img
Loader
Beograd, 21°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Intervju - Nuša Babić, pisac

Bajke su laž

15. septembar 2005, 01:46 Sonja Ćirić
Copied

"Pokušala sam da dam neki zrak nade u knjizi. Šest junaka se u većem delu knjige trude da prežive i na kraju kad se spasu od smrti, oni osećaju optimizam i odjednom im je sve lepo. Ja celu knjigu pišem onako kako se oni osećaju i kako se ja osećam. To jeste optimizam, ali to ne znači da ima razloga za optimizam"

Nuša Babić ima 13 godina, upravo je pošla u sedmi razred osnovne škole „Vuk Karadžić“ u Beogradu, a završila je i nižu muzičku školu „Stanković“. U šestoj godini napisala je bajku o vilama na 40 strana. Do jedanaeste nije ništa pisala, a roman koji je tada počela da piše nije joj se dopao pa ga je izbrisala iz kompjutera. U dvanaestoj je, za mesec dana, napisala roman Kako postati loša vila.

Prošle nedelje, prvi roman Nuše Babić predstavio je javnosti Centar za stvaralaštvo mladih. Na promociji su bili dve njene najbolje drugarice i skoro svi dečaci iz odeljenja.

„VREME„: Da li te je roman učinio zvezdom odeljenja?

NUŠA BABIĆ: Nisam zvezda, u mom odeljenju knjiga ne znači mnogo, oni ne vole da čitaju, a navikli su da ja puno pišem, tako im objavljivanje romana nije neobično.

A ti, čini se po tvojoj knjizi, voliš da čitaš. Sigurno si čitala i Harija Potera?

Mislim da su knjige Hari Poter dobre, možda su previše popularizovane i to ne volim kod njih, ali volim da ih čitam. Poslednju sam pročitala na engleskom, dosta dobro znam engleski. Inače, čitam sve knjige, svih vrsta i oblika. Dve omiljene su mi Sto godina samoće Markesa i Maestro i Margarita Bulgakova i stalno ih čitam. Ne umem da objasnim zašto, naprosto mislim da su fantastične knjige, fantastično su pisane, i tema, sve mi odgovara.

Šta ti, na primer, kod Bulgakova odgovara, da li si možda mogla da se poistovetiš sa nekom situacijom?

Ja mislim da to nije stvar poistovećivanja, nego razumevanja. Ja naprosto volim tu knjigu, nikad nisam ni mogla da je objasnim. Ja i inače knjigu naprosto ili volim ili ne volim, ne analiziram je.

Sudeći po tvom romanu, reklo bi se da voliš i bajke.

Tema knjige jeste nalik na bajku, ali je u stvari suprotna od bajke – ovo je antibajka. Bajke su uvek u meni budile neki protest: zašto su uvek samo lepi ljudi srećni i dobri, a ružni su zli, zašto su junaci uvek iz visokog društva ili to postanu na kraju bajke. Svi su naprosto suviše bajkoliki da bi bili istiniti. Bajke odišu nekom laži. O tome se i radi u mojoj knjizi.

Postoje dve teme knjige, jedna je zamaskirana, a druga je otkrivena. Skrivena tema je protest šest glavnih junaka protiv apsolutizma mišljenja da su svi lepi dobri, a ružni nisu. Otkrivena tema je da tih šest malih vila idu u Univerzitet za vile posle čega će dobiti svoje štićenike i postati kao vile iz bajke, kao iz Pepeljuge. Ali meni se to ne dopada, njima je nametnuto to školovanje i to znanje, to je industrija, i oni ne žele da budu deo savršene iluzije koju stvara vilinski svet, iluzije da su svi na bezbednom, da im je sve lepo i divno, i da će tako uvek i da bude. Oni shvataju da to nije tako, da se dešavaju i stvari koje nisu ni lepe ni prijatne. I pobune se. Oni odluče kako žele da žive. Likovi u knjizi su iskoristili moć da žive po svojoj volji i to mi se dopada. Po pravilima vilinskog sveta, vile smatraju da njihov život nije bitan, da su jedino bitni ljudi koje one štite. Ja mislim da je takav svet nerazuman, zato što živi u tradiciji i nikada ništa ne menja. Njihov svet je zaustavljen u vremenu, i oni smatraju da tako i treba da bude iako se svet oko njih menja. To je jedan jako ružan svet u kome niko ne bi trebalo da bude, u jednoj utopiji gde se ružne stvari dešavaju, a oni su ubeđeni da je sve lepo.

Da li si imala model za taj svet? Na jednom mestu ga opisuješ kao „jeftini ringišpil sa bezobraznim oljuštenim konjićima„.

Mislim da poprilično liči na ovaj svet, samo je malo karikaturisan. I upravo tako bih ga opisala, kao taj ringišpil. Ta oljuštena vrteška je oronuli svet a ti konjići predstavljaju ostatke nečega što je nekada bilo lepo, kao što je nekada ta vrteška uveseljavala ljude, ali nije više tako. Oronula je, više ne radi kako treba, i niko ne želi da se vozi na njoj.

Smatra se da je za pisanje romana, osim umeća, potrebno i veliko životno iskustvo. Da li ti je smetalo što ga ti nemaš?

Ne, pisala sam o onome što znam, pa i ja imam neko životno iskustvo. Na primer, muzička škola mi je bila model za nametnutu školu šest junaka. Moja srednja sestra Maša to voli, i moji su mislili da ću i ja voleti pa su me upisali na klavir i to još kod iste profesorke. A meni se to nije dopalo zato što je bilo nametnuto. Ja ne poznajem decu koju muče odrasli, ali znam da ih ima po svetu. To je bio deo moje mašte, pa ne možemo pisati samo ono što nam se događa. A da sam to uradila, to onda ne bi bila priča o vilama – ja nikad o sebi nisam mislila da sam vila.

Da li si neki od likova gradila po sebi?

Lik Gerde, ali ona nije vila, ona je čarobnica, i ja ne znam zašto ju je vilinski svet strpao u vile. Gerda je kombinacija mene kakva sam i kakve bih htela da budem. A jedan drugi lik, vila Sarla, napisana je po mojoj najboljoj drugarici. I škola liči na moju stvarnu školu – nije sve tako ružno kao u mojoj, ali učenici podsećaju na stvarne učenike.

Pri kraju romana zapisala si: „Smrt su ostavili za sobom, a svet je čekao na njih.“ Da li je to poruka?

Pokušala sam da dam neki zrak nade u knjizi. Šest junaka se u većem delu knjige trude da prežive i na kraju kad se spasu od smrti, oni osećaju optimizam i odjednom im je sve lepo. Ja celu knjigu pišem onako kako se oni osećaju i kako se ja osećam. To jeste optimizam, ali to ne znači da ima razloga za optimizam. Oni ne mogu da garantuju da već u sledećem trenutku neće naići neka opasnost. Svet se nije promenio, nego je u tom trenutku njihovo gledište drugačije.

Da li su ti smorna pitanja novinara, da li ti smeta publicitet?

Ne, mislim da je to očekivano. Nisam ja ni mislila da će knjiga izaći i da ću posle toga ja jednostavno otići kući. Normalo je što se nešto desilo. Sad više nemam muzičku školu i imam vremena da pričam s novinarima, nije mi naporno.

Da li je neko iz tvog društva već pročitao knjigu?

Čim sam je završila, htela sam da je pročita moja najbolja drugarica. Ali, dok sam još pakovala isprintane stranice knjige, moja sestra je našla fajlove i pročitala. Tata je poslednji, plašila sam se njegove kritike. On ne voli fantastiku, i rekao je da knjiga nije za njegov uzrast. Nije hteo da dâ neko mišljenje, ali misli da u svakom slučaju knjiga nije loša. Meni je ipak bilo važnije mišljenje Maše i drugarice Texe.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Novi album

09.septembar 2026. Dragan Ambrozić

Problematična deca rokenrola

The Cramps, Gravest Gravy (Vengeance)

Bioskop

09.septembar 2026. Zoran Janković

Apologija jednog sna

Yugo ide u Ameriku, režija Filip Grujić i Aleksa Borković

Roman

09.septembar 2026. Jaroslav Pecnik

U potrazi za porodičnim blagom

Dražen Katunarić, Zalmoxis, Litteris, Zagreb 2026.

Pozorište

09.septembar 2026. Marina Milivojević Mađarev

Hrabre mlade spisateljice

Marija Rakočević, Žena veže rep, režija Maša Pavlović; Zbirka (verovatno) nepročitanih drama, priredila Mina Milošević

Izložba

09.septembar 2026. Sonja Ćirić

„Rusi dolaze“ znači kolektivni strah i najavu opasnosti

Naslov izložbe Slobodana Bojovića „Rusi dolaze“ izazvao je razne komentare. Umetnost i treba da provocira – kaže umetnik

Komentar
23. maj

Komentar

Rađanje građana iz duha republike

Rušenje Vučićevog režima na izborima je dečja igra u odnosu na ono što nas čeka posle: obnavljanje do temelja razorene zemlje. Ne postoji teži zadatak od toga da se od podanika stvore građani, ali to je pitanje opstanka Srbije

Ivan Milenković
Vučić

Komentar

Vučić sam protiv svih, ali stvarno

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić zapljuvao je sebe u ćošak, odvajajući se od svih, pa i od svoje partije. Zato će, kad stupi protiv 250 ljudi od integriteta sa Studentske liste, konačno stvarno biti sam, kako se već godinama bizarno hvališe

Ivan Milenković
Aleksandar Vučić, miting, kampanja

Pregled nedelje

Kako je propao marš na Novi Sad

Na šta bi Vučić ličio ispred nekoliko hiljada migratornih mitingaša okružen kordonima i, iza njih, masom bijesnih Novosađana? Zar njegov marš na Novi Sad nije bio otkazan i prije nego što je zakazan

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1862
Poslednje izdanje

Ova situacija

Srbija pred izborom Pretplati se
Špijuniranje studenata

Kad Veliki brat uzjaše Pegaza

Režim protiv naroda

Naprednjačka javno-privatna agencija

Portret savremenika: Hašim Tači

Presuda visokog rizika

Evropska krajnja desnica u službi Trampa i Putina

Probijanje vatrenog zida

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme 1860 26.08 2026.
Vreme 1859 19.08 2026.
Vreme 1858 12.08 2026.
Vreme 1856-1857 29.07 2026.
Vreme 1855 22.07 2026.
Vreme 1854 15.07 2026.
Vreme 1853 08.07 2026.
Vreme 1852 02.07 2026.
Vreme 1851 25.06 2026.
Vreme 1850 17.06 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure