
Teatar
Šabačko pozorište: Imenovana direktorka koja otkazuje predstave
Zbog odluke Skupštine grada da imenuje Aleksandru Delić za direktorku Šabačkog pozorišta iako je proteklih meseci nanela štetu ovom kolektivu, glumci sutra štrajkuju
Karakterističan znak našeg vremena je "panično bekstvo od susreta sa samim sobom". Ključni simbol Springstinovog sveta uvek je, međutim, bila intimna hometown Itaka, s Penelopom kraćeg "svetačkog" imena (Meri, Kejt, Tereza) i konkretnom geografijom jednog mikrosveta. Pod sumpornim svetlima Nju Džerzija, dok prolaze cure u letnjim haljinama, prolazi i život. S druge strane reke Hadson je Njujork, drugi svet; s one strane reke je Had
U srcu se rađa, kao prva trešnja na stablu, Itaka;
(Stanko Cerović)
Čudni su putevi Gospodnji, dobro je znano. No čudni su i putevi teksta. Jedan prijatelj voli kazati da pravi tekst nađe svog pravog (idealnog) čitaoca, pa makar bio objavljen i u „Željezničkom listu“ iz Bugojna. U Bugojnu nema željeznice još od ukidanja glasovite austro-ugarske uskotračne pruge, ali nema veze; to frazu samo čini efektnijom.
Prije pet-šest godina na internet sajtu izdavačke kuće Alexandria Press naišao sam na konkurs za kratku priču o posljednjoj deceniji dvadesetog stoljeća. Napisao sam jednu faction pričicu, od one sorte gdje je upliv izmišljanja (skoro) posve odsutan. Priču sam nazvao Čarolija, a zbog jednog Springsteenovog stiha iz pjesme Thunder Road, ono kad kaže: „Show a little faith, there’s magic in the night.“ Čarolija je u noći, kaže, dakle, Springsteen. Priča je prevedena na francuski i objavljena je u jednom časopisu iz Sent Nazera, no ne mislim da je to bilo njezino idealno čitanje. Čarolija u vezi sa Čarolijom zbila se u Beogradu. Nekoliko godina nakon što sam napisao Čaroliju i nakon što se ona inkarnirila u virtualnom svijetu na sajtu Alexandrija Pressa, priča je objavljena kao uvodnik prvog broja časopisa „Pop Kult“. Postoji u novinarstvu nekakva čarolija uvodnika i lijepo je napisati uvodnik, ali zapravo je zaista čarobna stvar napisati uvodnik za prvi broj nekog časopisa, a naročito kada to i ne znaš. Moji beogradski prijatelji kojima se svidio „Pop Kult“ mislili su da sam nekako uključen u pokretanje tog časopisa, dok ja nisam znao ni da „Pop Kult“ postoji, a kamoli da sam ja napisao uvodnik za prvi broj. U intervjuu objavljenom u „Vremenu“, glavni urednik „Pop Kulta“ Dragan Jovanović veli da od mene nije dobio dozvolu da objavi priču Čarolija i dodaje, kao da se opravdava, da on zapravo izdaje piratske novine, u najboljem smislu te riječi. Opravdanje mu, međutim, barem što se mene tiče, nikada nije ni trebalo. Iz perspektive nekoga ko piše, teško je, naime, i zamisliti ljepši kompliment: neko je tvoju priču, i to bez tvoga znanja, uzeo za uvodnik prvog broja svog časopisa!
Čemu ovdje ovo (ponešto) egotripično prisjećanje? Nekako sam u isto vrijeme opetovano slušao novi Springsteenov album (Magic) i čitao novu knjigu Stanka Cerovića (Drvo života, plodovi smrti). Jedna Cerovićeva rečenica („Šta god da pokažeš pod nebom, dobar genealog će pronaći vezu sa mnom bar u jednom čvoru moga genealoškoga stabla što se grana do neba.“) pomogla mi je jednoznačno prevesti naziv novog Springsteenovog albuma. Da, Magic je Čarolija.
Album Magic se, kako i treba, otvara najavnim singlom (Radio Nowhere), a najavni se singl otvara stihom I was tryin’ to find my way home. Ovaj bi stih mogao stajati i kao moto cijelog albuma. U nekoliko pjesama se direktno referira na povratak kući, a jedna pjesma (i to upravo drugi singl) već u naslovu govori o tome (Long Walk Home). Makabričnu varijaciju ovog motiva donosi Gypsy Biker, pjesma o vojniku poginulom u Iraku i povratku njegovog tijela u zavičaj, pjesma u kojoj se smijenjuju politički angažirani i dirljivo intimistički stihovi; u uvodnom kupletu se najprije kaže da su špekulanti zaradili na prolivenoj krvi poginulog vojnika, a zatim je tu slika vojnikove majke koja zanavijek skida čaršav sa sinovog kreveta. Gypsy Biker nije jedina pjesma o smrti na albumu. Magic završava Springsteenovim oproštajem s Terryjem Magovernom (Terry’s Song): obraćajući se mrtvom prijatelju, Boss kaže da Titanik, Ajfelov toranj, egipatske piramide i Tadž Mahal možda i jesu unikatni, no da je on – Terry – bio jedinstven i da će takav i ostati, zato što su razbili kalup iz kojeg je „izliven“, odnosno – ako frazu približimo duhu našeg jezika – zato što više nema takve japije. „Ljubav je snaga jača od smrti, baš kako vele pjesme i priče“, kaže Springsteen pred kraj ove kompozicije, himne o jedinstvenosti konkretnog ljudskog bića.
Nije ovaj album lišen svoje doze mraka. U pjesmi Your Own Worst Enemy kao u nekoj Poovoj priči, najgori dušmanin, neprijatelj iz naslova, jeste onaj čije se lice odražava u izlozima i ogledalima. A opet – ima i svjetla. Jedna se pjesma zove Girls in Their Summer Clothes i podsjeća u isto vrijeme na Czeslawa Milosza i na Darka Rundeka, odnosno Haustor. Naslov pjesme bi se, naime, gotovo doslovce mogao prevesti kao Djevojke u ljetnjim haljinama volim; isto tako, Milosz je, kad je mesečina, gledao žene u raznobojnim haljinama, dok Springsteenove djevojke u ljetnjim haljinama šetaju kroz odsjaje večernjeg svjetla.
I’ll Work for Your Love je klasična springstinovska proleterska ljubavna pjesma. Tu su i neke skoro distopijske vizije (Livin’ in the Future), kao i ponešto „politički“ inspirisane kompozicije (Last to Die). Kroz naslovnu se pjesmu (Magic) provlači slutnja apokalipse, slična, u nekom smislu, onoj iz Cohenove pjesme The Future.
Muzički je album snažno obilježen zvukom E Street Banda. Ovo je prva Bossova saradnja sa E Street Bandom nakon albuma The Rising iz 2002. godine, posvećenog žrtvama terorističkih napada od jedanaestog septembra 2001. Album zapravo zvuči kao pravi (u pozitivnom smislu – starinski) Springsteenov album. Bez konceptualnosti Nebraske, bez genijalne inovativnosti Born to Run, bez prodornosti Born in the USA, album Magic doseže ono što je često najteže dosegnuti – potpunu pripadnost i uklopljenost u veliki autorski opus, i tematski i kvalitativno; poput nekog Eastwoodovog filma ili Updikeove knjige koji su uvijek amblematični, makar i ne bili prvi kojih se iz tih opusa sjetimo.
Čarolija je, rekli smo, priča o povratku. Pravi je povratak uvijek povratak samom sebi. Hrabrost je u takvom povratku, makar i samo u pjesmi. Karakterističan znak našeg vremena je „panično bjekstvo od susreta sa samim sobom“. Ključni simbol Springsteenovog svijeta uvijek je, međutim, bila intimna hometown Itaka, s Penelopom kraćeg „svetačkog“ imena (Mary, Kate, Theresa) i konkretnom geografijom jednog mikrosvijeta. Pod sumpornim svjetlima Nju Džerzija, dok prolaze cure u ljetnjim haljinama, prolazi i život. S druge strane rijeke Hadson je Njujork, drugi svijet; sa one strane rijeke je Had.
Zbog odluke Skupštine grada da imenuje Aleksandru Delić za direktorku Šabačkog pozorišta iako je proteklih meseci nanela štetu ovom kolektivu, glumci sutra štrajkuju
Ksenija Kirilova (40), ruska novinarka i autorka sa adresom u Beogradu, napisala je „Bajke za izbeglice“ sa elementima srpske mitologije
Poznati američki glumac Val Kilmer preminuo je u 65. godini. Uzrok smrti je upala pluća, potvrdila je njegova ćerka
Recentni događaji, uključujući reakciju vlasti na mirne proteste koji su doveli do ugrožavanja autonomije univerziteta – razlozi su zbog kojih je Evropska asocijacija arheologa otkazala godišnju konferenciju koja je trebalo da se održi ovog septembra u Beogradu
Prenosimo reagovanje Narodnog pozorišta „Toša Jovanović“ iz Zrenjanina povodom teksta o početku godine Prestonice kulture ovog grada
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve