
Komentar
Simptomi propadanja režima
Četiri simptoma ukazuju na propadanje režima Aleksandra Vučića. Da se još jednom poslužimo rečima mudrog Etjena de la Bosija: ljudi više ne žele tiranina.
Već neko vreme koristim Windows 8. Tako da prilično razumem analitičare koji se pitaju da li je Majkrosoft napravio grešku poput Koka-Kole, koja je pre trideset godina lansirala „novu formulu“ i onda se brže-bolje vratila starom ukusu, jer su nezadovoljni korisnici navalili na pepsi.
Problem Majkrosofta je kudikamo složeniji. IT industrija ne živi od tradicije već od promena, bolje rečeno opstaju oni koji se najbrže prilagode. A trend kaže da ćemo od sada koristiti uglavnom ekrane na pipanje (touch), te da svaki operativni sistem mora da bude tome prilagođen.
Najpre da kažem onima koji me zbog izbora operativnog sistema sažaljevaju da nisam tako nezadovoljan. Odavno nisam radio na kompjuteru koji se tako brzo podiže, potrebno je svega nekoliko sekundi da bude operativan. Programi na „osmici“ takođe rade brže, nisam imao nikakva ulupavanja niti mnogo problema oko instalacije bilo čega. Naravno, govorim o punom operativnom sistemu, ne o RT (verziji za tablet) koji nisam isprobavao.
Muka nastaje kada pokušam nešto da pronađem. „Osmica“ je, otprilike, kao da ste dali tinejdžerki da vam sredi radni sto tako što će složiti stvari onako kako ona misli da je logično. Sve je tu, samo ništa nije tamo gde je bilo niti tamo gde bi trebalo da bude. A bojim se da će mi biti potrebno vreme da razumem šta je dizajner hteo da postigne.
Majkrosoft se, dakle, našao pred velikim problemom. Sve više ljudi okreće se „klaudu“ (svi podaci i programi su na mreži, a ne kod vas) i umesto računara koriste tablet ili neki sličan terminal za pristup, čak i telefon. A svaki Windows do sada pravljen je tako da može jednostavno da se koristi ako imate miš i tastaturu. Ali, probajte „sedmicu“ (Windows 7) da otvarate krećući se prstom po ekranu i shvatićete kakva je to muka. Nešto je moralo da se menja i to drastično.
Takva firma kao MS nije sebi mogla da dozvoli da kopira Eplov iOS kao što je uradio Gugl sa Androidom, te su pokušali da uvedu drugačiju logiku. Nije se baš primilo, jer su im korisnici konzervativni, dizajneri takođe. Rezultat je kao da je Pink Flojd u očaju snimio pank ploču i ponudio je svojoj publici koja takođe zna da se sada to sluša, ama oni opet ne vole.
Pre nekoliko dana a posle šest meseci štucanja najavljena je unapređena „osmica“. Vraća se izbačeno Start dugme koje postoji još od Windows 95 (e, to je bila uspešna revolucija), ali je kretanje kroz sistem i dalje komplikovano. Majkrosoft nas je dvadeset godina učio da vozimo levom stranom, a sada traži da smesta pređemo na desnu. Nije nemoguće, ali je potrebno vreme i to neće proći bez gunđanja.
Ono što je za Majkrosoft mnogo gore jeste to što se prvi put u trideset godina suočava sa ozbiljnom konkurencijom. Sve više je onih koji razmišljaju da klasičan kompjuter potpuno izbace iz života. A s njim i potrebu za Windowsom, koji je i dalje osnovni proizvod kompanije i na koji se nadovezuje sve ostalo.
Zbog toga se jesenas pričalo da je direktor Majkrosofta Stiv Balmer založio celu kompaniju na „osmicu“ i da od uspeha ovog operativnog sistema zavisi da li će MS postojati za, recimo, deset godina.
To što su ustuknuli i popustili korisnicima govori da su u projekat ušli nedovoljno promišljeno. I da bi dalje hodanje unazad bilo prava katastrofa, a nije isključeno da će morati da naprave još takvih koraka.
Šteta bi bilo, Windows 8 je stvarno brz. I taman su potpisali ugovor sa našom vladom.

Četiri simptoma ukazuju na propadanje režima Aleksandra Vučića. Da se još jednom poslužimo rečima mudrog Etjena de la Bosija: ljudi više ne žele tiranina.

Proglašavajući najveće ruglo svoje vladavine za najveću tekovinu slobodarske Srbije, Aleksandar Vučić je svirao kraj Ćacilendu

Ništa se ne dešava od onog što Vučić najavljuje, uključujući i obećanje da će dohakati N1 i Novoj S. Zato nemoć i frustraciju krije tvrdnjom da te dve televizije nije zabranio jer mu koristi njihov rad. Jadno, jeftino i prozirno

Poraz ćaci-tužioca Nenada Stefanovića na izborima za članove Visokog saveta tužilaštva ima i veliko simbolično značenje: jedna institucija se odbranila i pokazala da je moć vučićevska tanja nego što se mislilo, da je njena najveća snaga – kao što to biva i sa tajnim službama – u fami o velikoj snazi

Lako je zamisliti kako vilom Bokeljkom u gluvo doba noći odjekuje Vučićev glas: „O Trampe, zašto me ne podnosiš?“ Odgovor na Truth Social najverojatnije bi glasio – „Zato što si šibicar“
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve