

Iz Njuzletera
Kako aviokompanije deru vlasnike pasa i mačaka
Zašto je kod Er Srbije (i drugih) karta za psa od pet kilograma skuplja nego za čoveka od 95 kilograma i da li je uopšte pametno voditi psa u avion


Pišući Zimsko ljetovanje u svom malom dvorcu u Islamu Grčkom, Vladan Desnica se setio etikete italijanskog likera "Sangue Morlacco" – morlačka krv – na kojoj je naslikan idealizovan dinarski junak. Morlačka krv!… prolivena od Kandije do Metkovića. Slatko-gorka morlačka krv. Pa o tome valjda ovde i govorim
Tražio sam je…
Tražio sam je u pričama ljudi sa goveđim očima sa istočne strane Jadrana. O Morlacima – romanizovanim Ilirima koji su se u Dalmatinskoj Zagori pretopili u Srbe i Hrvate. Ovi Morlaci „Crni Vlasi“ zbog tog crnila u Veneciji su predstavljali psihološku zamenu za Arape, sa kojima su veslali na galijama. Mori ili Morlaci – zvuči slično i potiče iz iste grčke reči.
Crni. Tamni.
Jesu li to oni isti Tamni za koje časni nautički priručnik Bartolomea Krešencija tvrdi da su u utrobama galija umirali od tvrdoglavosti i melanholije? U H. Dž. Velsovom Vremeplovu civilizovani Eloji su živeli u rajskom vrtu dok su se potlačeni radnici pretvorili u podzemne ljudoždere. Vels je ove druge nazvao Morlocima. To su oni koji žive u mraku. Strašni.
Podzemni.
Uvek sam mislio da je ona bronzana glava koja izbija iz zida Arsenala, pored jednoroga – figura Morlaka! Ne mogu to dokazati. Morlak je za mene jednako egzotičan kao jednorog! Morlački Prust, Vladan Desnica, provodio je leta na porodičnom imanju na mestu po imenu Islam, blizu Zadra. Postoje Islam Grčki i Islam Latinski, što znači da su u jednom stanovnici bili katolici a u drugom pravoslavci. Tako je na jednom mestu ime simbolički ujedinilo i razdvojilo tri religije – pravoslavlje, islam i katoličanstvo. Pišući Zimsko ljetovanje u svom malom dvorcu u Islamu Grčkom, Vladan Desnica se setio etikete italijanskog likera „Sangue Morlacco“ – morlačka krv – na kojoj je naslikan idealizovan dinarski junak. Morlačka krv!… prolivena od Kandije do Metkovića. Slatko-gorka morlačka krv. Pa o tome valjda ovde i govorim.
Na vojnim paradama tamne prilike Morlaka ocrtavale su se prema svetlim zastavama Svetog Marka. U izvesnim periodima vojska Serenisime bila je skoro isključivo dalmatinska. Drugi „Morlaci i Sloveni“ su odbili da stupe u venecijansku vojsku. U ratovima između Venecije i Turske, oni su se najbolje osećali na bezakonoj teritoriji između dva reda. U Zagori i Dalmaciji osnivali su polugusarska naselja kakvo je bila senjska tvrđava. Ulazili su u pesmu kad bi se otrgli svog plaćeničkog odnosa. Uostalom, zar nije Teofil Gotje nazvao crkvu svetog Marka piratskom katedralom, obogaćenom pljačkom univerzuma. Tako su jedni pirati pljačkali druge pirate… Uskoci, poluobrijanih glava, sa perčinom, dugom i dve kratke „puške“, vremenom su ušli u iregularne jedinice u baroknim ratovima između Austrije i Turske.
Možete li te naoružane Morlake da zamislite u iregularnim trupama kojima su Irokezi pojačavali šahovske vojske u ratovima između Nove Engleske i Nove Francuske u Novom svetu?
Možete…
… ako ste se načitali Huga Prata.
Možete…
… ako hoćete da unesete element egzotike u sopstvenu prošlost.
Možete…
… ako ste skloni da seni zaboravljenih predaka pretvorite u ličnosti iz pozorišta senki.


Zašto je kod Er Srbije (i drugih) karta za psa od pet kilograma skuplja nego za čoveka od 95 kilograma i da li je uopšte pametno voditi psa u avion


Prvo kolo ABA lige nije odigrano, a sada je pod znakom pitanja i drugo. Spor između čelnika lige i sudija oko naknada i dalje traje. Mogli bi da se nađu na 700 evra po utakmici


Grci više ne moraju da se zadovoljavaju samo sećanjem na evropsku titulu iz 2004. Sistemski rad Saveza, ulaganja klubova i generacija novih fudbalera sada daju rezultate. Uz Ivana Jovanovića na klupi, srpski treneri i fudbaleri imaju važnu ulogu u preporodu grčkog fudbala


Film Wyznanie Vaclava Marhoula je o staljinističkim progonima, i to nije bio razlog što ga je češki reditelj Vaclav Marhoul snimao u tajnosti. A šta jeste bio, saznalo se ovih dana, pred Filmski festival u Varšavi


Žene danas mogu i imaju pravo da budu i Marte i Marije. I konzervativne i progresivne istovremeno. I stručnjakinje, akademkinje, umetnice i supruge i majke. Ali – moraju li? Mogu li, jednostavno, da – izaberu? Setimo se Glorije Stajnem, ikone feminizma
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve