

Pregled nedelje
Oproštajni valcer u falš duru
Šta se može očekivati od Vučićevog podnošenja ostavke? Zbog čega će je građani usvojiti 25. oktobra i omogućiti mu da do mile volje pere škodu, peca i peva uz Radio Lolu
Ako imate kontakta sa decom i računarima istovremeno, verovatno ste primetili koliko im manje vremena treba da se međusobno razumeju nego vama sa bilo kojom od te dve grupe. Možemo današnjim maloletnicima prebacivati svašta, od toga da ne čitaju ili da ih ne zanimaju „prave vrednosti“, da ih (bezuspešno i uzaludno) ubeđujemo da je nekada u naše vreme sve bilo bolje i iskrenije, opet ostaje to da su oni tehnološki superiorni. Uprkos svom totalnom neznanju i nerazumevanju svega u šta smo spremni da se zakunemo u svakoj prilici sve vrteći glavom, kao zabrinuti kuda ide ovaj svet sa takvom omladinom.
Ne znam gde ide, ali IT industrija je ovu ciljnu grupu prepoznala u svojim planovima stvorivši potpuno novu klasu konzumenata, onih između osam i trinaest godina. Onih kojima treba još nešto osim kućnog računara na koji su odavno stekli pravo. I koji brzo prerastaju sve, od igračaka preko cipela pa do mobilnih telefona, što sve biramo tako da nas ne košta previše, ali da ispuni zadatak.
Imajući te indirektne kupce u vidu ajtiovci su smislili najnoviju generaciju jeftinih tableta. Veličine sedam inča, sa brzim procesorom da bi na njima moglo da se igra, šarene pozadine, ekrana otpornog na udarce, ali i sa dovoljno niskom cenom da ne žalimo kada im ispadne iz trapavih ruku („slučajno!“), ostave ga ko zna gde ili ga prevaziđu, prebrzo. Ko se uveče vozi nekim gradskim putem po Evropi već može da primeti omasovljenu neobičnu svetlost malih ekrana sa zadnjih sedišta, odakle se više ne čuje „kad ćemo stići“. Jer su im nervozni roditelji odmah po vađenju cucle utrapili ekrančić.
Mali tableti su svetski hit ove Božićne sezone, u našem slučaju jedna od obaveznih stavki u elektronskim porukama Deda Mrazu. U Britaniji ih već nude trgovačke mreže kao sopstveni proizvod (Argos i Tesko), te se nemojte začuditi ako se uskoro pojave i u Maksiju, sa kompanijskim logom, na primer tamo gde je nekada bila polica za štampu.
Deca su, naravno, samo početak. Ambicija industrije je da svako od nas u džepu nosi jedan takav uređaj, veći od mobilnog telefona kako bismo na njemu mogli bez muke da gledamo video (film ili TV program) i pristupamo veb-portalima koji nisu obavezno prilagođeni mobilnoj platformi. A opet dovoljno mali da ih bez muke smestimo u džep sakoa ili žensku tašnu srednje veličine. Zgodni za putovanje.
Pomenuti Britanci su, međutim, tabletima otkrili jednu ozbiljnu manu. Istražujući seksualne navike nacije utvrdili su pad aktivnosti od čak dvadeset odsto u odnosu na 2000. Kako je istraživanje vršeno od 2010. do 2012. prvo se posumnjalo na recesiju koja, tradicionalno, ubija samopouzdanje i smanjuje želju za seksom. Istražujući dalje naučnici su primetili jasnu vezu između omasovljenja tablet računara i gubljenja interesa za seks, zaključujući da parovi sve češće u krevet odlaze sa tabletima, svako sa svojim dakle, te tako zabavljeni manje obraćaju pažnju jedno na drugo. Istraživanje, međutim, pokazuje da se sa godinama prioriteti menjaju, stariji su više nego ikada zainteresovani jedno za drugo. Ili znaju nešto što mladima izmiče ili ih IT industrija još nije prepoznala.


Šta se može očekivati od Vučićevog podnošenja ostavke? Zbog čega će je građani usvojiti 25. oktobra i omogućiti mu da do mile volje pere škodu, peca i peva uz Radio Lolu


Pokušaj debate Ane Brnabić i prof. Mirjane Nikolić na TV N1 pokazao je još jednom ono, što se slutilo: funkcioneri SNS-a ne žele, ili nisu sposobni da vode civilizovan dijalog


Kako su studenti od „izdajnika“ i „terorista“ već na početku zvanične naprednjačke predizborne kampanje postali „silovatelji“? Hoće li do 25. oktobra biti preimenovani u pedofile i ubice, recimo?


Zbog čega bi za Milenka Jovanova ispalo bolje da je u Kragujevcu klečao i tihovao kao onomad direktor Jovine gimnazije u Novom Sadu nego što je govorio o dijalogu i programima? I zašto mu ne veruje ni poslednji crnokapuljaš


Hašim Tači je bio zločinac i kad je kao predsednik sedeo sa Vučićem i baronesom Ešton. Sada je samo osuđen. O licemerju u „regiji“ i plemenskom moralu koji prevazilazi krvna zrnca
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve