
Komentar
Bako, bako, biće penzije
Većinska Srbija nošena studentima sada mora naći snage da oprosti običnim ljudima i umiri one koji su godinama glasali za Vučića. A za više ešalone – sud i Zabela
Kako mediji vide ženu, njene potrebe i interesovanja, njen sistem vrednosti i položaj u društvu
Osmomartovski praznik dobar je povod za pregled emisija koje se u Srbiji bave „ženskim temama“. Umesto karanfila ili šminke, televizije damama nude programe kojima žele da pridobiju ovaj važan deo gledališta. Znamo da su u Srbiji žene brojnije kao voditeljke i novinarke, ali pitam se kako mediji vide ženu, njene potrebe i interesovanja, njen sistem vrednosti i položaj u društvu.
Na RTS-u je taj „ženski glas“ moguće predstaviti kroz tri karakteristična primera. Prvi je „Upitnik“ Olivere Jovićević gde urednica i voditeljka ima zadatak da od političara dobije odgovore na važna pitanja koristeći „meku silu“. Umesto muško-muškog konflikta u političkim intervjuima, ovde se pretpostavlja da će sagovornici iz kurtoazije biti korektniji prema dami.
Nešto drugačija situacija je kod Olivere Kovačević u emisiji „Da možda ne“, gde se autorka bavi širim spektrom društvenih tema, ali je izvesna doza konflikta važan deo dinamike emisije. Dakle, sučeljavanje stavova je poželjno, ali je time rizik veći, jer se onda meri novinarska neutralnost. Žena koja podiže glas i sklona je raspravljanju sigurno će biti manje popularna u patrijarhalnom društvu.
Treći primer je Rada Đurić, koja možda najdoslednije obrađuje društvene teme iz ženskog ugla, dodajući vikend ponudi „ženski element“ posle dugogodišnje dominacije „Žikine šarenice“. Rada pokazuje da žene nisu samo ukras prirode, nego stub kuće, porodice i društva. To je teška uloga u kojoj žena mora da žonglira, baš kao i Rada sa gomilom gostiju i tema u studiju. Multipraktik.
Na Televiziji Pink je situacija mnogo jednostavnija. Žena je tu da bude lepa, zabavna, raspevana i seksi. Lea Kiš, Sanja Marinković i njihove gošće, večito zabavljene ćeretanjem o muško-ženskim odnosima, lepoti i narednim projektima. Ukoliko nisu glamurozne, onda su svedene na ulogu žrtve – kao u emisiji DNK, gde se iz epizode u epizodu neprekidno dokazuje očinstvo. Žena mora da dokaže ko je otac njene dece i prekine često višegodišnji pakao u kojem žive. Ako izuzmemo jutarnji program sa Jovanom i Srđanom, ova televizija neverovatno dosledno ženu svodi na njen seksipil, što bi se moglo nazvati dominantnom slikom u komercijalnim medijima.
Proleće je otvorilo neočekivano veliki prostor za „ženske teme“ na Televiziji Prva. Dobili smo dve emisije u popodnevnom terminu („150 minuta“ i „Praktična žena“), a raspon tema varira od kreativnosti domaćica do svojevrsnog dnevnog magazina. Nataša Pavlović u „Praktičnoj ženi“ uvodi format šou–programa italijanskog tipa, koji valjda ima za cilj da kućne poslove prikaže kao glamurozne i zabavne. Emisija zaista poseduje autentičnu energiju, ali za moj ukus ima previše adrenalinskog optimizma. Tu nećete videti teške teme, jer se veruje da to žene ne zanima. Mnogo ozbiljniji raspon tema ima Maja Nikolić u emisiji „150 minuta“ – pa je ponekad teško u istoj emisiji spojiti retke bolesti, informativni blok i exkluziv. Ovaj dnevni TV magazin je u produkcijskom smislu verovatno najkvalitetniji u Srbiji. Ne možemo ga nazvati „ženskim“ u užem smislu, no kako mu autorski pečat daje Maja, on dobija taj senzibilitet. Kao da listate ženski magazin što, kao što znate, muškarci redovno rade.
Na Televiziji B92 žene su i dalje zaštitni znak informativne redakcije jer u „Vestima“ i „Kažiprstu“ najdoslednije prate sferu politike. No, danas B92 u ostatku programa ne nudi koherentnu sliku žene u našem društvu – jer program čine serije i filmovi.
Televizija Happy je po ovom pitanju apsolutno dosledna. U svom programu, koji predstavlja ekstenziju rijalitija koji neprekidno traje gotovo godinu dana, afirmisao je paletu starleta. Žene su isključivo seksualni objekti – gedžeti za moćne muškarce, pa u skladu s tim izgledaju, misle i govore. One su izazov, pasija, izvor skandala, iskušenje – koje puni stranice tabloida.
Na kraju, možemo zaključiti da je televizija kao ogledalo prilično veran odraz Žene u Srbiji. Ona je omiljena ciljna grupa za bezbrojne reklame. Nude joj proizvode za ulepšavanje svakog dela tela, od kose do noktiju na nogama, od devojaštva do starosti, bez diskrecije – od ešerihije, preko menstruacije do nadutog stomaka i gasova! Ili je gala ili socijala, ili je starleta na crvenom tepihu ili pak na ivici egzistencije okružena gladnom decom pa će televizija DNK analizom pronaći oca. Na sreću, život nije TV program.

Većinska Srbija nošena studentima sada mora naći snage da oprosti običnim ljudima i umiri one koji su godinama glasali za Vučića. A za više ešalone – sud i Zabela

U trenutku kada ovaj tekst nastaje Pionirski park puni se policijom i maskiranim muškarcima obučenim u crno i s misterioznim velikim torbama u kojima, prepostavljamo, ne nose napolitanke i južno voće. Ali čemu sve to?

Nema, doslovno, nikakve razlike između onoga ko usred noći tvrdi da je dan, ili onoga ko tvrdi za sebe da je žirafa, od tvrdnji koje čitamo na bilbordima: da Vučić radi na ujedinjenju Srbalja i da Srbiji, iz dana u dan, ide sve bolje.

Predizborna hapšenja zbog tobožnjeg „rušenja države“ svedoče o panici režima. Loša vest za njih je – ne mogu da uhapse ceo narod koji je rešio da se odbrani od naprednjačkih batina i izborne krađe

Obruč koji oko Ćacilenda steže Studentska lista sve je uži. Jer sve je više razmađijanih ljudi koji lažnog proroka vide kao ono što jeste: uličnog opsenara koji zavađa Srbiju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve