Mi i Sin čovečji

„Jer koji ima daće mu se, a koji nema uzeće mu se i ono što ima“, kaže Isus Hrist (Jevanđelje po Marku 4:25)

Koliko je ova izreka aktuelna u Srbiji osjetili su indijski radnici u Linglongu. Nisu oni potegli do Zrenjanina iz bijesa i od dobra. Međutim, bogata,  moćna i novcem poreznih obveznika Srbije subvencionirana kineska kompanija držala ih je gladne, bez pasoša i zarada u životnim uvjetima nedostojnim čovjeka. Na kraju, radnici iz Indije morali su otkupiti svoju slobodu – vraćanje putne isprave i povratak kućama platili su odricanjem jedne od tri plaće koje im je Linglong dugovao.  Koliko ovoj komaniji zaista znači tih 7700 evra  zakinutim radnicima na najtežim fizičkim poslovima, a koliko tim nesretnim Indijicima? Pa, „koji ima daće mu se…“

Duže od decenije Beograd je pozornica za investitorski teror i korupciju. Tko ne vjeruje, neka prošeta gradom sa posebnim zadržavanjem na Trgu Republike i ostalim poprištima slavnih javnih radova čiji je raspad započeo čim su majstori pokupili lopate i mistrije. U decembru prošle godine učinilo se da je moguća promijena. A onda su u januara izvjesni Aleksandar Jerković i ortak iz Ravne Zemlje dr Nestorović stali u izlog političke trgovine sa etiketom – cijena po dogovoru. Ako ih Šapić bude smio kupiti, koliko god da plati biće badam-badava u odnosu na novi beogradski ciklus ugradnje, otimačine i enormnog bogaćenja vladajuće kaste poznat pod imenom Expo 2027. „Jer koji ima daće mu se…“

U Srbiji je 2023. rođeno najmanje beba u posljednjih 50 godina. Mogu li to promjeniti najavljena državna davanja od po pet i više hiljada evra po djetetu? Teško, osim ako buduće porodilje taj novac ne iskoriste da izbjegnu akušersko nasilje o kojem svjedoče brojne žene. Ali i ako se natalitet poveća, sva je prilika da toj djeci neće imati tko predavati u školama. Ponižavanje učitelja i nastavnika ne usporava, pa nije ni čudo da ovo malo mladih u zemlji panično bježi od ovog zanimanja koje, očito, vlast ne zanima. Njima je prioritet specijalistička manifestacija na Surčinu pod sloganom „Igra(j) za čovječanstvo – sport i muzika za sve“. Drugim riječima, eto sreće i radosti za Željka Mitrovića i njegova ružičasta dostignuća, polumafijaške fudbalske klubove, kulturu splavova, starleta i njihovih menadžera… Čitalac zna –„koji ima daće mu se…“

Američki filozof Vil Djuran nije jedini koji je rečenicu sa početka teksta smatrao za najjezgrovitiju istoriju svijeta, a Sina čovječeg najvećim revolucionarom svih vremena. Zbog toga bi uz Sveto pismo valjalo otvoriti i Komunistički manifest one dvojice bradonja. Ako ni zbog čega drugog, barem da nas stalno i iznova ne prve blesavima.