

Komentar
Petnaest godina i još mesec dana požara
Petnaest godina ove vlasti vide se u tome što duže od mesec dana nadležni ne umeju da ugase požar u Deliblatskoj peščari. Tu ne pomažu nikakve teorije zavere




Predsednik Srbije Aleksandar Vučić odložio je beogradske izbore sa 28. aprila na 2. juni. Složna opozicija udružena sa ProGlasom je zabeležila malu pobedu. Sada neka se pripremi za najprljaviju kampanju u istorji prljavih srpskih izbornih kampanja
Hteo je Vučić da što pre sve završi sa Beogradom, već 28. aprila, pre prve godišnjice tragedije u Ribnikaru 3. maja, što je datum koji ima potencijal da ponovo pokrene talas uličnog nezadovoljstva.
Ali u kombinaciji pritiska spolja i pretnji iznutra, kao i, biće, pre svega pomnih istraživanja javnog mnjenja, rešio je da bitku za Beograd odloži za dva meseca u kojima će, nema sumnje, partijsko-državnu mašineriju za mlevenje živog opozicionog mesa staviti u kakav turbo pogon. Pitanje je samo da li će pritom osigurači da iskoče.
Ne treba se zavaraviti, i dalje važi ista naprednjačka dogma: Vučić i svi predsednikovi ljudi izbore u Beogradu svim mahinacijama uprkos ne mogu da dobiju, ali ne smeju da ih izgube jer bi to bio početak njihovog brzog političkog kraja. Posle nebrojenih proglašavanja veštačkih kriza i virtualnih opasnosti, ovoga su se puta zaista obreli u situciji koja je za njih biti ili ne biti.
A šta misli o o slobodnim i fer izborima Vučić je rekao kada je rekao kako je njemu „Ana rekla“ da odlaganjem beogradskih izbora „baca bisere pred svinje“. Jer njegovi saborci su kao bili protiv, a on ih je kao zamolio da ga poslušaju.
Neće vlast to vreme iskoristiti da stvori uslove za fer i slobodne izbore, ma koliko Vučić obećavao da će ispuniti preporuke ODIHR-a, ni u Beogradu, ni u 82 jedinice lokalne samouprava u kojima će se birati u redovnom ciklusu. Naprotiv, tražiće način da pobedi po svaku cenu.
Inače logorejični predsednik Srbije je u svom obraćanju u TV prenosu uživo u nedelju uveče bio veoma kratak. Rekao je šta je imao, držao se do sada oprobane formule – prosečna plata u Srbije biće 1400 evra, a spoljni, pre svega regionalni neprijatelji hoće da „uruše Srbiji najgorim lažima“ jer su oni „politički patuljci“, a on je jedini pravi suveren, ničija marioneta, pa zato svi srpski redovi moraju oko njega da se zbiju. Još dva nameštena pitanja i to je bilo to.
Pre nego što se Vučić po drugi put u nedelju obraćao narodu, predsednik Novog DSS-a Miloš Jovanović je u dnevniku na Novoj S u gostima Jeleni Obućini izrekao suštinu: nije bitan datum kada će se beogradski izbori održati, već da li će se poboljšati uslovi pod kojima će se održavati. A koalicija NADA je sa koalicijom „Srbija protiv nasilja“ na inicijativu inicijative ProGlas potpisala dokument koji sadrži minimum uslova koji moraju da se ispune da bi opozicija učestvovala na izborima.
A ako se ne ispune, a Jovanović sumnja da hoće? E pa onda ih neće bojkotovati, već će pronaći način da „spreče“ da se održe. Miloš Jovanović to ne priželjkuje, ali se pribojava da ljudi koji su dvanaest godina na vlasti u Srbiji prosto nemaju kapaciteta za dijalog i demokratiju te da se stvari neće rešiti na demokratski način.


Petnaest godina ove vlasti vide se u tome što duže od mesec dana nadležni ne umeju da ugase požar u Deliblatskoj peščari. Tu ne pomažu nikakve teorije zavere


Zašto su pojedinci Vučiću u brk skresali svoje ogorčenje zbog izneverenih obećanja, laži i obmana njegovog režima? I to još u unutrašnjosti gde vlada gola represija


Vučićev Igrokaz na Grzi, kada je zloupotrebio nesreću jedne građanke i njene porodice, bio je, naravno, jeftin medijski trik, ali to ne umenjuje njegovu skandaloznost. Naprotiv. Bila je to demonstracija moći čoveka lišenog emocija i civilizacijskih ograda koji pred kamerama gazi zakon


Ako se studentski pokret bude više bavio „bezbednosnim procenama“ nego pravom predizbornom kampanjom, izgubiće ono što ga je krasilo na početku i što je uzdrmalo naprednjačku Srbiju – osećanje nade koja postoji i koja je stvarna


Naš veliki glumac Svetozar Cvetković je u intervjuu za „Vreme“ rekao ono što se u našoj čaršiji ne kaže – da je bolje da ima Bitefa, Festa i drugih festivala nego da ih nema. To se mnogima neće svideti jer se vode logikom „što gore to bolje“
Evropa i Srbija: Slučaj “Crvene zvezde”
Kako je fudbalski klub postao poslovno-politički projekt Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve