
Komentar
Performans i prenemaganje
Performansi ministra kulture Nikole Selakovića u vezi sa Tužilaštvom za organizovani kriminal ne odišu, doduše, naročitim glumačkim talentom, ali zato verno dočaravaju prirodu naprednjkačke vlasti
Svesni da ni ove godine neće na more, lisica i ždral otpočeli su rad na rečniku opštih mesta (odrednice objavljujemo redosledom kojim su ih saradnici donosili u Institut)
Ognjište – središnji deo kuće gde se na otvorenom plameno kuva, gde se greje voda za čerupanje peradi i za kupku čeljadi; pravu namenu nalazi u novinarstvu gde združeno sa pridevom „vekovno“ tvori jednu od najlepših kovanica u istoriji pisane reči.
Genocid – gubljenje mere u razumljivom tamanjenju neprijateljske žive sile. Kad se sa vojnih lica, rezervista i trećepozivaca pređe na tzv. nejač, kad se u tome prekorači stanovita brojka i kad se stvar raščuje – govori se o genocidu. Narodi skloni genocidu: Nemci, Hrvati.
„Vreme“ – Zahtevalo i takoreći bogoradilo da budemo bombardovani; niste dužni da navedete u kom broju, pod kojim naslovom niti na kojoj je stranici sramni apel bio štampan: niste to čitali, ali znate; agresor mu izašao u susret tek 1999. godine.
Haris – Musliman koji ipak lepo peva; sa šešira prešao na mahramu ne menjajući pol.
Mrkonjić – ranije grad u BiH, danas inženjer koji je pred kraj Miloševićeve vladavine dnevno gradio tri mosta, jedan autoput i dvadeset osam stanova za pripadnike vojske i policije.
Most – spaja dve obale; usled svoje metaforičnosti zgodan za svečano otvaranje; poznati mostovi: Mirabo na Seni, „Boško Perošević“ u Novom Sadu, obnovljeni most u Mostaru. U društvu recite da vam nikad nije bilo žao kao kad je most u Mostaru bio srušen, ne libite se da ispričate potanko gde vas je vest o vandalskom đuletu zatekla, taj most i onaj u Višegradu (koji nam je doneo Nobelovu nagradu!) najlepši su spomenici neimarstva, turskog doduše, ali mi smo bili raja – bila nam je čast da donosimo kamenje i da režemo građu; žao vam je dakako i ljudi koji su stradali u Hercegovini i drugde, ali, ljudi ima puno, a Most na Neretvi jedan je.
Koštunica – Vojislav, born uninformed; državnik i pravnik; slavan najvećma zbog nekorumpiranosti, ali i zbog kreda nedelanja od kojeg nije odstupio ni kad se zapremijerio.
Malinari – potlačeni stalež koji se klasno osvestio na početku trećeg milenijuma; strah i trepet za vladu, ali i za vlasnike motornih vozila.
Kupinari – mala braća malinara; ako cena njihovog isto jagodičastog voća ne skoči 87,3 odsto, zapaliće kupinjake i u praksi pokazati kako izgleda biblijska kupina koja gori a ne sagoreva.
Pavković, Nebojša – slikar i general, takoreći srpski Generalić; Miloševićev i Koštuničin načelnik Generalštaba; podbunjuje narod da iziđe na referendum i da Haškom tribunalu kolektivno poruči kako ćemo radije svi pocrkati nego što ćemo narodnog heroja izručiti njihovoj „pravdi“.
Tesla – naučnik svetskog glasa, Srbin, kao i Arsen Dedić; eksperimentisao daleko od matice; imao peh da se rodi u danas samostalnoj Hrvatskoj. Plasirajte to kao udicu za razgovor na slavi, ispraćaju u Vojsku SCG i sl. – zar vam se ne čini da je T. sad nekako manje naš, kad su otcepili Plitvička jezera kao da su nam otcepili i parče T., zar ne?
Košarka – u dobra vremena srpska i američka prćija, danas na udaru drugih, bolesno ambicioznih nacija – zar košarka ne podseća na imperiju koju odasvud ugrožavaju nomadska plemena!
Mladić, Ratko – general u penziji i u bekstvu; osumnjičen za nemio događaj u takozvanoj Srebrenici. Ne dozvolite nipošto da se povede razgovor o odgovornosti (njegovoj) za navodni zločin. Čim neko pomene slučaj M. poklopite ga time što se u Hagu sudi samo Srbima: samo su jednog Hrvata osudili (da bismo mi svoje isporučili), pa su i tome jednom kaznu sa 45 godina smanjili na ništa i za petnaest minuta ga poslali u Hrvatsku gde mu kliče i staro i mlado.
Izdaja – političko ili vojno verolomstvo; u pomanjkanju tajni koje bi čovek mogao da (pr)oda dušmanima, i. se svela na isporučivanje generalske žive sile, žive vage Hagu. Ako vas anketari budu zapitkivali o generalima – a vlast će iz budžeta platiti mnogu anketu samo da bi crno na belo dobila ono što i sama misli! – slobodno izgovorite najdosadniju rečenicu na svetu: neka im se sudi, ali ovde kod nas!
Sud – mesto na kojem se iz najiskrenijih pobuda laže više nego igde drugde; s. može biti domaći i međunarodni. Domaći mogu biti specijalizovani i sudovi opšte prakse, donedavno bio i vojni s. koji je za dlaku zakasnio da se okuša na slučaju generala uhvaćenog u špijunluku. Najpoznatije sudije: Arežina, onda Kljajević koji je čas na dužnosti čas nije; sudije ponekad drže u kući automatsko oružje usled čega ih druge sudije šalju u pritvor, ali ih uz odgovarajuću vakelu vrate na slobobu, a bogme i na dužnost.
Svedok – osoba koja priznaje ili čak tvrdi da je videla nešto što bolje da nije videla. S. može biti očevidac i onaj koji je putem nekog drugog čula prisustvovao kršenju zakona; s. može biti zaštićen ili nezaštićen (vidi pod Kujo Kriještorac), zaštićeni s. će o trošku države biti do neprepoznatljivosti prolepšan i preseljen u neku od mnogih dalekih srpskih gubernija.
Starost – u Srbiji počinje na vaš šezdeseti rođendan: ako do te proslave niste pobedili rak, ili ako se razbolite tek posle šezdesete, ima sami da si kupujete citostatike: ogorčenost naspram države i tragično pomanjkanje prokletog novca osnažiće vašu volju, samim tim i taj vaš upropašćeni imunitet.
Kapitalizam – raj na zemlji, sistem kome bez ikakvih konsultacija sa stanovništvom teži kompletna što bi Maršićanin rekao kamarila. Oni koji su raznoraznim monopolima isplivali na vrh, šta god taj vrh u faveli zvanoj Srbija značio, propovedaju borbu za opstanak, suroviju nego što je vani bila u vreme prvobitne akumulacija kapitala. Naše je, međutim, da grmimo protiv komunizma kao zla koje smo izbliza lično upoznali! Ako vas neki titovac bocne da ste u komunizmu besplatno završili fakultet, recite mu da bi u k. vaši roditelji možda i propali plaćajući vašu školarinu, ali da biste im vi kao student generacije sve to posle vratili; možda bi vas bili dali i na zanat, ali biste kao VKV majstor u nekome koncernu zarađivali dovoljno da dignete kredit za kuću, a ovde nema ker za šta da vas ujede!

Performansi ministra kulture Nikole Selakovića u vezi sa Tužilaštvom za organizovani kriminal ne odišu, doduše, naročitim glumačkim talentom, ali zato verno dočaravaju prirodu naprednjkačke vlasti

Izjavivši da je Vučić pravi cilj Tužilaštva za organizovani kriminal, Selaković je kanda aludirao na američki antimafijaški zakon RICO – ne goni se samo ko je direktno učestvovao u krivičnim delima, nego i onaj ko je bio na čelu organizacije koja ih je počinila. A poznato je ko vodi naprednjačku vlast

Naprednjačke Pirove pobede u Mionici, Negotinu i Sečnju pretvaraju u zgarište ustavno-pravni poredak Republike Srbije. Time je Vučić postao elementarna katastrofa koja pogađa sve građane. Jednostavno – zemlja je izručena bandama

Prethodni dani su bili mučni za navijače Partizana, naredni će isto biti. Oduzet im je san, još jednom sa velikim Željkom Obradovićem na krovu Evrope. Sada je jasno samo jedno – Ostoja Mijailović mora da ode i tako spreči još veću štetu

Vučić se upravo dohvatio marksističke teze o odumiranju države. U njegovoj verziji Republika Srbije neće odapeti prirodnom smrću. Naprotiv – on će je lično zatući zarđalom lopatom
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve