Intervju – Snježana Banović, rediteljka i teatrološkinja
Ptice, zveri i šišmiši
"Priču o ‘pomirenju’ zavađenih jugoslovenskih naroda i kultura ja zovem Brionskim sindromom, koji se najbolje objašnjava Ezopovom basnom o pticama, zvijerima i šišmišima. Kad su ptice i zvijeri bile u ratu, šišmiš se nije htio odlučiti da li je ptica ili zvijer. Kad su napokon ratnici, skroz izgrebani i očerupani, objavili primirje, šišmiš se iskidao od grljenja i cmakanja s jednima i drugima jer je navodno uvijek bio ‘njihov’. Na Brionima, ali i na još nekim mjestima preživjele ‘interesne YU kulture’, borave ta dvolična lica i dan-danas, a najgore je u svemu što im za to pare, nagrade i aplauze daju blesave ptice i slabašne zvijeri koje se još uvijek, nakon desetljeća njegovog ‘dilovanja’ emocijama i interesima, i danas daju impresionirati šišmiševim lažima"
Intervju – Duško Gojković, džezer
Šta bi rekao Dejvis Majls
"Ti znaš šta je Guča – ljudi opasno sviraju, ovi naši Cigani. Malo jeste raštimovano, ovde-onde, ali kad počnu da sviraju, groove je to. A onda mi iz diskografske kuće Enja Records, za koju snimam godinama, kažu: ti treba da snimaš s njima. Objasnim Ekremu Sejdiću da producent hoće da me snima kako sviram s njima, a oni da me prate. Pitam, hoće doći u Minhen? Ne, to ne valja. U Beograd? Ne, i to im je veliki grad. Hoće tamo gde mirišu ćevapi. I odem u Vranje. Prvog dana bilo je malo kruto, snimali smo u kući Bore Stankovića. Oni stanu ukrug i sviraju. Sviramo, završimo, odjedanput tišina u krugu; pored mene Ekrem s njegovom trubicom, okrene se, dâ mi ruku pa mi kaže: ‘Gosin profesore, bata Dule – sad si naš.’ Primaju me u pleme!"
Stogodišnjica rođenja Bili Holidej
Njen glas
Njen bi se ton i timbar mogli porediti sa stanjem koje čoveka uhvati kad na moru udari južina pa se čini da, iako živ, već gnjije iznutra i da je vreme stalo na nekakav pakleni, nerazrešiv način. Jedino što čini da takvo stanje prođe jeste da se jedinka, koliko god očajavala, mora najpre zagledati u ono najteže što nosi u sebi. Bili Holidej, kao najizrazitiji tumač misterije veze između harmonija i unutrašnjih nerazmršenih osećaja, postiže ono najteže – tera nas da osećamo što bismo rado izbegli i da vraćamo pred sebe životna mesta i prošle stanice koje bismo najradije napustili zauvek, da im se nikad ne vratimo
»Nacionalni džuboks« američke Kongresne biblioteke
Glasovi zaboravljenih predaka
Fonoteka Kongresne biblioteke u Vašingtonu čuva deset hiljada zvučnih zapisa nastalih između 1901. i 1925. godine. Među njima su i narodne pesme koje su pre stotinjak godina snimili hrvatski, slovenački, srpski i drugi južnoslovenski imigranti. "Onamo ‘namo", "Oj Hrvati", "Sarajevsko kolo", "Što se bore misli moje", samo su neke od pesama koje se mogu pronaći u digitalizovanoj arhivi Biblioteke
Intervju – Slobodan Šnajder, pisac
Nemamo ništa, ali smo kulturni
"Fraza ‘Sačuvaj me, Bože, hrvatske kulture i srpskog junaštva’ netočno se pripisuje Krleži. Nigdje kod Krleže ne postoji ta veza kako se ona izriče u Hrvatskom Faustu. Nju sam ‘kupio’ od svoje bake. U pomanjkanju opipljivih povijesnih realija, političkih silnica, pa i materijalnih pretpostavki da se kolektivni usud doživi kao kolektivni subjekt, jako je opterećen sam pojam kulture, i dakako, on je idealiziran: Nemamo ništa, ali smo kulturni. Nažalost, izašlo je da to nije nikakvo osiguranje od povremenog pada u barbarstvo. Nasuprotno je, dakako, ‘srpsko junaštvo’. Da ni to nije nikakva garancija protiv pada u barbarstvo, slijedi valjda iz same stvari. Geneza ovoga sklopa slična je genezi sklopa – ‘tisućgodišnja kultura’. Otud je opravdano što se obično citiraju u paru kao nešto od čega valja uteći dragome Bogu"
Knjige – Dušan Vesić, Šta bi dao da si na mom mjestu
Rock ‘n’ roll Zelig
U izdanju Lagune upravo je objavljena knjiga Dušana Vesića Šta bi dao da si na mom mjestu, najkompletnija biografija najveće jugoslovenske grupe – Bijelog Dugmeta. Uz dozvolu izdavača prenosimo deo pogovora ove knjige koji je napisao stalni saradnik "Vremena"
In memoriam
(Anti)heroj šugavih vremena
Đenka Đavo, Bob iz Vrućeg vetra; "disident" Jakovljević, besmrtni Makavejevljev "Alex Rossignol", pogrebni govornik iz Ko to tamo peva ("tvoji čobančići i... čobančice"); svi muzičari ("ej ti!, ti buđavi...") što nose "tetki lek", ciganski don Korleone u Domu za vešanje, Gile iz Sivog doma... Niko tako, i nikad tako humorno, s neuhvatljivim komičkim tajmingom, nije utelovljavao negdašnji polusvet, odgurnute, male, slomljene ljude, ponekad čak i idealiste i zanesenjake kojima ipak ne smeta i da prevare ili nekom zavedu kćerku kad se namesti prilika. Bora je u njima uhvatio jednu lomljivu ljudskost, od vrste koja je svesna sebe u svojoj slabosti, pa se zbog toga uvek izmiče iz događaja, koja se sklanja i iz istorije
Intervju – Branka Parlić, pijanistkinja
Tajna Filipa Glasa
"Znate li Subinu verziju Thanks Mr. Rorschach ili 10 ambijenata na muziku Erika Satija? To smo radili tako što sam ja svirala, a Suba je sedeo i onako otprilike zapisivao šta mu prvo padne na pamet i pravio asocijacije da bi ih kasnije razvio u studiju. I kad sam tu prvu Satijevu Gnosijenu svirala, on počne neki tekst iz Koštane da govori: ‘Hadži-Mitke, žal za mlados...’ – to mu je bila prva asocijacija. Kasnije je upravo tu stavio deo Mitketovog monologa, jedan stari snimak. Bilo nam je tada smešno da Satie zvuči kao narodnjak..."
Knjige
Pozorište potkazuje istoriju
Studija Snježane Banović Država i njezino kazalište (Hrvatsko državno kazalište u Zagrebu 1941–1945) je publicistička knjiga godine objavljena u Hrvatskoj 2013.
CD
Skriven iza pravih imena
Duško Gojković, With Strings – The Brandeburg Concert (Enja records, 2013)
29. beogradski džez festival – Uoči koncerta Lija Konica
Srećnik
Iako su u programu ovogodišnjeg Beogradskog džez festivala isturenija imena savremene američke pevačice i mlađeg pijaniste, glavni događaj za upućene bez sumnje trebalo bi da bude jedan: na festival dolazi i osamdesetšestogodišnji alt-saksofonista Li Konic