

Pregled nedelje
Oproštajni valcer u falš duru
Šta se može očekivati od Vučićevog podnošenja ostavke? Zbog čega će je građani usvojiti 25. oktobra i omogućiti mu da do mile volje pere škodu, peca i peva uz Radio Lolu
Slika koju objavljujemo uz ovaj tekst pripada arhivu "Vremena" i svako ko je prenese bez naše saglasnosti biće tužen slepoj pravdi
Poznajem ljude koji tri dana nisu prali ruke posle upoznavanja i rukovanja s Miroslavom Miškovićem. Očekivali su valjda da će zlatni prah ostati i na njihovim dlanovima.
Danas se prave da ne poznaju Miškovića. Svetislav Basara je pre neki dan napisao u dnevnom listu „Danas“:
„Kada bi, recimo, upravnik beogradske Proklete avlije počem pustio Miškovića da slobodno prošeta od Albanije do Kalemegdana, tvrd vam stojim da mu se niko ne bi javio, kamoli prišao. Kakvo crno javljanje! Lokalni dilberi ubrzano brišu tragove bilo kakve veze sa palim komercijalnim anđelom…“
Slušam i gledam te dojučerašnje prijatelje koji ritualno izgovaraju mantre poput one da pravosuđe treba da kaže završnu reč, kunu se da su s Miškovićem bili na distanci, a neki, poput nekih ministara, tvrde da su ga čak upozoravali da „malo prikoči“, osim što je dotični ministar pobrkao predmet kočenja.
Sasvim je civilizovano zagovarati da odluku o celom slučaju donese nezavisno pravosuđe. Pretpostavljam da dojučerašnji prijatelji ne bi hteli da svojim izjavama ometaju proces. To je sasvim u redu.
Ali, nije u redu da ćute o tome kako drugi ometaju taj isti proces u barem dve stvari: Miškovićevom pravu na pretpostavku nevinosti, ali, hajde, da to zaboravimo, i na drugu stvar koja je najbolje sažeta u poruci Aleksandra Vučića.
On je, naime, taj vodeći borac protiv korupcije i pobornik pravne države, na mreži Fejsbuk objavio da „Mišković neće pobediti“. Posle te poruke Miškoviću je određen pritvor od 30 dana. Prema prvom oglašavanju tužioca Miljka Radosavljevića nije jasno za šta se Mišković stvarno tereti, a i sam tužilac priznaje da tek predstoji sakupljanje dokaza mada će to, kaže, biti teško.
Dakle, oni, Miškovićevi prijatelji, mogli bi barem da kažu da je Vučić taj koji svojim izjavama pritiska pravosuđe; ali, jok, oni misle da je pravda slepa, narod ćorav, a da je Vučić zauvek uhvatio Boga za bradu, pa ne pušta… I sve mu se više dodvoravaju.
Slika koju objavljujemo uz ovaj tekst pripada arhivu „Vremena“ i svako ko je prenese bez naše saglasnosti biće tužen slepoj pravdi.


Šta se može očekivati od Vučićevog podnošenja ostavke? Zbog čega će je građani usvojiti 25. oktobra i omogućiti mu da do mile volje pere škodu, peca i peva uz Radio Lolu


Pokušaj debate Ane Brnabić i prof. Mirjane Nikolić na TV N1 pokazao je još jednom ono, što se slutilo: funkcioneri SNS-a ne žele, ili nisu sposobni da vode civilizovan dijalog


Kako su studenti od „izdajnika“ i „terorista“ već na početku zvanične naprednjačke predizborne kampanje postali „silovatelji“? Hoće li do 25. oktobra biti preimenovani u pedofile i ubice, recimo?


Zbog čega bi za Milenka Jovanova ispalo bolje da je u Kragujevcu klečao i tihovao kao onomad direktor Jovine gimnazije u Novom Sadu nego što je govorio o dijalogu i programima? I zašto mu ne veruje ni poslednji crnokapuljaš


Hašim Tači je bio zločinac i kad je kao predsednik sedeo sa Vučićem i baronesom Ešton. Sada je samo osuđen. O licemerju u „regiji“ i plemenskom moralu koji prevazilazi krvna zrnca
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve