
Izložba
Zograf: Snovi, moja dugogodišnja opsesija
Naslov izložbe radova Aleksandra Zografa, „Hvatač snova“, otkriva njenu temu i interesovanje autora koje on opisuje kao dugogodišnju opsesiju
U beogradskoj Galeriji ULUS u toku je izložba beogradske umetnice Mile Gvardiol pod nazivom "Raskršća"
Izložba „Raskršća“ beogradske umetnice Mile Gvardiol, održava se u Galeriju ULUS u Knez Mihailovoj ulici u Beogradu od 27. januara do 9. februara. Mila Gvardiol je docent na Fakultetu primenjene umetnosti, a doktorirala je na Univerzitetu umetnosti, na Odseku za digitalnu umetnost, 2012. godine. Pored rada na Fakultetu ima veoma živu izlagačku karijeru, ovo je njena dvadeseta samostalna izložba, a učestvovala je i u više od 150 grupnih, kao i na međunarodnim festivalima digitalne umetnosti i likovnim kolonijama.
U ULUS-u je izloženo 8 slika i 6 triptiha velikog formata, svi u tehnici akril na platnu i sve slike su nastale u poslednje dve godine. U razgovoru za „Vreme“ Mila Gvardiol kaže da je rođena i odrasla u novobeogradskim blokovima, okružena zgradama u nizu, seća se da je odmah po završetku Akademije verovatno pod uticajem takvog okruženja počela da razvija svoju prvu slikarsku fazu, koju je nazvala „Repeticije“. Tako je ušla u svet apstraktne umetnosti. Nekoliko godina kasnije, ne menjajući tehniku kroz koju se izražava, razvija svoju drugu fazu, „Svetlosti vitraža“, u kojoj takođe apstraktnim jezikom istražuje prelamanja svetlosti i boje. „Putujući predelima užičkog kraja i Mokre gore, nadahnuta prirodom, ulazim u sfere pejzažnog slikarstva i u svet imaginacije u kome figure sa slika mog oca, takođe slikara Gorana Gvardiola, umećem u svoje pejzaže. Ovu slikarsku fazu zovem ‘Predeli duše’“, kaže Mila.
Najnoviju seriju slika, koju možemo da vidimo u ULUS-u, naziva „Raskršća“: „Ovde istražujem prostor i dubinu, za razliku od prethodnih apstraktnih faza ‘Repeticije’ i ‘Svetlosti vitraža’ gde sam se više bavila ponavljanjima i koloristikom. Novi element koji uvodim je asocijativnost i otvorenost kompozicije, ovde se pogled posmatrača završava izvan formata slike, a odsustvo vidljivosti poteza četke i dalje je prisutno na mojim delima.“
„Raskršća“ je prvi put predstavila u novobeogradskoj Galeriji Blok 2014. godine, od tada slike rađene u veoma svedenom koloru razvija do jakih kolorističkih platana. „Kao umetnik, stalno nešto posmatram i smeštam u zamišljeni okvir slike. Na taj način su i nastala ova moja ‘Raskršća’. Više se ni ne sećam gde sam prvi put videla i doživela jednu ovakvu veliku raskrsnicu i potom je prenela na platno. Onda sam krenula da razmišljam o simbolici slike i uopšte o arhetipu raskršća, i na taj način su i nastajale ove slike. Svako ‘Raskršće’ je drugačije jer su i naše odluke i putevi različiti“. U predgovoru kataloga ove izložbe Dragan Jovanović Danilov o Milinim radovima piše: „Poliptisi Mile Gvardiol ukazuju na simboličku važnost raskršća. Jer, nisu li naša bića raskršća na kojima se suočavaju različiti aspekti naših identiteta? Sklona egzaktnoj opservaciji i analizi, Mila Gvardiol izbegla je opšta mesta i ikoničke patente geometrijske apstrakcije tako što je aktivirala individualnu mitologiju i ispovest unutrašnjeg vida. Ona, dakle, predočava unutrašnje duhovno i duševno raskršće i tako posmatraču osetljivog duhovnog sastava otvara nove likovne obzore prostorno-iluzionističke fenomenalnosti. Slikarsko polje ovde je sabirno mesto, raskrsnica, poligon, fundus mogućih puteva. To je mentalni i imaginativni prostor otvorenih i ogoljenih unutrašnjih cestâ. Beli i sivi putevi koji se prepliću na crnom mat tonu imaju sugestivnost nečeg vitalistički pokretljivog. Jednom autonomnom znakovnošću ovde je dinamizovano slikarsko polje koje u sebi nosi i nečeg od dalekog odjeka Ešerovih iluzionističkih, grafičkih metamorfoza…“
Naslov izložbe radova Aleksandra Zografa, „Hvatač snova“, otkriva njenu temu i interesovanje autora koje on opisuje kao dugogodišnju opsesiju
Pozorište „Pinokio“ otvara prvu pozorišnu scenu za bebe „Kolevka teatar“ predstavom „Zora i San“, u kojoj učestvuju i gledaoci - bebe
Rezultati vojvođanskih konkursa za kulturu neskriveno ukazuju da Pokrajina ne želi da pomaže one koji su podržali studente. A to su Sterijino pozorje, Egzit, Akademija umetnosti, Tvrđava teatar, Šekspir festival, Akademska knjiga...
U utorak 3. juna, dodelom nagrada i programom pod nazivom Epilog u ritmu, završeno je jubilarno 70. Sterijino pozorje. Ovaj festival je tačna slika situacije u kojoj se nalazi naše pozorište uvek – čak i onda kada pozorišna javnost nije zadovoljna načinom podele nagrada, ili onda kada se čini da selekcija nije “pravedna”. Zato u ovom tekstu neće biti reči o svih 12 predstava (devet u takmičarskom programu i tri u Krugovima), koje je odabrala selektora Ana Tasić, već o pokušaju da se uhvati slika naše teatarske situacije
Snežana Mijić je slikarka, konzervatorka u “Galeriji Matice srpske”, trenutno na doktorskim studijama primenjene umetnosti i dizajna na novosadskoj Akademiji umetnosti. Neposredan povod za naš razgovor je njena izložba “O svinjama sve najlepše”, u Kulturnom centru “Laza Kostić” u Somboru. Kustoskinja Iva Leković piše u katalogu: “Zoopraksiskop Snežane Mijić polazi od jednostavne zamisli koja se mutiplikuje u nekoliko pravaca tumačenja. Uzimajući motiv svinje iz fotografske serije životinja u pokretu Edvarda Mejbrida, koga možemo smatrati pionirom multimedijalnih i intermedijalnih istraživanja, autorka preispituje odnos tradicionalnih i novih medija, ujedno skicirajući i (uvek) aktuelno stanje društva”
Intervju: Tužiteljka Bojana Savović
Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve