Komentar
Tabloidni mediji, jutro posle: Rekvijem za zlo
Rekvijem za zlo ne mora da bude svečan. Ponekad zvuči kao drhtav glas u jutarnjem programu i kao priča o zimskim gumama.

U režimskoj orgiji mržnje i poziva na linč ne treba mnogo pa da neko stisne gas do daske i umalo usmrti dvadesetogodišnju studentkinju na trotoaru. Nju je – kao i sve ostale u blokadama – vlast proglasila za neprijatelja države i naroda
Svi znaju. Vozač M.P. star 37 godina pokušao je da ubije studenticu na trotoaru u Beogradu. Nesretnu djevojku je udario automobilom, nosio na krovu deset i više metara, te nakon njenog pada – pobjegao. Nije pokušao da stane, još manje da pomogne. Studentica je ubrzo prebačena u Uregentni centar sa teškim i ozbiljnim povredama.
Svakakvih napada je Srbija vidjela tokom studentske bune, ali ni jedan nije bio bestijalniji. Javnost ne zna točan motiv M.P. Možda je u pitanju beslovjesna bahatost, a moguće je i da duh aktualnog naprednjačkog vremena u svemu ima i te kakvu ulogu.
Kada je ovo drugo u pitanju, što je na stvari? Ništa drugo nego stalna režimska dehumanizaciji studenata. Tokom dva i po mjeseca, vlasti i njena medijska mašinerija za gaženje ljudi proglašavala ih je za plaćenike, hrvatske špijune, antisrpske elemente, rušitelje države, separatiste… Konačno, nabacivanje na haubu i vožnja jednog demonstranata za predsjednika Srbije nije bio ni saobraćajni prekršaj.
Parola „Ruke su vam krvave“ govori sve. Jer u režimskoj orgiji mržnje i poziva na linč, ne treba mnogo pa da neko stisne gas do daske i umalo usmrti dvadesetogodišnju studenticu na trotoaru. Nju je – kao i sve ostale u blokadama – vlast oglasila za neprijatelja države i naroda.
Što je stvarni motiv M.P. kojeg tužilaštvo tereti za pokušaj teškog ubojstva trebala bi pokazati istraga. Međutim – on je svjesno ili nesvjesno – ostvario više ciljeva režima u do sada najvećoj krizi.
Prvi je brutalno zastrašivanje studenata i njegovih roditelja. Kako izići na blokadu i stajati makar i na trotoaru kad u automobilima vrebaju patološki tipovi spremni da ubiju?
Drugi cilj je orkestracija tobože narodnog nezadovoljstva. Eto, studenti maltretiraju građane, nekom u žurbi puknu živci i desi se to što se desi. Naravno, režim to osuđuje, ali – krivi su učesnici blokada. Da nije njih, ne bi bilo ni ovakvih napada. Otprilike, nalik na mizogino opravdavanje silovanja – pa nosila je kratku suknju.
Na kraju, ako je neko naredio ili direktno podstrekivao ovaj napad ispred Pravnog fakulteta da bi pokazao toliko traženu naprednjačku borbenost, neka mu je bog na pomoći. Naime, i bez obzira na motive M.P, sada je svima kristalno jasno protiv čega su i koga ustali studenti.
Rekvijem za zlo ne mora da bude svečan. Ponekad zvuči kao drhtav glas u jutarnjem programu i kao priča o zimskim gumama.

Potrebno je, najpre, nekako se dovući do čina primopredaje vlasti, ako s esenesovske strane bude bilo koga ko bi vlast predao. Hoćemo reći: Vučiću i njegovoj ekipi ne sme se verovati ni dve sekunde sve dok se vlast ne konstituiše

Većinska Srbija nošena studentima sada mora naći snage da oprosti običnim ljudima i umiri one koji su godinama glasali za Vučića. A za više ešalone – sud i Zabela

U trenutku kada ovaj tekst nastaje Pionirski park puni se policijom i maskiranim muškarcima obučenim u crno i s misterioznim velikim torbama u kojima, prepostavljamo, ne nose napolitanke i južno voće. Ali čemu sve to?

Nema, doslovno, nikakve razlike između onoga ko usred noći tvrdi da je dan, ili onoga ko tvrdi za sebe da je žirafa, od tvrdnji koje čitamo na bilbordima: da Vučić radi na ujedinjenju Srbalja i da Srbiji, iz dana u dan, ide sve bolje.
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve