
Komentar
Vučić na Informeru: “Brlog – to sam ja!”
Višeminutno izlivanje predsednikovog gneva na građane Novog Pazara nije ništa drugo, do poslednji trzaj jedne poražene politike čoveka koji misli da je država, a zapravo je ćacilend
Ne mogu da se otmem utisku da je onaj premijerov pismeni sastav u "Blicu" nastao posle nekoliko časova koje je našoj vladi održao Toni Bler. Kombinacija ispovesti u prvom licu, sa mnogo lirskih slika i obaveznim vizijama, izgleda kao zgodna stilska vežba za buduće literarne novinske pokušaje drugih članova vlade
Televizija je zaista čudo! Rijaliti programi nadmašili su „Velikog brata“ i danas suvereno vladaju. Čak i kada nema strukturiranog TV rijalitija, elementi privatnog i javnog pomešani su do neprepoznatljivosti.
Dobili smo prvi TV Otkaz, uživo u jutarnjem programu TV Niša. Tamo je gostovao dr Saša Živić, zamenik direktora niškog Kliničkog centra, i dosta oštro, mada veoma pismeno i rečito, kritikovao stanje u zdravstvu i niškom KC-u posebno. Verovali ili ne, javio se nervozni gledalac, inače direktor Kliničkog centra Niš, dr Zoran Radovanović, i uživo dao otkaz svom zameniku. Koliko je meni poznato, ovo je prvi slučaj „Otkaza uživo“ i možda početak novog TV žanra. Ukoliko praksa zaživi, direktori će imati priliku da poput „Zezofona“ lupaju otkaze, a posebna pikanterija bi bile političke smene. Dakle, scenario bi bio isti, pratite „žrtvu“ ili joj namestite gostovanje u nekom popularnom kanabešou-programu. Najviše bi se, recimo, cenio otkaz u emisiji „Narod pita“ kod Saleta Popovića, gde bi on mogao da nabije tenziju onim svojim povikom „dalje ide, dalje ideee….!“ Ima, naravno, vremena i za žalbu, to mu dođe kao baraž među zvezdama Granda.
Šalu na stranu, dr Živić kaže da je ovako nešto i očekivao, jer je u nekoliko navrata javno kritikovao propuste u organizaciji zdravstvene zaštite. Problem je prvenstveno nastao oko stranačkog zapošljavanja. Čovek je izrazio svoje stavove, govoreći isključivo u sopstveno ime. Njegov direktor mu je u stilu partijskog aparatčika upravo zamerio taj lični stav, jer je opšte poznato da u Srbiji svaka institucija, po ugledu na stranke, prvo definiše jedinstveno mišljenje i tu nema „soliranja“. Još od vremena SFRJ naučio sam da „jedinstveno mišljenje“ znači odricanje od svake odgovornosti i izvlačenje na „objektivne teškoće i subjektivne slabosti“.
Kao TV manijak, neprestano se pitam kako je pomenuti direktor ipak odlučio da telefonira i uživo otpusti kolegu. Ovakve „seče“ se po pravilu dešavaju muljanjem u institucijama, decenijama treniranim da različitim mehanizmima skinu glavu neposlušnim službenicima. Jedini uzor direktoru KC-a u Nišu može biti jedino premijer Vučić, koji je lansirao TV prenose sednica vlade u kojima je vrhovni arbitar. On tu opominje, beleži prisustvo, gasi mobilne i odsečno rešava probleme – od elementarnih nepogoda do zlonamernih medija.
U autorskom tekstu „Moj odgovor Njima“ u „Blicu“, premijer Vučić je u formi kratkog manifesta opisao svoju borbu za promene u Srbiji, sebe opisujući kao protestantski vrednog mrava (Veber + Luter), nasuprot lenjim „cvrčcima“ koji su, gle čuda, strani plaćenici, kritizeri i neradnici. Među svojim protivnicima Vučić posebno izdvaja intelektualnu elitu koja ne želi da ga podrži i da mu pomogne.
Upravo tu rečenicu, kao u rijaliti programu, izgovaraju iz mandata u mandate, iz izbora u izbore, svi srpski lideri. Slobodan Milošević je razočaran otporom intelektualaca (mada je na početku bilo i slepe zaljubljenosti) izjavio da mu je jednako važno mišljenje seljaka i akademika (pogotovo ako su akademici i profesori u opoziciji). Čak ni Đinđića nije mimoišao podsmeh intelektualne elite, što je danas rezultiralo jakim osećanjem krivice. O Borisu Tadiću i njegovom sukobu sa ovdašnjom političkom elitom takođe ne treba trošiti reči. Pitam se samo gde leži suština tog nesporazuma i da li se ona zasniva na razlici između reči i dela? Vučićev tekst je, inače, parafraza imena monodrame Radeta Šerbedžije „Moj obračun sa Njima“, zasnovanog na polemičkim tekstovima Miroslava Krleže. Vučić sebe vidi kao mrava, dok bi Krleža i Šerbedžija, po prirodi, stvari bili cvrčci – par excellence! U tim levičarskim polemikama, Vučića bi mogli smatrati Praxis-ovcem, jer delanje stavlja iznad jalovog promišljanja.
Ne mogu da se otmem utisku da ovaj pismeni sastav u „Blicu“ nastaje posle nekoliko časova koje je našoj vladi održao Toni Bler. Kombinacija ispovesti u prvom licu, sa mnogo lirskih slika i obaveznim vizijama, izgleda kao zgodna stilska vežba za buduće literarne novinske pokušaje drugih članova vlade.
Pošto je metafora o cvrčku i mravu potrošena, pretpostavljam da slede „Lisica i ždral“ (tu upadate u rejon Ljubi Živkovu), „Gavran i lisica“, ili „Lav i miš“.
Naravoučenije:
Mrav, čak i kada je premijer, ponekad uzima za savetnike – cvrčke!
Višeminutno izlivanje predsednikovog gneva na građane Novog Pazara nije ništa drugo, do poslednji trzaj jedne poražene politike čoveka koji misli da je država, a zapravo je ćacilend
Da li iko veruje, osim možda Vučića, da bi čistka tužilaca i sudija uspela? Da li on zaista veruje da može da pronađe dovoljan broj Bokana, jer, ako ćemo pravo, Bokan je ipak biser među biserima
Svi su na keca poverovali da će Iva Štrljić biti direktorka Drame Narodnog pozorišta iako vest nije bila potvrđena – ne bez razloga. Glavni je: živimo u Srbiji
Snežana C. je posle povređivanja nožem profesorke Natalije Jovanović dokazala da je upila teoriju i praksu Vučića i Informera. Ukratko – kada napadaš izigravaj žrtvu i nikada nemoj priznati ličnu odgovornost. Sada kaže da joj je žao zbog svega
Umesto da se okome na obolele ćelije, odbrambene ćelije srpskog organizma su se okrenule protiv zdravih ćelija. Lek je počeo da kola krvotokom, ali je proces ozdravljenja dug i neizvestan
Istraživanje NSPM: Većina Srbije protiv Vučićevog režima (1)
Najgore je iza nas Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve