
Pregled nedelje
Otac, sin i neljudski režim
Ukoliko imate trunku ličnog integriteta, lako ćete ugledati samog sebe na kiši u štrajku glađu. Kao što danas za Milomira Jaćimovića nema pravde, zakona i ustavnih prava, sutra ih možda ni za vas neće biti
“Narod je rekao” – to je čuvena rečenica iz američke politike koja se obično koristi posle proglašenja izbornih rezultata. Poslednjih dana često je koristi Ilon Mask pravdajući svoje odluke donesene na osnovu Tviter anketa koje sam raspisuje i kontroliše. Jedna od poslednjih je da se ukida zabrana prisustva Dolandu Trampu koju su mu prethodni vlasnici mreže odredili u poslednjim danima predsedničkog mandata. Što je bilo nečuveno, kao i mnogo drugog vezanog za Trampa.
Ali, Tramp se na Tviteru nije oglasio, samo nam je omogućeno da gledamo “stare epizode”. To jest, vraćanjem njegovog naloga vraćena je cela arhiva njegovih tvitova, a novih još nema i nije izvesno da li će ih biti. Što bi rekli na Fejsbuku, komplikovano je.
Bivši predsednik je prilično mirno izjavio da ga Tviter više ne zanima jer je u međuvremenu napravio sopstvenu društvenu mrežu Truth social (Istina društvena), koja će mu služiti za komunikaciju sa biračima i javnošću. Truth ima daleko manje korisnika od Tvitera i stotinak puta manje pregleda, reklo bi se da je Trampova politička logika vrlo upitna, da ne kažemo stupidna. Ali, Tramp je prvo biznismen pa tek onda političar. Njegova namera je da od Trutha, a preko svojih pleća, izgradi moćnu medijsku imperiju na internetu, dugovečniju i uticajniju od jednog predsedničkog mandata, pa makar i američkog. A i pare su problem.
Da bi Istina bila profitabilna morala bi da izađe na berzu, što ume da potraje, a Trrampu se žuri. Zato je ušao u dil sa kompanijom Digital World Acquisition Corp (DWAC) koja postoji na berzi i poslužiće kao “ogrtač”. U Trampovom slučaju, pošto njegov TS nije na berzi, investitori ne mogu da kupuju akcije, ali zato mogu da investiraju u DWAC očekujući da komisija odobri spajanje. U tom slučaju bi Truth Social vredeo između tri ili četiri milijarde dolara, ali pod uslovom da Tramp ekskluzivno postuje na ovoj mreži i nigde drugde, jer samo to trenutno podiže vrednost ovom projektu.
Biznis i politika, naravno, nemaju istu logiku. Političari moraju da se nude na svim tržištima i ako biraju gde će se pojavljivati ne treba da se nadaju većini na izborima. To je opšte mišljenje američkih analitičara po ovom pitanju. Na Truth Social su otišli najradikalniji birači obe strane, Trampovi jer žele njegove poruke, a protivnici da bi znali kakve su mu namere; naravno, tu su i mediji da skupljaju čaure.
Za Trampa je problem što neće dopreti do velikog broja neopredeljenih i ambivalentnih koji su mu neophodni, a “žive” na Tviteru. Bez njihovih glasova možda može da napravi pare, ali ne i da pobedi na izborima. A ako ne bude kandidat republikanaca ili makar ozbiljan nezavisni takmac, cela ova investicija neće biti tako isplativa. Ionako se već klima, berza različito reaguje na njegove izjave i akcije TS skaču i padaju u zavisnosti od vatrenosti njegovih govora, što američko tržište još nije videlo. Prvi put je veza između politike i biznisa direktna da direktnija ne može biti.
Analitičari primećuju da je Tramp na ekskluzivnost na TS vezan do jula 2023, što znači da bi tada mogao da krene da tvituje. Tako da se sada postavlja i pitanje da li će tada postojati Tviter, budući da Ilon Mask takođe ne sedi skrštenih ruku, mada bi mu nekad to bilo bolje.

Ukoliko imate trunku ličnog integriteta, lako ćete ugledati samog sebe na kiši u štrajku glađu. Kao što danas za Milomira Jaćimovića nema pravde, zakona i ustavnih prava, sutra ih možda ni za vas neće biti

Nema ničega u ideji Fakulteta srpskih studija što državni univerziteti već ne pokrivaju. „Identitetske discipline“ nisu drugo do košmari proizašli iz falangističkih glava

Ko je od nas ikada pogledao svih 250 imena poslaničkih kandidata na listi za koju želi da glasa? Iako to nigde nije rečeno, jasno je da će studentska lista biti švedski sto. Ako je ikom bitno, moj glas imaju, sve i da mi se 249 imena ne dopadne

Aleksandar Vučić sprovodi neobjavljeni državni udar. Džaba kreči. Nema on odbranu od zahteva za pravdom. Jer kako da pogleda u oči majci koja štrajkuje glađu, umiri narod na ulicama i utiša đačiće koji na ekskurziji viču – „Pumpaj!“

Aleksandar Vučić misli da u utorak putuje za Brisel u svojstvu predsednika Republike Srbije, ali zapravo odlazi kao predsednik Ćacilenda. Na to je sam sebe sveo, samo što toga još uvek nije svestan
Dijana Hrka, Milomir Jaćimović i emocije građana
Ranjene duše na obodu Ćacilenda Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve