkim imenom Falko, jedna je od najvećih pop zvezda Evrope svih vremena, ako ne računamo otcepljenu Englesku. Sa preko 30 miliona prodatih ploča, u vreme kad se to računalo, spada u gigante svetske muzike, mada je njegov rad vezan pre svega za uski deo istorije – osamdesete godine i etabliranje novog doba globalne pop kulture
Antisistemske, antievroske, populističke partije odnele su pobedu na parlamentarnim izborim. Time se obistinio najveći strah Brisela