
Komentar
Studije srpstva i drugi košmari
Nema ničega u ideji Fakulteta srpskih studija što državni univerziteti već ne pokrivaju. „Identitetske discipline“ nisu drugo do košmari proizašli iz falangističkih glava

Tokom blokada u petak samo ludom srećom niko nije poginuo. Ali, fitilji su sve kraći. Tako to biva onde gde vlast ima samo jedan princip – da ostane na vlasti
Vozač je u Beogradu kolima izgazio ljude koji su namerili da petnaest minuta blokiraju ulicu u znak počasti žrtvama pada nadstrešnice i u znak protesta. Drugde je bilo koškanja, tuče, psovki.
Fitilji u Srbiji nikad nisu bili previše dugi, a sada se još krate. Za eksploziju više i nisu potrebni naprednjački provokatori.
Hoće li neko izgubiti glavu?
Jedan kolega ima tezu da političke napetosti u Srbiji nikad ne postaju društvene – ljudi, možda, imaju stav, ali se zbog njega ne hvataju za grkljan sa kolegama, komšijama i rodbinom, osim u ritualnim svađama na slavama.
Ali, sada je ta teza na ispitu. Svakovrsni sitni i krupniji protesti zbog pogibije pod nadstrešnicom za vlast su opasni jer su nepredvidivi. Nisu toliko masovni, ali su brojni.
Što su opasni po vlastini po jada – vlast je tu da jednom ode. Ali, stvar je postala opasna po život građana.
Jedni su rešeni da pokažu gnev zbog nepravde. Drugi gledaju režimske medijske trovačnice i misle da to protestuju izdajnici, lešinari, narkomani i dokoličari.
A oni negde žure pa ih blokade nerviraju. Sede u kolima i trube. Kažu, ma dokle više neki protesti. Kažu, moram na posao. Bizarno, posebno u Beogradu, u kojem je saobraćaj ionako u kolapsu i bez blokada.
Ovog petka je tek ludom srećom prošlo bez mrtvih. Kako će biti nekog drugog dana?
Da li će neki građanin poneti pištolj u pretincu za rukavice? Ili mačetu u gepeku? Ko može da garantuje da u tom buretu baruta nekome neće ispasti opušak i da neće sve otići dođavola?
Zna se ko je odgovoran
U zemljama gde vlast daje makar pet para za demokratiju napetosti se kanališu kroz parlamentarni život i medijsku debatu, otvorenu, bez cenzure i političkog diktata.
Srbija pod vlašću Srpske napredne stranke nije takva zemlja. Vučić je odavno odlučio da sa vlasti po mogućstvu nikada ne ode. Od njega se ustupci dobijaju iznimno retko, pa i tada samo uz ogromne pritiske „ulice“ na koju osipa drvlje i kamenje.
Tako je i sada – režim kaže da opozicija zove na krv i građanski rat i misli da je stvar time svršena. Da su studenti u blokadama fakulteta plaćenici.
Ali, tako se ništa ne rešava. Tako se bure samo puni barutom. A čija je sva vlast, sve institucije, sva sila – njegova i odgovornost kad eksplodira.

Nema ničega u ideji Fakulteta srpskih studija što državni univerziteti već ne pokrivaju. „Identitetske discipline“ nisu drugo do košmari proizašli iz falangističkih glava

Ko je od nas ikada pogledao svih 250 imena poslaničkih kandidata na listi za koju želi da glasa? Iako to nigde nije rečeno, jasno je da će studentska lista biti švedski sto. Ako je ikom bitno, moj glas imaju, sve i da mi se 249 imena ne dopadne

Aleksandar Vučić sprovodi neobjavljeni državni udar. Džaba kreči. Nema on odbranu od zahteva za pravdom. Jer kako da pogleda u oči majci koja štrajkuje glađu, umiri narod na ulicama i utiša đačiće koji na ekskurziji viču – „Pumpaj!“

Aleksandar Vučić misli da u utorak putuje za Brisel u svojstvu predsednika Republike Srbije, ali zapravo odlazi kao predsednik Ćacilenda. Na to je sam sebe sveo, samo što toga još uvek nije svestan

U Novom Sadu je održana ogromna komemoracija za žrtve nadstrešnice, dirljiva i neophodna. Fiksacija na tačan broj ljudi tu je potpuno promašena jer ovo više nije ta igra
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve