Prečitavam ovih dana trobroj časopisa Gradac posvećen Mladoj Bosni i razmišljam kako je u njega možda imalo smisla uvrstiti i bilješku o sudbini sarajevskih ulica što su nosile imena Mlade Bosne i njenih članova. Ulica Mlade Bosne postala je Ulica Bosanskih gazija. Gazija je borac za islam, a sama riječ dolazi od arapskog izraza sa značenjem „naoružani napad s namjerom osvajanja“. Ulica Danila Ilića postala je (ponovo) Oprkanj. (Ovako piše Andrić u zapisu U Ulici Danila Ilića: „Tamo gde prestaju baščaršijski dućani i kazandžijske radionice i gde počinje gusto srpsko naselje sa starinskim kućercima, ima jedna ulica, zabačena i krivudava, koja se nekad zvala Oprkanj-sokak, a danas nosi ime Danila Ilića.“) Na sličan način, vraćanjem imena iz vremena od prije Prvog svjetskog rata, još su nekim mladobosanskim ulicama promijenjena imena. Nedeljka Čabrinovića zove se Na varoši, Vladimira Gaćinovića nosi ime Veliki Alifakovac, a Trifka Grabeža – Patke. (Iz dominantne perspektive današnjeg Sarajeva, Trifko Grabež je idealni negativac. Rođen na Palama, na Vidovdan, s prezimenom kojeg je u tendencioznom registru lako čitati kao svojevrstan nomen est omen, svoj devetnaesti rođendan provodi s pištoljem i bombom preko puta Vijećnice spreman da ubije nadvojvodu i ženu mu. Iz iste te perspektive, međutim, nevjerovatno zvuči autentična Grabežova rečenica sa suđenja zabilježena u zvaničnom zapisniku: „Mene nije rukovodila Srbija, nego jedino Bosna.“) Isti princip je primijenjen i na mostove, pa je Žerajićev ponovo Careva ćuprija, Principov – Latinska.
Ulica Borivoja Jevtića postala je Pavla Lukača. Ulica Ive Kranjčevića postala je – Džamijska. (Kemal Kurspahić je u jednom tekstu ovu promjenu nazvao nadasve maštovitom. Inače, Ivu Kranjčevića je tokom suđenja na čijem je kraju osuđen na deset godina teške tamnice proaustrijska štampa uporno nazivala Milanom Kranjčevićem, želeći sugerisati kako nije Hrvat i katolik jer im je u interesu bilo da se i atentat i Mlada Bosna predstave kao isključivo srpska posla, što bi stotinjak godina kasnije rekao Jelko Kacin. Iz istog razloga su često izostavljali imena Muhameda Mehmedbašića i Đulage Bukovca.)
nastavak
I da, na kraju, jednoj je mladobosanskoj ulici promijenjeno ime, ali je ipak, na neki način, (p)ostala – mladobosanska. Ulica Mustafe Golubića sada je Ulica Tina Ujevića. Tin je u Nikšiću prije osamdeset godina napisao pjesmu Ulica fantoma. U njoj stoji:
Ulicom, pored ljudi, lutaju brojni fantomi:
jedni idu iz grada, drugi listom iz groba.
I tako, pored novog, traje i staro doba.
Tek što svih tih sablasti ne vide naši trahomi.
Ulicom, osim ljudi, miču se brojne sjene.
(Strepim da nisam obmanut; taj put, za sama mene.)
I tako u mraku grada vladaju uspomene,
i tako na suncu jave strahuju tačne zjene.
Samo se čudim kako usudno sliče
živi na mrtve, a mrtvi opet na žive.
I kad se život dosadno i jednolično miče
pitam se koji od njih krvavo, ljudski žive.
I tako, kaže Tin, pored novog, traje i staro doba. I ništa se novo u novom dobu ne gradi, samo se starom daju nova imena. Niko od tih promjena nije postradao kao Bosna, Mlada i svaka druga. Bosanski Brod danas je službeno samo Brod, Bosanska Gradiška samo Gradiška, Bosanska Dubica – Kozarska Dubica, a Bosanski Novi – Novi Grad. A sve je taj Novi Grad, samo ne nov.
U novom gradu, novoj, mladoj ulici, Emir Kusturica je dao ime Mlade Bosne.
Neka.
