img
Beograd, 10°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Pozorište - Vilijem Šekspir, Antonije i Kleopatra (Belef)

Sukob dva sveta

02. septembar 2004, 14:35 Ivan Medenica
Copied

režija Anja Suša; igraju Jasmina Avramović, Nebojša Dugalić, Igor Đorđević, Branislav Trifunović i dr.; Belefova produkcija

Najambiciozniji projekat ovogodišnje Belefove pozorišne produkcije sigurno je predstava Antonije i Kleopatra. Ovakav status zasniva se na nekoliko osnovnih premisa ovog projekta: čuvena tragedija Vilijema Šekspira nikada nije igrana u našem pozorištu (osim u jednoj radikalnoj adaptaciji), ona je izuzetno zahtevna u pogledu organizacije prostora i glumačke podele (neki teatrolozi smatraju da je Kleopatra najsloženiji ženski lik u Šekspirovom delu), rediteljka Anja Suša nema iskustva u radu na dramskoj klasici, a opredelila se za veoma smeo i zaoštren koncept… U situaciji kada se naš teatar bezbedno ljuljuška između komercijalizacije i ziheraštva, ovakav programski i autorski izbor mora da dobije, bez obzira na konačan rezultat, jasnu i glasnu načelnu podršku.

Spomenuti problem prostorne organizacije (radnja tragedije dešava se na bezbroj lokacija) bio je otežan odlukom da se predstava igra na otvorenom, na Kalemegdanu. Rediteljka Suša i njena scenografkinja Zorana Petrov zaobišle su ovaj dodatni izazov tako što su predstavu koncipirale za zatvoreni prostor; scenografija se svodi na višespratnu konstrukciju, gde svaki nivo predstavlja jedno od glavnih mesta radnje (Rim, Mesina i Aleksandrija), dok se kao objedinjujući faktor javlja diskretna, bela dekoracija u vidu geografske karte Italije i Sredozemlja. Osim što omogućava pregledno i dinamično scensko kretanje, ovakva scenografija ostvaruje i funkciju na planu značenja: fizička razdvojenost ukazuje i na duhovnu razdvojenost, na sukob dva sveta – Rima i Egipta.

Ovaj civilizacijski sukob može se prepoznati u središtu rediteljskog koncepta, a takav koncept se pak nadovezuje na poznata šekspirološka razmatranja, po kojima se osnovna tenzija u tragediji Antonije i Kleopatra razvija između dioniskog načela (strast, čulnost, životnost, nemar), oličenog u Kleopatrinom Egiptu, i apolonskog načela (red, umerenost, racionalnost, pragmatičnost), oličenog u Oktavijanovom Rimu. U predstavi Anje Suše ova diferencijacija je dodatno podvučena znakovitim kostimskim i glumačkim rešenjima koja, doduše, bolje funkcionišu u prikazu Rima. Svi Rimljani su u savremenoj, elegantnoj beloj odeći (kostimografkinja Maja Mirković), što zajedno sa stilizovanom, statičnom i distanciranom igrom Gorana Jeftića (Mecena), Nikole Vujovića (Agripa) i veoma dobrog Igora Đorđevića (Oktavijan) jasno izražava hladnoću, sterilnost i surovost rimskog političkog pragmatizma. Ono što u prikazu ovog sveta ostaje veoma diskutabilno jeste to što je kostimskim i vlasuljarskim rešenjima sugerisana i nekakva dekadentnost; kakve veze ima dekadentnost s hladnim političkim pragmatizmom?

Rediteljskim i koreografskim rešenjima (autor Bojana Mladenović) predočeni su opuštenost, ležernost i hedonizam onog drugog, suprotstavljenog sveta – Kleopatrinog Egipta. Ali, taj prikaz ostaje samo na površini, na ikonografskom nivou, jer on ne nalazi utemeljenje u dramaturškim strukturama Šekspirove tragedije. Bilo je lakše prikazati svet Rima na sveden i znakovit način, jer njegovim predstavnicima, pa i samom Oktavijanu, Šekspir nije podario dramsku slojevitost. Nasuprot njima, likovi Kleopatre kao reprezenta hedonističkog Orijenta, i Antonija kao svojevoljne žrtve ove fatalne žene i njenog sveta, sazdani su od samih dramatičnih protivurečnosti koje su, u nekim scenama drame, toliko izražene da narušavaju čak i logiku priče (da li je Kleopatra izdala Antonija? Zašto mu šalje lažnu vest da je umrla?).

U sudaru zaoštrenog rediteljskog koncepta i složenih likova Antonija i Kleopatre najviše su stradali tumači ovih likova, Nebojša Dugalić i Jasmina Avramović. Njihova igra je bila nedovoljno dramski artikulisana, tako da se otvorilo i ono pitanje koje drama, uz sve svoje protivurečnosti, ipak ne postavlja: da li se ovo dvoje ljudi uopšte vole, da li su njihova osećanja prava? Dugalićev Antonio je u početku delovao frivolno i infantilno, da bi na kraju, u interpretaciji ovog lika, preovladao prenaglašen, lažan patos. Kleopatra Jasmine Avramović više se odlikovala divljačnom energijom varavarske kraljice nego hirovitim promenama raspoloženja jedne senzualne, ćudljive, strasne, smele i ranjive žene otmenog roda… Šteta je što dvoje glumaca nisu dobili jasnije rediteljske smernice, pošto je reč o darovitim umetnicima koji su, inače, vrlo tačna podela za uloge Antonija i Kleopatre.

