Visoko školstvo je u blokadi skoro šest mjeseci. Režim ne zanimaju uzroci. Duboku krizu u koju je država zapala, Vučić i ekipa svakog dana čine dubljom. Ovi veselnici se hvališu da će izgladniti profesore. Također i da će onemogućiti studente koji učestvuju u blokadama da nastave studiranje.
Eto vam vaša autonomija, slobodni ste da crknete u njoj, poručuje Vučić univerzitetima. Mada je bio odličan student – imao je zadovoljstvo da mu u pedesetoj godini Martinović čita ocjene u Skupštini – pao je na ključnim ispitima. A to su solidarnost, kritičko i slobodno mišljenje, empatija, tolerancija…
Razredni starješina
Zato se šef države i ponaša poput nastavnika kojeg je zamrzila svaka generacija đaka: on sve zna najbolje, ponižava, prijeti, ismijava nemoćne, zastrašuje i, posebno, lupeta bez kraja i konca. U njegovoj učionici nema radosti ili kritičnog promišljanja…. Ima da svi pognu glave nad klupama, bubaju i slušaju. Ako čitalac nije imao ovakvog nastavnika pa ne zna kako izgleda njegova nastava, može ga gledati svaki dan. Uostalom, ne zovu ministri bez razloga Vučića razrednim starješinom.
U tom pravcu, nije ni čudo što je režim rektora Vladana Đokića i trideset i jednog dekana fakulteta Univerziteta u Beogradu proglasio za organiziranu kriminalnu grupu. Kako i ne bi? Pored građanskog prava, statike ili anatomije i još mnogo čega drugog, podučavaju studente slobodi, pravdi, intelektualnom i svakom drugom poštenju. Ako podbace na tom polju, džabe im doktorati, priznanja i sve ostalo.
A da ovo i te kako znaju i svaki dan žive, pokazali su rektor i svaki od trideseti i jednog dekana Univerziteta u Beogradu. Ništa slično nikad nije zabilježeno u novijoj istoriji Srbije. Svaka vlast bi se nad ovim makar zamislila, ali ne i aktualna. Prosto, njene vrijednosti nemaju veze sa univerzitetskim.
Dva profesora
Redovni profesor na Medicinskom fakultetu je i premijer Đuro Macut. Ne mora se on slagati sa svojim kolegama koji su odavano podržali studente i nedavno, po drugi put, izglasali štrajk.
Ali kako je pristao da mu za ministra prosvjete nametnu Dejana Vuka Stankovića, Vučićevog medijskog evet efendiju koji bi valjda i tenkove poslao na blokade samo da se domogne Nemanjine 11? Isto tako i da sjedi u kabinetu sa Darkom Glišićem? Zar ovaj naprednjački operativac nije Đokića proglasio za „zločinačku glavu hobotnice?
Zbog svega ovog, teško je Macuta doživjeti drugačije do kao đačića koji svoje kolege tužaka razrednom. Ovaj će već poslati Stankovića, Glišića i druge siledžije da se obračunaju sa čitavim razredom.
Veliki petak
Vučić kaže da narod – iako ga nikad ništa ne pita – neće da plaća profesore koji listom podržavaju pobunjene studente. Kao i obično, maši najvažnije. Osim stručnih znanja, univerzitetski profesori prenose djevojkama i mladićima kako da budu samosvojni, socijalizirani i odgovorni ljudi. Vučićevo ponašanje je odličan primjer da se, za razliku od pobrojanog, propuštena nastava uvijek može nadoknaditi.
Zato – da bi narodu bilo jasno – valja usporediti dvije slike. Na prvoj je premijer Đuro Macut okružen ministrima među kojima su i ponosni vlasnici kupljenih diploma, nosioci više afera i, najčešće, poslušnici bez svojstava. Druga slika pokazuje rektora Vladana Đokića kako izlazi sa saslušanja u policiji na Veliki petak dok mu više hiljada okupljenih građana pruža punu podršku.
Zaista, može li itko još imati dilemu kome narod vjeruje i želi da povjeri kćerke i sinove. Ili prosto rečeno – budućnost Srbije.
