
Festival
NAFIT: Na Zlatiboru k’o na Kanu
Za mesec dana počinje prvi Nacionalni festival filma i televizije na Zlatiboru. Zna se da su u Odboru Gaga Antonijević, Lazar Ristovski, Miroslav Lekić, a očekuje se objavljivanje i programa
Nije bilo sunca. Neobasjani dani ličili su na krompire. Vazduh je bio boje blata... I sve je opet bilo tu. Tu su "Glas Klevetnika" i ostali tabloidi, koji proizvode vrtoglavicu i maglu. Anketa daje odgovor na pitanje čega se Srbi najviše boje. Uspeha! Stranaca! Magije!
…Idući po svijetu naiđe na ljude gdje sa četiri vola unose svjetlost u kuću… Sveti Sava se pomoli Bogu te im reče: „E ljudi božji, treba načiniti prozore – evo ovako.“ Pa im onda načini prozore a oni mu se mnogo zahvale.
(Zabeleženo u Bosni i objavio Iso Mitrović u „Bosanskoj Vili„, 1897)
Doleteo sam sa katedralnog aerodroma u Cirihu pa mi je beogradski izgledao kao igračka. Čim sam došao magla me zagrlila. Nije bilo sunca. Neobasjani dani ličili su na krompire. Vazduh je bio boje blata.
I sve je opet bilo tu.
Tu je bio blok Šezdeset tri. U mom odsustvu se nije prolepšao. Vozio sam se u poluosvetljenom liftu. Rumunski autobus, sa tepihom zalepljenim za tavanicu odneo me je, preko Save, u grad. Kad sam izašao na ulicu, ko da sam zaplivao u mrtvom moru. Ljudi su bili namršteni, uz takva lica bi trebalo izdavati oružani list. Hodali su zakopani u kapuljačama i pokriveni kapama. Malo pognuti, vukli su otadžbinu kao kuglu na lancu. Grad davno nije bio sivlji.
Tu su detalji: mrtva mačka leži pred ulazom od garaža. Izgleda smrznuta. Jato golubova izleće iz tunela. Nakrivljen voz za Pančevo dolazi na stanicu. Opet u vozu čujem pesmu: „Samoobmana, samouništenje je bolje nego poniženje…“ Krajolik je naprašen snegom. Pančevački most je ogroman. Dunav je beo. Pod njim šlepovi nose so. Šume se bele. Okrečene oranice prostiru se u beskraj.
Prijatelji su mi nasuli piće i rekli: mora se! Sa treznom glavom teško je živeti u magli sa točkovima koji šlajfuju u blatu.
Tu je anestezija veselosti! Trube se ujutro propinju i šipka kažnjava goč. Pucaju petarde među zgradama i plaše ljude koji su prošli rat.
Tu je anestezija televizije, koja priča o otkupu junadi. „Šta je bila inspiracija za maštu u vašoj knjizi?“, pitala je voditeljica spisateljicu, koja je napisala tajnu istoriju srednjeg veka i čitavog poznatog sveta. „Budi i ti superheroj sa ostrva snova“, pevaju u dečjoj emisiji. Sandokan se beči u repriznoj stvarnosti. Mitski lovci Duška Kovačevića reklamiraju Cepter osiguranje.
Tu su bilbordi:
Postanite Deda Mraz.
Neću!
Pokaži svoje pravo lice.
Kako kome…
Tu su „Glas Klevetnika“ i ostali tabloidi, koji proizvode vrtoglavicu i maglu. Anketa daje odgovor na pitanje čega se Srbi najviše boje. Uspeha! Stranaca! Magije!
Tu su natpisi na zidovima: „Srbija Srbima“ (mnogo gde), „Punk, apatija, alkohol, a onda sam se zaljubio u tebe!“ (u ulazu Svetog Save 28).
Najubedljivija je erotska anestezija. Sve te gole žene na duplericama i TV Pinkove pevaljke su u funkciji anestezije. Sve te pesme: „Mama neće znat gde si noć provela“; „Dobio sam poziv za animal anal.., etc.“ Svi ti oglasi: Komšinice! Klinke! Guzate otpozadi u guzu!, u funkciji su anestezije. Ne mislite o tome da su nam neki susedi već u Evropi a nekima ne treba viza. Ne mislite o nedirnutoj UDB-i i nedirnutom srcu vojske. Mislite o dupetu Goce Božinovske!
Moto Miloševićevog vremena mogao se izraziti crnogorskom poslovicom: „Ne bi kriv ko prnu no ko ču“, a to se nije promenilo. Čaršija se i dalje naoružava protiv svakog disonantnog tona. Svaka oštrica se mora istupiti. Moraju se uškopiti i anestezirati i misli. Reči – anestetici u Srbiji su „domaćin“ i „sabornost“. Domaćin – to je staljinistička fantazija. Sabornost se definiše kao: 1. Zaglupljivanje u ime stvaranja konsenzusa pod okriljem desnice. 2. Uravnilovka: ekser koji štrči biće zakovan! 3. Pridruženje lepo obučenim hotentotima na TV saboru Grand šoua i utapanje u radost hiljadu harmonika.
„Paraliza“, govorio je Džojs za svoj Dablin.
Inventivnost se u Beogradu koristi manje za rešenje a više za poricanje problema. Tako se domišljatost pretvara u domišljatost protiv sebe i sama postaje anestezija.
„Pa ne voli čovjek da misli. To je teret“, zaključuje moj rođak. „Misao boli, a Koštunica je aspirin.“
Za mesec dana počinje prvi Nacionalni festival filma i televizije na Zlatiboru. Zna se da su u Odboru Gaga Antonijević, Lazar Ristovski, Miroslav Lekić, a očekuje se objavljivanje i programa
Premijer Macut najavljuje da će nacionalni udžbenici fokusirati znanje, da će usmeriti izdavaštvo, i da će osnažiti Zavod za udžbenike, ali ne pominje prava rešenja za ove probleme
"Rt" Saše Ilića je romana širokog narativnog i istorijskog zamaha, jedan od retkih koji se bave fenomenom religije u post-sekularnoj Srbiji
Može nešto i postojati – u stvari postoji mnogo takvih “nešto” – ali ako nemamo reč za to, ono za nas ne postoji. Imamo onoliko sveta koliko nam je jezik bogat, izražajan i koliko su razuđeni i istančani njegovi glagolski oblici i vremena
Oko reflektora se roje noćni insekti, sa okolnih farmi čuje se glasanje stoke. Glumci igraju na otvorenom i moraju da drže pažnju publike. Zato predstava ne traje dugo, glumci govore glasno (glasnije nego što bi govorili u zatvorenom prostoru) i igraju brzo. Taj brzi ritam je konstantan i zato povremeno monoton. Reditelj je toga verovatno bio svestan i zato se u predstavi puno peva i igra na način koji je sasvim primeren stilu pučke predstave i duhu komada
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve