img
Loader
Beograd, 37°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Istorija

Kome koriste neistine

06. januar 2020, 18:34 Dejan Ristić, istoričar
Copied

Vest plasirana ovih dana da su Srbi imali kalendar Svetog Save i da su ga izgubili pod pritiskom Beča još je jedna besmislica i dodatno "sluđivanje" već ionako temeljno zbunjenog i identitetski konfuznog ovdašnjeg življa

Fenomen masovnog prisustva pseudonauke na društvenim mrežama, specijalizovanim Jutjub kanalima i portalima, ali i u pojedinim medijima, prerastao je u opasnost. U mnoštvu potpunih besmislica koje nam se bezmalo svakodnevno serviraju, posebno se izdvajaju one o tome da su Srbi najstariji narod na svetu, da je vinčanska kultura poznavala pismenost, da su se naši preci borili protiv egipatskih faraona ili kineskih careva i mnoštvo toga drugog što proističe iz ovih teorija koje su istorijski, naučno i činjenično potpuno neutemeljene, a zdravorazumski krajnje problematične.

I premda stručnjaci u oblasti društveno-humanističkih nauka sve češće i sve glasnije reaguju u javnosti kako bi svoje sugrađane upozorili na štetnost sveprisutnog šarlatanstva, naši velemajstori izmišljanja svega i svačega ne posustaju u hiperprodukciji svojih „teorija“ i iznošenju samo njima znanih „činjenica“. Tako je u ove dane koji prethode Božiću, u javnost plasirana još jedna potpuna besmislica po kojoj su srpska država i njena Crkva 1881. godine, pod pritiskom mrskog Beča i po odredbama tzv. Tajne konvencije, odbacili „kalendar Svetog Save I Srpskog“ i otpočeli da poštuju po nas Srbe štetni Julijanski, a od 1919. godine, avaj, i još gori „papistički“ Gregorijanski.

Naravno da bi jedna ovakva tvrdnja o postojanju „kalendara Svetog Save“ kod svakog sasvim prosečno obrazovanog građanina Srbije izazvala podsmeh, ali kada se zna da je ova „senzacionalna“ vest plasirana na stranicama jednog od čitanijih dnevnih listova u zemlji, onda nema mesta osmehu, već istinskoj zabrinutosti. Posebno što je tu besmislicu plasiralo (penzionisano) svešteno lice.

No, očito je potrebno da se neki od nas iznova podsete koje su sve kalendare Srbi koristili u svojoj povesnici, odnosno koji su sve kalendari korišćeni na teritorijama na kojima (su) žive(li) Srbi.

Najstariji među njima svakako je Julijanski, koji je stupio na snagu 1. januara 45. godine pre naše ere. Hrišćanska crkva je prihvatila Julijanski za svoj zvaničan kalendar na Prvom vaseljenskom saboru održanom u Nikeji 325. godine. Iako danas znatan deo Srba upravo Julijanski kalendar naziva „pravoslavnim“, to nikako ne odgovara istorijskim činjenicama i stvarnosti. Naime, taj kalendar nastao je nekoliko decenija pre pojave Isusa Hrista. Isprva je bio zvaničan kalendar Rimskog carstva, a potom i opštehrišćanski (nakon 325. g. n.e.). Danas se koristi kod nekih, ali ne i svih pomesnih pravoslavnih crkava.

Drugi kalendar koji su koristili i Srbi naziva se istočnoromejski, odnosno vizantijski, koji je bio u zvaničnoj upotrebi u Istočnorimskom (Romejskom tj. Vizantijskom) carstvu, od 988. godine naše ere i vladavine cara Vasilija II Bugaroubice pa sve do pada Carstva 29. maja 1453. godine. Korišćen je u zemljama pod vizantijskim uticajem kao što je to bila i srednjovekovna Srbija. Vizantijski kalendar je bio identičan Julijanskom kalendaru, osim što su nazivi meseca bili transkribovani sa latinskog na grčki jezik. Postojale su carigradska varijanta vizantijskog kalendara, po kojoj je prvi dan godine bio 1. septembar, i aleksandrijska ili antiohijska varijanta, po kojoj je godina počinjala na Blagovesti 25. marta. Izgleda da je tzv. martovsko datiranje postojalo i kod Srba, naročito do vremena vladavine kralja i cara Stefana Uroša IV Dušana Silnog.

Konačno, usled sve većeg zaostajanja za tačnim računanjem vremena, a po savetu nemačkog astronoma Kristofera Klavijusa i napuljskog fizičara i astronoma Alojzija Lilija, papa rimski Grgur XIII obznanio je 24. februara 1582. godine reformu do tada postojećeg Julijanskog kalendara, učinivši to posebnom papskom bulom Inter Gravissimas nazvanom po prve dve reči njenog teksta. Prvi dan godine po Gregorijanskom kalendaru je 1. januar.

Od ova tri kalendara, Srbi su koristili vizantijski do pada Despotovine 1459. godine, napuštajući ga postepeno u korist Julijanskog kalendara, koji je stupio u zvaničnu upotrebu tokom razdoblja Kneževine i Kraljevine Srbije, dakle u 19. veku. Naposletku, nakon formiranja zajedničke države Srba, Hrvata i Slovenaca, Narodna skupština usvojila je 10. januara 1919. godine Zakon o izjednačavanju starog i novog kalendara po kome je određeno da u celoj državi na dan 15. januara 1919. po „starom“ prestaje da važi Julijanski kalendar i da se danom 28. januara 1919. godine uvodi računanje vremena po „novom“, Gregorijanskom kalendaru.

I tu dolazimo do besmislene tvrdnje koju smo citirali na početku ovog teksta, a koja se odnosi na to da je (nepostojeći) „srpski kalendar Svetoga Save I Srpskog, sa simbolima za vreme, bio zvanično kalendar svih srpskih država i SPC sve do 1881. godine“. Nakon detaljnog podsećanja na sve kalendarske sisteme koji su Srbi koristili počev od svog doseljavanja na Balkan, u širem slovenskom korpusu, tokom ranog srednjeg veka jasno je da nikada nisu koristili „kalendar Svetog Save I Srpskog“ pošto tako nešto nije ni postojalo. Posebno je besmisleno da se ova tvrdnja dovodi u vezu sa tzv. Tajnom konvencijom iz 1881. godine između Austrougarskog carstva i Srbije, i nekakvim pritiscima Beča da Srbi odbace svoj identitetski kalendar i prihvate jedan od dva postojeća opštehrišćanska, budući da integralni tekst Tajne konvencije ne sadrži bilo kakve odredbe koje se odnose na upotrebu kalendara.

Plasiranje ovakvih besmislica i dodatno „sluđivanje“ već ionako temeljno zbunjenog i identitetski konfuznog ovdašnjeg življa može samo da izazove nove i dugoročne teškoće i duboke traume. Izmišljanje „kalendara Svetog Save I Srpskog“ i pretvaranje te izuzetne ličnosti (svetitelja, crkvenog poglavara, duhovnika, monaha, osnivača prvih biblioteka, prepisivačkih radionica, bolnica, pribežišta za uboge, graditelja, hagiografa, zakonodavca, državnika i dr.) i u astronoma, prevazilazi svaku meru dobrog ukusa i predstavlja pokušaj javne poruge jednog od istinskih i neprikosnovenih očeva nacije.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Mozaik
03.avgust 2026. Šairani Kaukab (DW)

Zašto žene znatno više umiru od vrućine nego muškarci

Statistika je jasna: od posledica vrućine žene umiru znatno više nego muškarci. Glavni razlog, međutim, nije biologija

Na licu mesta

03.avgust 2026. Bojana Selaković

San o Gazivodama na liticama Berima: Hodala sam po nebu iznad Kosova

Rušenje objekata na Gazivodama je poraz ideje da razvoj može da bude jači od straha, turizam održiviji od konflikta. Da ljudi mogu da ostanu zato što vide budućnost, a ne zato što nemaju gde da odu. Da drugi, poput mene, ovde mogu da dolaze po svoje sopstvene životne lekcije

Pretplata

01.avgust 2026. R.V.

Čitajte „Vreme“ i uštedite tri hiljade dinara

Godišnja digitalna pretplata na „Vreme“ ovog avgusta čitaocima štedi čak tri hiljade dinara i velika je podrška nezavisnom novinarstvu

Iz njuzletera

31.jul 2026. Nemanja Rujević

Okej, okej: Kratka istorija najvećeg izvoznog hita Amerike

Moglo bi se pomisliti da je „OK“ nekakva logična skraćenica. Ali, nije. Istorija ove rečce je neverovatna

Infantino i Tramp

Fudbal

30.jul 2026. N.R.

Uefa spremna na bojkot ako Infantino proda Svetsko prvenstvo

Evropski savezi reagovali na ideju privatizacije Mundijala koja bi Đaniju Infantinu donela silne pare

Komentar
Kričak, Milić

Pregled nedelje

Veselin Milić uzvraća udarac

Hoće li će Veslin Milić biti proglašen u tabloidima za „blokadera“? Da li je njegova krivična prijava protiv Marka Krička poruka za Aleksandra Vučića? I, ako jeste, mogu li se očekivati nove kamare prljavog veša iz MUP-a?

Filip Švarm
Vučić

komentar

Zašto Vučić uporno ponavlja da će „priznati poraz“?

Predsednik Aleksandar Vučić opet kaže da će priznati poraz i čestitati jer će „blokaderi“ pobediti. On bi time da istera zeca iz šume, ali niko sa druge strane nije dužan da obeća Vučiću sličnu čestitku

Nemanja Rujević
Ana Brnabić, Aleksandar Vučić i Ivica Dačić sa policajcima

Pregled nedelje

Režim protiv naroda i države

Zašto Šapić legalizira batinaše u Beogradu? Zbog čega je šešeljizam ideologija vlasti? I šta Vučić poručuje narodu

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1856-1857
Poslednje izdanje

Sve naprednjačke kampanje: Pevaj i kad ti se plače

Raja pod šatru, a oni u Dubai Pretplati se
Istraživanje NSPM: Srbija – jul 2026.

Umereni optimizam u priči bez unapred poznatog kraja

Intervju: Željko Hubač – pisac, dramaturg i scenarista

Grogirani Vučić

Sećanja i budućnost

Dogodine, ili one tamo, ponovo u svom Novom Sadu

Intervju: Kruno Lokotar, urednik

U vrtu knjiga

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1856-1857 29.07 2026.
Vreme 1855 22.07 2026.
Vreme 1854 15.07 2026.
Vreme 1853 08.07 2026.
Vreme 1852 02.07 2026.
Vreme 1851 25.06 2026.
Vreme 1850 17.06 2026.
Vreme 1849 10.06 2026.
Vreme 1848 03.06 2026.
Vreme 1847 27.05 2026.
Vreme 1846 20.05 2026.
Vreme 1845 13.05 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure