img
Loader
Beograd, 24°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Pozorište

Izgubljeni u kontekstu

06. mart 2024, 21:47 Marina Milivojević Mađarev
foto: tanjug / strahinja aćimović
Copied

Dino Bucati: Strah u operi; režija Ivan Vuković; Atelje 212

Nova predstava na velikoj sceni Ateljea 212 inspirisana je pričama italijanskog pisca Dina Bucatija koje su objavljene u zbirci Prodavnica tajni. U uvodnom tekstu objavljenom u programu predstave dat je komentar na stanje u našem društvu sa kojom bi se mnogi mogli složiti. Živimo u klasnom društvu koje se svakim danom sve više raslojava. Bogati su sve bogatiji, žive izolovano u svom svetu i preziru sve one koji nisu uspešni po njihovim kriterijumima. Jedina istinska nada polaže se u građansku solidarnost i lokalne inicijative u kojima grupe građana zajedno brane nasip, pomažu onima koje izvršitelji isteruju iz domova i dele obroke u narodnoj kuhinji. Ovu tvrdnju Jelena Mijović u intervjuu pod nazivom “Bol zbog poniženja i nepravde oslobađa ogromnu snagu” datom u “Vremenu” dopunjuje konstatacijom da malobrojna klasa koja ima stvarnu političku i ekonomsku moć u našem društvu pravi veštačku podelu na tzv. elitu koja živi u “krugu dvojke” i ostale građane za čije se dobro vlast, navodno, zalaže. Jelena Mijović smatra da je ta podela lažna i da je jedina prava podela na one koji imaju novac i političku moć i na one bez novca i političke moći, i to jeste jedan od najvećih problema našeg doba.

Priče Dina Bucatija koje je Jelena Mijović uzela za dramaturšku osnovu imaju u sebi kao pod-temu klasno pitanje, ali je glavno polje interesovanja pisca fantastika. Dramaturška struktura priča nalik je na san u kome se snevač bori sa svojim strahom ili frustracijom. Pri kraju priče dolazi skoro do kulminacije, ali razrešenja nema već napetost umine ostavljajući mogućnost da snevač ponovo sanja isti san. Jaje je priča o siromašnoj samohranoj majci čiji bes zbog poniženja nje i njenog deteta oslobađa takvu snagu da uništava čitave vojske koje su bogati poslali na nju. Sveci je priča o novom svecu-seljaku koji je rešio da zaista pomogne ljudima. Devojka koja propada je priča o devojkama koje skaču sa vrha solitera i žiteljima solitera – oni koji imaju skuplje stanove na višim spratovima gledaju kako skaču mlade i lepe devojke, dok pored jeftinijih stanova na nižim spratovima proleću starice. Dramski je najsloženija i najzanimljivija priča Strah u Skali. U ovoj priči ugledni i imućni predstavnici elite grada Milana doživljavaju neku vrstu kolektivne fantazije – svi zajedno zamišljaju kako se van zgrade opere dešava revolucija i iščekuju da revolucionari upadnu unutra i opljačkaju ih ili možda čak ubiju. Jelena Mijović je sve ove priče pokušala da sklopi u dramaturšku celinu. Najsloženija priča o strahu bogatih okupljenih u zgradi opere je osnova drame. Ponižena majka je čistačica u Skali i ona postaje reprezent pobune. Svetac pokušava da pomogne majci i na kraju spasava devojku koja je skočila sa solitera. Iako je uspela da spoji sve priče u jednu celinu, ta celina na sceni Ateljea 212 nije zaživela i za to postoji više razloga.

Inicijalni uzrok neuspeha je nepoklapanje dva društvena i kulturna konteksta. Naime, Bucatijeve priče, koliko god da su fantastične, proizašle su iz kulturnog konteksta posleratne Italije, koji je bitno drugačiji od kulturnog konteksta Srbije u trećoj deceniji 21. veka. Prvo nepoklapanje tiče se mesta i uloge opere u našem društvu. Opera u Srbiji jeste elitno mesto, ali samo u tom smislu da okuplja malobrojne istinske posvećenike i znalce koji su spremni da istu predstavu gledaju i više puta. Opera u Srbiji nije mesto gde se okuplja elita nakinđurena dragim kamenjem – takvi ovde idu na druga mesta da se pokažu. Zato srpsko pozorište (pa ni opera!) ne može biti mesto gde će se elita kriti od besnih demonstranata. To, jednostavno nije u duhu naše pozorišne tradicije. Sledeći problem – italijansko-katolički sveci VS srpsko-pravoslavni sveci. Mi imamo razne svece i svetice: svetice koje štite majke i decu, svece koji štite električare, putnike… ali nemamo, koliko je meni poznato, svece koji su se “specijalizovali” sa zaštitu siromašnih i obespravljenih. Da ne govorimo o tome da naši sveci nemaju skulpture, već su prikazani na ikonama i da crkva i sebe i svoje svece drži podalje od pozorišta. Jednostavno, i na ovom polju ima veoma malo onoga što bi se tek tako moglo prebaciti iz konteksta katoličke Italije u naš pravoslavni kontekst.

Treći problem proizilazi iz činjenice da se autorka ogrešila o logiku Bucatijevih priča. Želela je da priče koje po logici svoje dramaturgije nemaju stvarno razrešenje sukoba, ipak dovede do raspleta. Naime, kada čitate priču Strah u Skali, vi shvatite da pobuna ne postoji i zato uživate posmatrajući kako se nagomilava besmisleni strah bogatih. U ovoj pozorišnoj interpretaciji publika ne zna da li je to što govore junaci istina ili njihova fantazija. Ne zna da li pobuna postoji ili ne postoji i u kakvom su odnosu pobuna čistačice i pobuna ispred opere. Ne zna da li se likovima spisateljica i glumci rugaju ili žele da publika saoseća sa njima. Pobuna oko opere nestane potpuno nemotivisano, a sukob između spremačice i obesnih bogataša je nerazrešen. Na kraju svi budemo zbunjeni jer sve deluje neopravdano, neutemeljeno i besmisleno.

Ipak, ne bi sve moralo da bude ni tako loše da su Ivan Vuković i njegovi saradnici našli način da nas prvo uvere u istinitost fantastičnog sveta, a zatim da nam pozorišnim sredstvima objasne da je sve to fantastika. Fantastika, da bismo u nju poverovali, traži da bude tretirana kao jedna potpunija i bogatija realnost. Međutim, u predstavi Strah u operi scenografija (Andreja Rondović) izgleda kao za nekakav jeftini crtani film, kostim (Velimirka Damjanović) niti je čudesan, niti značajno doprinosi definisanju karaktera likova, a glumci igraju sa persiflažom. Čemu persiflaža operskog stila u društvu koje nema izgrađenu opersku tradiciju i kako da poverujemo u strah likova kada ga glumci igraju sa persiflažom? Pri tome, naši glumci nemaju iskustva sa operskim stilom glume i pevanja, te njihova persiflaža izgleda kao neukusno i neopravdano kreveljenje. Ovog puta kompozitorka i pijanistkinja Irena Popović nije uspela da pomogne. Svako se snalazio kako je znao i umeo. Neki su ponavljali svoja već viđena rešenja (Svetlana Bojković i Tihomir Stanić), ostali su klizali između persiflaže i drame (Milica Trifunović, Jelena Đokić, Dragana Đukić, Nenad Ćirić, Vladislav Mihailović, Suzana Lukić i Bojan Žirović (glas)). Svi zajedno su se jako trudili da budu makar zabavni i smešni. U tome su povremeno i uspevali, ali je i to išlo na štetu ideje koju su želeli da nam predoče. Rečenice koje je Jelena Mijović uplela u tekst predstave, a koje se tiču nekih vrlo dobrih zapažanja o našoj društvenoj realnosti, iskakale su iz konteksta predstave. Jedini koji je uspeo da pronađe nekakvo glumačko utemeljenje u igri je glumac Luka Grbić. On igra sveca Gančila, koji je neka vrsta dobrog naivčine koji želi da svoju svetačku moć i uticaj iskoristi da zaista pomogne ljudima. Njegova glumačka minijatura, kada se poigrava sa stepenicama i notnom lestvicom, ostaće upamćena kao jedna od retkih svetlih tačaka ove predstave.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

In memoriam

30.avgust 2025. S.Ć.

Preminuo je šef-dirigent Beogradske filharmonije Gabrijel Felc

Preminuo je Gabrijel Felc, koji je prethodnih osam godina bio šef-dirigent Beogradske filharmonije i učinio da ovaj orkestar stupi u novu razvojnu etapu

Staro i novo

29.avgust 2025. S.Ć.

Izložba ikona: Spoj vizantijske tradicije i savremenih traganja

Izložba ikona savremenih autora iz 12 zemalja otkriva da savremeni i vizantijski umetnički pogledi, spojeni, daju nov nivo ove tradicionalne i pre svega crkvene umetnosti

Država i film

29.avgust 2025. Sonja Ćirić

„Vreme“ saznaje: Za srpskog kandidata za Oskara javila se samo dva filma

Selekciona komisija za odabir srpskog kandidata za nagradu Oskar ove godine odlučivaće samo o dva kandidata. Tako nešto se još nikad nije desilo, a govori o opštem bojkotu u kulturi prema pravilima i uslovima koje nameće vlast

Država i film

29.avgust 2025. Sonja Ćirić

Otkazan festival „Sedam veličanstvenih“: Gost u Beogradu više nije bezbedan

Ovog septembra neće biti održani 21. „Sedam veličanstvenih“ zato što, kažu osnivači ovog filmskog festivala Svetlana i Zoran Popović, ne žele da daju legitimitet lažnoj normalnosti, i ne žele da gosti vide Beograd kakav je sad

Muzika

28.avgust 2025. S.Ć.

BEMUS je okupio nacionalne orkestre

Bemus će biti održan po starom, od 16. do 25. oktobra, i prvi put na muzičkoj sceni okupiće nacionalne orkestre Srbije

Komentar

Komentar

Biće izbora, biće krađe, ali od Vučića ništa ne zavisi

Nezamislivo je da građani i studenti priznaju pobedu izvojevanu krađom. A sasvim je izvesno da će da krade. S druge strane da li iko veruje da bi Vučić, ukoliko izgubi izbore, priznao izbore? Naravno da ne bi, ali ovoga puta ne pita se on

Ivan Milenković

Komentar

Vučić piše pisma čitalaca: Dragi Bravo…

Jednog dana, koji nije daleko, Vučić je moći još samo da piše odjeke i reagovanja, u nadi da će ih neko objaviti. Jedino bitno pitanje za društvo u Srbiji jeste: odakle će ih pisati

Jovana Gligorijević
Jovana Gligorijević

Pregled nedelje

Čovek zvani Afera

Vučićev predizborni plan: uterati strahu u kosti policijskim brutalnošću, rasturiti N1 i Novu S, odglumiti za strance spremnost za dijalog, demagoški stvoriti privid bogatijeg života... No, izuzev stvaranja afera, ništa mu ne ide od ruke

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1808
Poslednje izdanje

Predsednik i razgovor

Nema pregovora sa otmičarem Pretplati se
Duboka kriza u Republici Srpskoj

Slučaj građanina Dodika

Intervju: Nenad Tasić, advokat

Politička vlast sprečava krivično gonjenje za nadstrešnicu

Roman

Krici i šaputanja

Intervju: Jelena Lengold

Osluškivanje uglova naših bića

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure