
Protest u Beogradu
„Koliko života mora da bude izgubljeno da bi korupciji došao kraj?“
Pod sloganom „Hoćemo izbore”, u Beogradu se održava protest studenata u blokadi i građana
Svaki put kad mi iz banke stigne poruka o uplati penzije od 30.964,11 dinara, zapitam se da li je stvar u meni ili u penziji. Jer, kako to da je moja mama uvek imala para a ja nikad. Ako bih se požalila da nemam za telefon ili za šta god, ona bi rekla evo ti. Kao i moja svekrva i svekar, i roditelji mojih prijatelja. Uostalom, i svi penzioneri koje sam poznavala pre nego što je došlo moje vreme za penziju
Imam fakultetsku diplomu, pun radni staž i penziju od 30.964,11 dinara. Evo baš maločas mi je stigao SMS o uplati.
Moja mama je bila bankarski službenik sa srednjom školom i lepom penzijom. Tako se nekad govorilo –„ lepa penzija“, a značilo je običnu, najnormalniju penziju s kojom si ako ne divljaš, mogao da živiš od prvog do prvog u mesecu k’o čovek, plus da ti nešto ostane za nedajbože, pa zašto da ne i za dajbože.
Kad sam zatvarala njen tekući račun, tamo se našlo para s kojima sam rešila sve svoje prilične dugove, platila ćerki ekskurziju u inostranstvo i komunalije za naredna dva meseca. Gospođa u banci mi je rekla da je moja mama svakog meseca ostavljala deo penzije pa se tako nakupilo, i da ju je zapamtila po urednoj frizuri i licu bez bora.
A ja, svakog puta kad mi iz banke stigne poruka o uplati, zapitam se da li je stvar u meni ili u penziji. Jer, kako to da je moja mama uvek imala para a ja nikad. Ako bih se požalila da nemam za telefon ili za šta god, ona bi rekla evo ti. Kao i moja svekrva i svekar, i roditelji mojih prijatelja. Uostalom, i svi penzioneri koje sam poznavala pre nego što je došlo moje vreme za penziju.
Danas, iako mi je kao što sam rekla upravo stigla penzija, neću u samouslugu niti ću bilo šta da plaćam zato što se valja da dobijeni novac prenoći u kući. To je narodno verovanje. U fazonu sam da uradim sve što treba samo da ovo prestane.
Ne kukam, i ne krivim državu što imam malu penziju, ali ne mogu a da ne pitam zašto, kad platim struju i ostalo i kad kupim lekove koji su prilično skupi, zašto mi ostane samo za tri pijace i dve samousluge? Ako sam završila fakultet, radila koliko je trebalo, dobila za to i neke zvučne nagrade, po kojoj pravdi spadam u stanovnike Srbije sa minimalnom penzijom?
Zaista ne kukam, samo bih volela da znam, ništa drugo.
Neko bi rekao da ja nemam ni razloga a ni prava da kukam, s obzirom da ne živim samo od penzije. I to bi bilo tačno. Novinar si do smrta, što bi rekao Dragoljub Žarković, pa sam tako i ja nastavila da budem to što jesam. I što volim.
Međutim, to ne oslobađa državu odgovornosti da meni, njenom penzioneru, omogući da živim kao čovek. I ne znači da sam se ja pomirila sa činjenicom da primam minimalnu penziju. Prvo, znam da moj minuli rad i trud vrede mnogo više od 30.000 dinara koliko ih je država vrednovala. Drugo, ne teši me informacija da i ostali imaju neodgovarajuće penzije, pa i lekari, naučnici i drugi ljudi neuporedivo bitnijih profesija od moje. Treće, ne delim stav one gospođe koja je pre neki dan u nekoj televizijskoj emisiji rekla da se ovde dobro živi, bitno da imamo za hleb.
Kad mi je stiglo rešenje o penzionisanju, pomislila sam sad ću i ja, kao što je moja mama meni, svakog prvog da tutnem novčanicu-dve ćerki u džep. To se zvalo – da te častim za penziju, a značilo je nešto kao prenošenje uspeha na drugog kako bi i njemu bilo dobro. Penzija je, naime, u vreme moje mame bila isto što i uspeh, priznanje.
Međutim, već posle treće-četvrte penzije počela sam sebi da obećavam da ako sad ne mogu da joj (ćerki) dam, onda ću sledećeg meseca, i to duplo, da nadoknadim, što naravno nikad nisam.
Hoću lepu penziju. Zato što je zaslužujem.
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com
Pod sloganom „Hoćemo izbore”, u Beogradu se održava protest studenata u blokadi i građana
Odbor Skupštine Srbije za kulturu i informisanje usvojio je u petak (30. maj), bez poslanika opozicije, izveštaj o listi kandidata i predlagača za članove Saveta Regulatornog tela za elektronske medije (REM)
Kosjerić se nalazi pod opsadom vlasti. Tenzije rastu iz dana u dan. Nakon napada na novinara, usledio je i napad na opozicionog aktivistu. Obe žrtve tvrde da je napadač bivši policajac koji je član SNS-a
Dok Beogradski univerzitet traži fleksibilnost i prelazak na onlajn nastavu, profesorke u Srbobranu bivaju kažnjene zbog solidarnosti sa studentima. Ovi događaji otvaraju pitanje – važe li ista pravila i mere za sve delove obrazovnog sistema u Srbiji
„Vučić je nešto obećao Trampu“, kaže za „Vreme“ spoljnopolitički analitičar Boško Jakšić, povodom optužbi Rusije da joj Srbija zabija nož u leđa naoružavanjem Ukrajine. „Najava da bi Tramp mogao uskoro da dođe u Beograd je potvrda da odnosi sa Amerikancima idu uzlaznom linijom do mere koja alarmira Moskvu“
Intervju: Adam Mihnjik, glavni i odgovorni urednik dnevnog lista “Gazeta viborča”, pisac
Studenti su dobra budućnost Srbije Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve