VREME BR. 279. | 24. FEBRUAR 1995.
Direktan prenos zatvaranja
Mediji: Pokoren Studio B - Beskrvni otpor posle pokoravanja najjačeg nezavisnog medija u Beogradu
Mediji: Pokoren Studio B - Beskrvni otpor posle pokoravanja najjačeg nezavisnog medija u Beogradu
Neformalni ministar za Kosovo i Metohiju poslednji je u nizu političara iz Srbije kome je zapalo da se čeliči na temi koja lomi kičmu i mnogo krupnijim političkim figurama kroz istoriju. Njemu za sada dobro ide samo što u poslednje vreme ne govori o rezultatu nadmetanja sa kosovskom vladom
"Veoma je važno infrastrukturno i finansijski podržavati kulturu, umetnost, ali je potrebno i dozvoljavati, pa i podsticati, njen kritički karakter – čak i ono što u toj kulturi kritikuje poredak koji ga podržava. E, to je izazov ovoj kao i svakoj vlasti. Da li ćete podržavati samo ono što vama ide u prilog ili ćete ga podržavati generalno, i to zato što smatrate da je kultura, uz obrazovanje i nauku, glavni emancipatorski mehanizam društva, ono što ga vodi napred, pa makar to išlo na vašu partijsku i političku štetu u datom trenutku. Da li bi istu podršku kao što je imalo svečano otvaranje Muzeja savremene umetnosti imala i izložba u tom istom muzeju koja bi bila kritički nastrojena prema aktuelnoj vlasti?"
Realizacijom projekta Priče s malog odmora, ASITEŽ Srbija i izdavačka kuća Kreativni centar pokazali su kako se u praksi sprovodi razvoj kulturnih potreba kod dece i mladih za koji se zalaže nacrt Strategije razvoja kulture Republike Srbije od 2017. do 2027, ali naravno ne zato što to od njih očekuje Strategija, nego zato što to i tako rade otkako postoje
Uloga profesora Džona Kitinga u filmu Društvo mrtvih pesnika Pitera Vira ključna je Vilijamsova uloga. Taj film iz 1988. godine za mnoge je klince što su u to doba bili tinejdžeri ili su ulazili u tinejdžerske godine predstavljao ono što u naslovu jednog svog eseja savršeno sažima David Albahari; taj film je bio San o učitelju
Marić je sudbinama svojih junaka iskreno fasciniran. Srž knjige, i tematski, i po intenzitetu fascinacije, pa i po količini teksta posvećenog jednoj osobi je u poglavlju Crna ruka crvene internacionale, poglavlju o Mustafi Golubiću. Na stotinu i šezdeset stranica koje bi mogle da funkcionišu i kao posebna knjiga Marić priča priču o Mustafi Golubiću, čoveku konspiracije
"Mi te ljude poznajemo, pamtimo ih. I samo mi nemojte govoriti kako su se promenili; nisu! Isti su! Zašto su isti? Zato što, za razliku od levice koja obrazuje i razmišlja, desnica uvek samo regrutuje, reprodukuje. Isti jezik, ista mimika; ista lica koja su maja 1991. u Jugoslovenskom dramskom pozorištu prekinula premijeru predstave Siniše Kovačevića Sveti Sava, u režiji Vladimira Milčina. Upravo onako kako su se te noći ponašali oni koji su prekinuli predstavu, tako su se ponašali i devedesetih; tako se ponašaju i danas"
Konačan raspad sistema dogodio se, a kad bi nego početkom rata u Sloveniji 1991. Počeo je obračun sa neistomišljenicima, a atmosfera netolerancije, mržnje i paranoje brižljivo je negovana. Nepodobni su marginalizovani i praktično naterani da odu. Ljubljansko "Delo" je 1988. objavilo tekst pod naslovom "Kuća koja se ruši", u kome je u prvoj rečenici data precizna dijagnoza onoga u šta se Tanjug pretvarao: "Svakako je pomalo čudno da državna agencija emituje sve manje vesti, a sve više svojih komentara. Upravo to radi naš Tanjug..."
"Prošle godine je jedan likovni kritičar ‘Njujork tajmsa’ radove savremene umetnosti o kojima je pisao izjednačio sa carevim novim odelom. Bio je to prvi put da sam pročitala da je neko ustao i rekao: da li smo mi slepi? Estetika u umetnosti, veština, izvršenje, postalo je nebitno, a veština koja je proizvod nečijeg talenta i rada postala je irelevantna. Bitno je postalo samo da imaš ideju koja može da se emituje brzo, na prvu loptu. Brzo, pa da idemo dalje. Pepeo je taj od koga se danas sve pravi, zato se lako raspršuje, zato sve što se napravi sutradan se zaboravi. Zato što nije ni bilo bitno da ga se sećam. A kad to postane nebitno, onda je umetnost izgubila svoje značenje. Svako bira svoj put, ja sam odabrala liniju otpora. Ja kontriram vremenu. Ono kako hoće, ja idem svojim tempom"
»Gospođo Liht šta ste znali i kada ste to znali«, Vreme 1333
"Narodni muzej ne radi 10 godina. Sramota! I Savremeni muzej je zatvoren. Zašto? Sad živimo u kokošinjcu, jadna nam majka! Toliko smo politizovani – nemamo muzeje, ali zato imamo politiku! Nešto nam se desilo, nešto što ne nosi ništa dobro"
Program "Digitalna škola" je sprovelo Ministarstvo za telekomunikacije i informaciono društvo, a njime je omogućeno da sve osnovne škole u Srbiji budu opremljene najsavremenijom računarskom opremom. Sada, svi nastavni časovi mogu da se održavaju u "digitalnim učionicama"