Pored glavnih, najzanimljiviji lik u ovoj Šekspirovoj drami je sigurno Antonijev saborac Enobarb. Kao što je primetio naš vodeći šekspirolog Veselin Kostić, ovaj lik gotovo da ima ulogu antičkog hora, jer svojom pameću, dobrotom i ironijom osvetljava mračne sudbine junaka; u tumačenju Branislava Trifunovića, lik Enobarba je postavljen jednodimenzionalno, nagoveštene su samo njegova plemenitost i melanholija, dok je onaj lucidno-ironični aspekt ovog lika potpuno i neopravdano zapostavljen. Od tumača manjih uloga, izdvojili su se odlična Ksenija Zelenović kao nesrećna, stondirana lutka Oktavija i efektni Danijel Sič kao životan i hrabar vojnik Diomed, koji se jedino plaši svoje hirovite i nerazumne gospodarice… Na kraju treba još jednom istaći, bez ikakve potrebe da se iz bolećivosti ublaže izneti stavovi, da koncept radikalnog rediteljskog teatra s njegovim metaforičnim scenskim jezikom, koji promoviše projekat Antonije i Kleopatra, sigurno treba podržati, bez obzira na konkretne manjkavosti ove predstave.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Kultura

19.novembar 2026. S. Ć.

Evropska nagrada Novosadskom džez festivalu

Novosadski džez festival dobio je evropsko priznanje za muzičke festivale, jednoglasnom odlukom žirija

Kultura

19.novembar 2026. S. Ć.

FAF: Prvi ovogodišnji festival u Beogradu koji izgleda kao festival

Festival autorskog filma se medijski dočekuje kako dolikuje velikom festivalu, a i selektovani filmovi odgovaraju njegovoj odrednici da prikazuje nagrađene filmove. Fest, Bitef, Bemus i Oktobarac nisu dostigli svoje odrednice

Kultura

19.novembar 2026. S.Ć.

Nova galerija SANU: Izložen izbor radova akademika dobijenih na poklon

SANU otvara prvi od tri nova prostora izložbom radova Zore Petrović, Ljubice Sokić, Predraga Peđe Milosavljevića, Stojana Ćelića, Mladena Srbinovića, Milice Stevanović, Save Halugina i Miodraga Tabačkog - izbor od 250 radova dobijenih akvizicijom

Pozorište

18.novembar 2026. Marina Milivojević Mađarev

Razgradnja malograđanskog uma

Kabuki, Ansambl Bele Pintara, Festival “Desiré Central Station”

Knjige

18.novembar 2026. Goran Stojanović

Politička anatomija jedne iščezle mogućnosti

Dejan Jović, Otpor intelektualaca, Akademska knjiga, Novi Sad, 2025.

Komentar
Aleksandar Vučić

Komentar

Suspenzija SNS-a iz EPP-a: Na mrtvog vuka i zec…

Evropski konzervativci godinama su tetošili SNS i zatvarali oči pred nasiljem i korupcijom. Sada, posle izbornog poraza naprednjaka, puštaju ih niz vodu. Prekasno, ali ipak…

Nemanja Rujević
Aleksandar Vučić

Komentar

Vučićevo konstituisanje iluzije

Aleksandar Vučić svojim jezikom ne konstituiše stvarnost, već iluziju, jedino što sada više neće biti u stanju da iluziju nameće policijskim pendrecima i plaćenim batinašima. To je pokazao na konstitutivnoj sednici Narodne skupštine

Ivan Milenković
Skupština Srbije

Komentar

Konstituisanje Skupštine: Istorijski dan za Srbiju

U utorak, 17. novembra, počinje konstituisanje Narodne skupštine u kojoj apsolutnu većinu ima Studentska lista. Zašto je ovaj dan za Srbiju istorijski?

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1872
Poslednje izdanje

Smena vlasti u Narodnoj skupštini

Većina, manjina i velika očekivanja Pretplati se
Odgovornost institucija

Šta BIA zna i o čemu ćuti u slučaju ubistva Olivera Ivanovića

Vojne službe bezbednosti

Kako do dekontaminacije partijskih lojalista

Intervju: Nebojša Trbović, bivši operativac državne bezbednosti i BIA

BIA mora da izgubi ulogu “velikog brata”

Intervju: Đorđe Đukić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu

Život u laži pod naprednjačkom vlašću

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1872 18.11 2026.
Vreme 1871 11.11 2026.
Vreme 1870 04.11 2026.
Vreme 1869 28.10 2026.
Vreme 1868 21.10 2026.
Vreme 1867 14.10 2026.
Vreme 1866 07.10 2026.
Vreme 1865 30.09 2026.
Vreme 1864 23.09 2026.
Vreme 1863 16.09 2026.
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure