
Komentar
Sankcije NIS-u u mehuru gospodara neznanja
Udarac u trbuh građana koji sledi nakon američkih sankcija NIS-u posledica je nemogućnosti gospodara mehurova i neznanja Aleksandra Vučića da shvati šta politika zaista jeste
Pristao je da bude režimska maskota, da svakom prilikom istakne doprinos predsednika države, da mu bude pri ruci za slikanje, da mu se nađe na spiskovima podrške... I sve je bio sličniji naprednjačkim funkcionerima, da bi se nakon slabih rezultata u Nemačkoj u potpunosti pretvorio u bahatog i samoljubivog naprednjaka, koji ne podnosi kritiku, niti pomišlja na samokritiku
Iako je danas Izvršni odbor Fudbalskog saveza Srbije jednoglasno usvojio izveštaj selektora Dragana Stojkovića o nastupu reprezentacije Srbije na Evropskom prvenstvu i time mu overio mandat do daljnjeg, sve je ipak rešeno prošle nedelje u Predsedništvu Srbije i taj jedan glas je bio presudan da čuveni Piksi ostane na čelu stručnog štaba nacionalnog tima, a poruku sa Andrićevog venca su, kao i ranije, razumeli čelni ljudi Saveza, jer su i sami na tim pozicijama zahvaljujući tom jednom, najmoćnijem glasu.
Istina, pustio je Aleksandar Vučić svoje tabloida da nekoliko dana čereče selektora, jer je javnost, ili kako se govori – cela nacija, bila ogorčena zbog ispadanja već u grupnoj fazi, a posebno zbog igre Piksijevog izabranog tima, ako se igrom može nazvati ono što su demonstrirali tokom tri utakmice u Nemačkoj. Ali, ubrzo je orkestrirani i bezobzirni napad revolveraške štampe utihnuo, polako su drugi (pravi) problemi i „državni neprijatelji“ preuzeli primat na naslovnim stranama, a potom je i čovek koji se za sve pita spustio loptu i najavio susrete sa dvojicom Dragana – selektorom Stojkovićem i predsednikom FSS-a Džajićem, što je već ukazivalo da će ostati – sve po starom.
Polako se krenulo u aboliciju Stojkovića za očajan nastup reprezentacije u Nemačkoj, a u prilog mu je pre svega išlo što su i mnoge njegove kolege izabrale kalkulantski pristup, sa igrom u rikverc i primarnom odbranom svoga gola i od Evropskog prvenstva napravile jedno od najslabijih, bolje rečeno najnegledljivijih velikih takmičenja u poslednje tri decenije. I zaista su neke reprezentacije prošle dalje uz ziherašku igru, čekajući grešku protivnika i Fortunu da ih pogleda, ali su delovale složnije od srpske, a i njihovi selektori staloženije i trezvenije od Stojkovića. Osim što je igrala kalkulantski i za oko negledljivo, reprezentacije Srbije nije imala ni unutrašnju koheziju, što je izašlo na videlo već nakon poraza od Engleske, niti je selektor držao stvari pod kontrolom, a još manje znao šta hoće.
A tako je još od Mundijala u Kataru. Pre toga Stojković je podigao reprezentaciju iz prosečnosti, uz igru na gol više izborio plasman na Svetsko prvenstvo i u elitnu grupu Lige nacija, te zaslužio poštovanje fudbalske javnosti. Na krilima uspeha praktično je preuzeo vođstvo FSS-a, kog je u raspadnutom stanju ostavio Vučićev kadar Slaviša Kokeza, što se nije dopalo mnogim fudbalskim moćnicima, bliskim onom najmoćnijem u zemlji. I na Skupštini FSS-a, održanom pred put za Katar, Stojković je, tako da kažemo, doživeo prvi poraz, i nakon toga je sa ekipom brzo „potonuo“ u pesku Arabijskog poluostrva.
Od tada tim i igra reprezentacije nisu u njegovom fokusu, već mu je očigledno primarno bilo da i on uđe u prvi red Vučićevih fudbalskih saradnika. Pristao je da bude režimska maskota, da svakom prilikom istakne doprinos predsednika države, da mu bude pri ruci za slikanje, da mu se nađe na spiskovima podrške… I sve je bio sličniji naprednjačkim funkcionerima, da bi se nakon slabih rezultata u Nemačkoj u potpunosti pretvorio u bahatog i samoljubivog naprednjaka, koji ne podnosi kritiku, niti pomišlja na samokritiku.
I biće da ga je samo to preporučilo da ostane i dalje na selektorskoj poziciji, odnosno, da je Vučić nakon Lončara, Gašića, Malog i mnogih drugih vernih saradnika koji su brljali, a koje je zadržao na funkcijama, rešio da poruči javnosti: Ne dam Piksija!
Udarac u trbuh građana koji sledi nakon američkih sankcija NIS-u posledica je nemogućnosti gospodara mehurova i neznanja Aleksandra Vučića da shvati šta politika zaista jeste
Aleksandar Vučić se silno razočarao u prijatelja Erdogana – a to mu zgodno dođe da se predstavi kao veliki patriota
Novac koji država troši na Narodno pozorište da bi ga osigurala od eventualnog požara je pokušaj da se zaustavi jedan drugi požar, onaj koji je moguće sprečiti isključivo ostavkama SNS kadrova na čelu ove kuće
Učešće opozicionih poslanika u radu zakonodavne vlasti u suprotnosti je sa uličnom pobunom protiv bezakonja, daje legitimitet autokratiji Aleksandra Vučića i doprinosi prividu normalnosti. Korist je, sa druge strane, ograničena
Već se nedeljama zna da režim neće dozvoliti još jedno „pumpanje“ sa tribina. Zato se nedeljama zna i da na utakmicu između Srbije i Albanije neće moći da uđe niko ko nije detaljno proveren. Kriterijum jeste bezbednost - ali politička
Istraživanje “Vremena”: Medicinski otpad na jugu Srbije
Kako vlast zamenjuje državne ustanove privatnim firmama Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve