
Komentar
Autoimuna bolest Srbije
Umesto da se okome na obolele ćelije, odbrambene ćelije srpskog organizma su se okrenule protiv zdravih ćelija. Lek je počeo da kola krvotokom, ali je proces ozdravljenja dug i neizvestan
Beogradski časopis „PC“ objavio je u svom januarskom broju tradicionalnu listu pedeset najboljih srpskih internet lokacija (neki bi rekli veb sajtova). Oko njihovog izbora na srpskom internetu razvila se mala diskusija. Oni koji su pomenuti na listi likuju, ostali dovode u pitanje način biranja i relevantnost ovog izbora. Bez obzira na to, ovo je za sada jedina lista u Srbiji koja vrednuje veb sajtove i kao takva, uz sve svoje vrline i mane, mora se smatrati relevantnom dok se ne pojavi neka bolja. Uz to, iako je ovo već deseta godina kako „PC“ ovu listu pravi, ne može se reći da su se toga prvi setili. Mada i drugi su imali vremena za svoju, pa opet ništa.
Celu listu možete naći na www.pcpress.co.yu, čisto da proverite koliko poznajete srpski internet. Moj utisak o domaćim sajtovima, gledajući izbor urednika časopisa, išao je u dva pravca. Optimističan (uslovno), ako poverujem onima koji kažu da je ovaj izbor privatan i da su ga u „PC“-ju radili na brzinu i površno, odnosno da ima i boljih sajtova od nabrojanih. Pesimističan, ako prihvatim da je reč o ljudima koji najmanje deset godina pomno prate šta se događa na srpskoj mreži.
Iako je naglašeno da na listi nema blog sajtova, jer će njima biti posvećen poseban odeljak (dogodine), ne možete a da ne primetite da od takozvanog Weba 2.0 na srpskom internetu nema ništa. Izabrani sajtovi su zamrznuti u vremenu od pre tri ili četiri godine, u vremenu kada nisu bili poligon za komunikaciju korisnika (što je trenutni hit). Još gore, na listi nema nijednog lokalizovanog svetskog sajta, na primer srpskog Gugla (google.co.yu, odnosno u perspektivi google.rs), jer i ne postoje. Takvi sajtovi uobičajeni su u drugim zemljama, čak i onim koje su po broju korisnika i internet potencijalu manje od Srbije. Izuzetak i, po meni, najveća greška urednika „PC“-ja jeste izostavljanje srpske Vikipedije sa liste (sr.wikipedia.org), koja je primer odlično lokalizovanog sajta. Za drugu grešku smatram to što sajtovi nadlanu.com i mtsmondo.com nisu odvojeni od sajta telekom.yu, sa kojim nemaju previše veze (sem što ih poseduje ista kuća).
Pravi utisak o ovoj listi dobija se, međutim, kada se ona ukrsti sa još nekim relevantnim izvorom informacija o srpskom internetu, a trenutno nema boljeg od Alekse (www.alexa.com). Na ovom sajtu potražio sam podatke o sto najposećenijih sajtova u Srbiji i Crnoj Gori (još uvek nas tako vode) i, gle čuda. Najpopularniji domaći sajt, portal B92, na četvrtom je mestu po posećenosti korisnika iz SCG, iza Gugla, Jahua i MSN-a. Među prvih deset, od domaćih sajtova je još samo www.krstarica.com(na petom mestu). Lokalni sajtovi u nešto većem broju pojavljuju se tek posle desetog mesta, ako ne računamo Vikipediju (12), najbolje plasiran je sajt Interneta Crne Gore (adresa cg.yu na 13. mestu), a slede Burek, Mobilni svet i Elit sekjuriti.
Među prvih pedeset najposećenijih sajtova nešto malo manje od polovine mogu se smatrati domaćim i uglavnom su u donjem delu te liste. To znači da je internet za korisnike u Srbiji još uvek „prozor u svet“, a mnogo manje sredstvo za razmenu ili komunikaciju u lokalu. Ako ga tako i koristimo, to činimo na velikim svetskim sajtovima poput Jutjuba ili Majspejsa, sličnih lokalnih sajtova još nema.
Umesto da se okome na obolele ćelije, odbrambene ćelije srpskog organizma su se okrenule protiv zdravih ćelija. Lek je počeo da kola krvotokom, ali je proces ozdravljenja dug i neizvestan
Mitropolit žički Justin otvoreno je stao na stranu studenata i upozorio vlast da “moć nije data radi nasilja, nego radi služenja“. Šta je to trebalo arhijereju poznatom po tome da se kloni sukoba
Kao što je Šešelj početkom devedesetih potezao pištolj na tadašnje studente, tako Vučić na njihove pobunjene kćerke i sinove danas poteže svoje batinaše. Ista je to politika, samo prilagođena vremenu
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić abolira siledžije i ludake koji prebijaju i gaze studente, dok iste te studente hapsi. Narodu u pobuni više ni goli život nije zagarantovan – ali ceh će na kraju platiti ovaj režim
Protesti u Srbiji ne nameću više pitanja „da li“ i „ako”, oni su postali sistemski događaji. Trpeljivost u društvu preokrenula se u nezajažljivu potrebu za normalnošću, za pravnom državom
Istraživanje NSPM: Većina Srbije protiv Vučićevog režima (1)
Najgore je iza nas Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve