Gorica Popović i Gordan Kičić o predstavi „Ljubavno pismo“ koja zbog čestih aplauza i smeha traje tri sata a ne dva, koliko je trajala na premijeri pre trideset godina u „Ateljeu 212“
Predstava „Ljubavno pismo“ proslaviće ovog ponedeljka 30. rođendan pred publikom „Ateljea 212“. Iz ovog beogradskog pozorišta kažu da je „Ljubavno pismo“ do sada videlo više od 300.000 gledalaca, kao i da je sve ove godine jedna od njihovih najtraženijih predstava.
Napisali su je Zoran Bačić i Zlatan Fazlagić, režirao Branko Kičić, a u njoj glume Miodrag Krstović, Tatjana Bošković, Dubravka Mijatović, Branislav Zeremski, Gorica Popović, Gordan Kičić, Dragana Đukić i Nenad Ćirić.
„Ljubavno pismo“ je komedija o mentalitetu, porodici, komšijama i svim onim običnim stvarima koje čine naš život, piše na sajtu pozorišta. To je duhovita i beskrajno topla priča o nama i porodičnim odnosima, o iskrenosti, laži, ljubavi i svakodnevici. Komično, beskrajno zabavno, opuštajuće, sa sjajnom glumačkom ekipom koja stvara vrhunsku zabavu.
Gorica Popović glumi u „Ljubavnom pismu“ od premijere. Za „Vreme“ kaže da su „probe održavane u Domu omladine Beograda zato što je zgrada Ateljea bila u rekonstrukciji. Bilo je jako zabavno, smejali smo se tokom proba i uživali, što je naravno uticalo i na predstavu.“.
„Naravno da nismo očekivali da ćemo je igrati sve ove godine, ali eto, ona je dokaz da je potreba za dobrim raspoloženjem i smehom neophodna i neuništiva.“
Gorica Popović kaže da je predstava rađena po „Ljubavnom pismu“ Koste Trifkovića, da je to „priča o dve kumovske porodice i zabuni koja nastane zbog jednog pisma, priča o našem mentalitetu, navikama, s mnogo humora.“
Priča da je Ljubiša Bačić, koji je u prvoj podeli „Ljubavnog pisma“ glumio matičara „iskoristio situaciju da je neki podatak koji govori pogrešno naveden, pa je nastavio da greši sve do kraja te scene, što je izazvalo silan smeh u gledalištu, a i na pozornici. Zbog čestih aplauza i smeha, dešava se da predstava koja je u originalu trajala dva sata i 15 minuta, sada traje i do tri sata.“
Sve ove godine, predstava se „sama od sebe menjala“ kaže Gorica Popović i navodi na primer da su „liku koju glumi Tanja Bošković umesto francuskih fraza koje često koristi, ubacili hrvatske, pa je ona umesto Francuskinje postala Zagrepčanka, što je publici bilo zanimljivije“.
Poslednjih godina, kaže Gorica Popović, i ona i njene kolege se pitaju „da li će publika poverovati u ljubavne zavrzlame koje im predstavljamo, s obzirom da smo svi mi 30 godina stariji od naših likova. Međutim, izgleda da ni predstavi a ni publici to ne smeta.“
Gordan Kičić glumi Sonija od 1997. godine „posle Rastka Lupulovića i Borisa Milivojevića“, kaže za „Vreme“.
„Recept za dugovečnost predstave je jednostavan: dobra predstava, i dobra i jaka ekipa koja se zavolela još na prvoj probi.“
Kičić kaže da prve kritike nisu bile „ohrabrujuće, zamerali su Ateljeu da je postavio predstavu koja odgovara bulevarskom pozorištu. Tad je Atelje igralo ’Mariju Stjuard’ i slične predstave pa je delovalo da se ova nije uklapala. Odlično se sećam tih kritika, zato što je mom ocu, Branku Kičiću, to bila prva pozorišna režija.“
Gordan Kičić se seća i da jer predstava nastala iz neostvarene TV serije. „Bačić i Fazlagić su prvo napisali scenario za prve dve epizode TV serije, bilo je to krajem osamdesetih, ali ih je RTS odbio. I onda su došle devedesete kad se ništa nije snimalo, pa su oni od toga napravili pozorišnu predstavu. Eto, ispostavilo se da je dobro bilo što ih je RTS odbio.“
Publika se poistovećuje sa pričom i njenim likovima, kaže Kičić, ali joj očigledno prijaju i „štosovi iz prošlog veka i humor na nivou vodvilja i burleske, humor pre svega, kao kratkotrajno rasterećenje od današnjice. Uostalom, to i jeste jedna od namera pozorišta.“
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Niški kulturni centar mesecima čeka da mu Grad odobri predlog članova žirija za ovogodišnjeg dobitnika nagrade “Branko Miljković”, za koju konkuriše 142 autora, i kakve to veze ima sa Radmilom Lazić
Inicijativom Šabačkog pozorišta sutra će u Beogradu biti održan skup svih kolega iz pozorišta Srbije koji se bore protiv zloupotrebe kulture. Naslov je „Ovo nije predstava ovo je štrajk“
Na 61. Oktobarskom salonu koji u Beogradu počinje 7. novembra biće radovi 27 umetnika. Iz programa najavljenog u najavi moguće je naslutiti o čemu se ovde radi
Budući da je prvi birao datume, Beogradski džez festival (BJF) svoje 42. izdanje nehotice je „nasadio“ pred same parlamentarne izbore. U senci nadolazećih društvenih promena, bez uobičajenog publiciteta i pratećih programa ostao je i zbog toga što su mu glavni pokrovitelji ustanove na čijem čelu vise A. Šapić i N. Selaković. Uostalom, možda i bolje - zar biste takve želeli da vidite pre svirke za koju ste kupili ulaznicu? Skupština grada ionako je predugo već pomoćna zgrada Ćacilenda. S druge strane, nikad jači razlozi za „dobro da je uopšte održan“, bar nije odgođen i nema ne:jazz alternaciju. Plus, Šapić nije stigao da im ugradi kružni tok
Četvoro nezavisnih članova REM-a primer su istrajnosti i građanske odgovornosti. Rodoljub Šabić je, čak, po izlasku iz prostorija REM-a, posle izricanja kazne Informeru, doživeo da ga esenesovci vređaju, udaraju rukama i nogama. Ali i to će, uskoro, biti gotovo
Vučić je pomilovao batinaše i Dijanu Hrkalović. Izborni pobednici treba da ukinu sultansko ovlašćenje koje jednom čoveku omogućava da se izmotava sa celim pravosudnim sistemom
ALTA imperija Davora Macure je presađeno srce korumpiranog režima Aleksandra Vučića koji je poražen na izborima 25. oktobra. Iz ALTA banke putevi vode direktno ka vrhu naprednjačke vlasti.
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.