
Novi broj „Vremena”
„Studentski pokret ima realne šanse da pobedi na izborima”
Studenti u blokadi traže raspuštanje Skupštine i raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora. Kakve su im šanse? To je naslovna tema novog “Vremena”
Svaki put kad mi iz banke stigne poruka o uplati penzije od 30.964,11 dinara, zapitam se da li je stvar u meni ili u penziji. Jer, kako to da je moja mama uvek imala para a ja nikad. Ako bih se požalila da nemam za telefon ili za šta god, ona bi rekla evo ti. Kao i moja svekrva i svekar, i roditelji mojih prijatelja. Uostalom, i svi penzioneri koje sam poznavala pre nego što je došlo moje vreme za penziju
Imam fakultetsku diplomu, pun radni staž i penziju od 30.964,11 dinara. Evo baš maločas mi je stigao SMS o uplati.
Moja mama je bila bankarski službenik sa srednjom školom i lepom penzijom. Tako se nekad govorilo –„ lepa penzija“, a značilo je običnu, najnormalniju penziju s kojom si ako ne divljaš, mogao da živiš od prvog do prvog u mesecu k’o čovek, plus da ti nešto ostane za nedajbože, pa zašto da ne i za dajbože.
Kad sam zatvarala njen tekući račun, tamo se našlo para s kojima sam rešila sve svoje prilične dugove, platila ćerki ekskurziju u inostranstvo i komunalije za naredna dva meseca. Gospođa u banci mi je rekla da je moja mama svakog meseca ostavljala deo penzije pa se tako nakupilo, i da ju je zapamtila po urednoj frizuri i licu bez bora.
A ja, svakog puta kad mi iz banke stigne poruka o uplati, zapitam se da li je stvar u meni ili u penziji. Jer, kako to da je moja mama uvek imala para a ja nikad. Ako bih se požalila da nemam za telefon ili za šta god, ona bi rekla evo ti. Kao i moja svekrva i svekar, i roditelji mojih prijatelja. Uostalom, i svi penzioneri koje sam poznavala pre nego što je došlo moje vreme za penziju.
Danas, iako mi je kao što sam rekla upravo stigla penzija, neću u samouslugu niti ću bilo šta da plaćam zato što se valja da dobijeni novac prenoći u kući. To je narodno verovanje. U fazonu sam da uradim sve što treba samo da ovo prestane.
Ne kukam, i ne krivim državu što imam malu penziju, ali ne mogu a da ne pitam zašto, kad platim struju i ostalo i kad kupim lekove koji su prilično skupi, zašto mi ostane samo za tri pijace i dve samousluge? Ako sam završila fakultet, radila koliko je trebalo, dobila za to i neke zvučne nagrade, po kojoj pravdi spadam u stanovnike Srbije sa minimalnom penzijom?
Zaista ne kukam, samo bih volela da znam, ništa drugo.
Neko bi rekao da ja nemam ni razloga a ni prava da kukam, s obzirom da ne živim samo od penzije. I to bi bilo tačno. Novinar si do smrta, što bi rekao Dragoljub Žarković, pa sam tako i ja nastavila da budem to što jesam. I što volim.
Međutim, to ne oslobađa državu odgovornosti da meni, njenom penzioneru, omogući da živim kao čovek. I ne znači da sam se ja pomirila sa činjenicom da primam minimalnu penziju. Prvo, znam da moj minuli rad i trud vrede mnogo više od 30.000 dinara koliko ih je država vrednovala. Drugo, ne teši me informacija da i ostali imaju neodgovarajuće penzije, pa i lekari, naučnici i drugi ljudi neuporedivo bitnijih profesija od moje. Treće, ne delim stav one gospođe koja je pre neki dan u nekoj televizijskoj emisiji rekla da se ovde dobro živi, bitno da imamo za hleb.
Kad mi je stiglo rešenje o penzionisanju, pomislila sam sad ću i ja, kao što je moja mama meni, svakog prvog da tutnem novčanicu-dve ćerki u džep. To se zvalo – da te častim za penziju, a značilo je nešto kao prenošenje uspeha na drugog kako bi i njemu bilo dobro. Penzija je, naime, u vreme moje mame bila isto što i uspeh, priznanje.
Međutim, već posle treće-četvrte penzije počela sam sebi da obećavam da ako sad ne mogu da joj (ćerki) dam, onda ću sledećeg meseca, i to duplo, da nadoknadim, što naravno nikad nisam.
Hoću lepu penziju. Zato što je zaslužujem.
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com
Studenti u blokadi traže raspuštanje Skupštine i raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora. Kakve su im šanse? To je naslovna tema novog “Vremena”
Iz Moskve, predsednik Srbije Aleksandar Vučić poručio je da se na vanredne parlamentarne izbore neće dugo čekati
Posle pauze na aerodromu u Bakuu i čekanja dozvole za nastavak leta, avion kojim leti predsednik Aleksandar Vučić, sleteo je u glavni grad Rusije
Evropski parlament usvojio je rezoluciju u kojoj se ocenjuje da Srbija, uprkos određenom napretku, i dalje mora da prevaziđe značajne prepreke na putu ka EU
Studenti u blokadi svih univerziteta u Srbiji ne traže više samo moralnu podršku – traže političku odgovornost. Zahtev za vanredne izbore podržale su i opozicione stranke, ali ostaje ključno pitanje: kako naterati vlast da popusti i da li postoji način da se izbori zaista održe pod fer uslovima?
Studentski zahtev za raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora
Istorijska šansa Srbije Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve