Beograd–Vašington–Brisel
Hilari Klinton po drugi put među Srbima
Posle posete Hilari Klinton i potpredsednika Džoa Bajdena Beogradu 2010, odnos Vašingtona prema Beogradu ne karakteriše "uslovljavanje", već "ohrabrivanje"
Posle posete Hilari Klinton i potpredsednika Džoa Bajdena Beogradu 2010, odnos Vašingtona prema Beogradu ne karakteriše "uslovljavanje", već "ohrabrivanje"
Mediji su pre neki dan preneli vest da je Emir Kusturica odlučio da glavnu ulicu Andrićgrada nazove ulicom Mlade Bosne
Mediji su pre neki dan preneli vest da je Emir Kusturica odlučio da glavnu ulicu Andrićgrada nazove ulicom Mlade Bosne
Hudelistov je portret Dobrice Ćosića knjiga čudna i drugačija na mnogo dobrih i manje dobrih načina
Kao plimni talas, dakle u zakonito predvidljivim razmacima, pojavio se Jelko Kacin, evropski birokrata srednjeg ranga zadužen za Srbiju. Ovi naši, Nikolić, Dačić i ostali ispuštali su ritualne zvuke oko privrženosti evropskim idejama, ali, što reče premijer, ne po svaku cenu, dok je Kacin dozvolio sebi nešto više
Isplivavaju više ili manje pouzdane indicija o tome kako je novac usmeravan uz korišćenje porodičnih i političkih veza svih boja i svih pravaca. Vlast koja je otvorila slučaj "Agrobanke" nije stigla da ga zatvori i, kako se i moglo pretpostaviti, nova-stara garnitura je, naravno, odmah sela na njega
Trgovci električnom energijom ukazuju na to da su i pored obilatih snežnih padavina početkom godinee neophodne vanredno velike padavine da bi se vodostaj u akumulacijama vratio na normalan nivo
Na Kosovu su do 2010. u opticaju bila četiri pasoša: kosovski, UNMIK-ov, "stari" srpski i "novi" srpski, biometrijski pasoš
"Sredinom juna 1992, neka srpska vojna ili policijska formacija provalila je u naš stan i sina i mene nasilno mobilisala. Rafal u vrata, a onda: ‘Neka izađu svi muškarci!’ Sišao sam sa sinom. Ispred zgrade su već bile okupljene ostale komšije. Postrojili su nas, rasporedili: Srbe na jednu, Hrvate i Bošnjake na drugu stranu. Sjećam se, Nikola Šupica – ogroman, krupan čovjek u nekim razvaljenim papučama, magistar ekonomije, govori četiri strana jezika – pobunio se kada su ga izveli: ‘Ja sam Jugosloven!’, rekao je. ‘Neću sa vama!’ Nije pomoglo; kao i nas, i njega su odvojili na srpsku stranu. Odveli su nas na Vrace, iznad Grbavice, gdje su bili smješteni srpski magacini i komanda. Zadužili smo puške. ‘Napunite ih!’, naredili su. Kako da ih napunimo, bog te vidio! Pokazali su nam i komandovali: ‘Pucaj!’ Na Sarajlije, na komšije, na prijatelje, na braću... ‘Samo prebacujte preko Miljacke!’, vikali su"
"U Sarajevu mi je teško da budem duhovit, pa ću ja odmah ozbiljno", rekao je pred punim letnjim bioskopom "Hej", nakon upravo prikazanog filma Smrt čoveka na Balkanu, režiser Miroslav Momčilović. Nešto slično je reporteru "Vremena", pred put u Sarajevo, rekao i jedan stariji kolega: "Ja u Sarajevu nisam bio još od izveštavanja, iz rata i ne ide mi se. Iako ništa loše nisam uradio – osećam grižu savesti za sve što je Sarajevu urađeno. Ti si mlad. Ti nemaš taj problem"
Tri dana pred svečano otvaranje, 22. jula 1992. MOK obaveštava Beograd da je Savet bezbednosti UN-a prethodnog dana doneo odluku da na Olimpijskim igrama sportisti SRJ ne mogu učestvovati ni u jednom ekipnom takmičenju, jer "treba da je jasno i očigledno da se sportisti u pitanju takmiče isključivo u svom ličnom i individualnom svojstvu..."
"Mislim da sam u igru unio određene šeme koje funkcionišu: ono viđeno plus malo ličnog iskustva. I intenzitet! Ako bih svoju četrdesetogodišnju trenersku karijeru morao da definišem jednom riječju, rekao bih – intenzitet. Bez toga nema... Svih šezdeset i kusur godina trčao sam za adrenalinom kao lud; nosila me je ta fantastična droga, nije mi dozvoljavala da stanem. I ne mogu se žaliti: živjeli smo ga, u vražiju mater! I, šta još hoću?!"