

Komentar
Narod ne želi da bude pokraden i prebijen
Predizborna hapšenja zbog tobožnjeg „rušenja države“ svedoče o panici režima. Loša vest za njih je – ne mogu da uhapse ceo narod koji je rešio da se odbrani od naprednjačkih batina i izborne krađe
Ko se ikada pitao da li bi bilo rata kada se SFRJ raspadala samo da je internet ranije omasovljen, obeshrabriće se čitajući komentare na hrvatskim internet portalima. Iz nekog razloga tamošnji moderatori imaju poroznu mrežu za svaku vrstu nacionalističkog prepucavanja, tako da se svaka pa i najbenignija rasprava brzo skrene u te vode. Posebno je zabavno što postoje rezidenti tj. već „afirmisani“ komentatori.
Hrvatski pisac Renato Baretić (Osmi povjerenik) primetio je da se neki komentatori okupljaju ispod manje čitanih tekstova, recimo nekih njegovih intervjua, i onda tamo nesmetano troluju o sasvim desetim temama, neometani od ostatka sveta. A ipak na javnom mestu.
No, hrvatska se internet javnost prilično uzbudila poslednjih nedelja, tačnije posle pogibije glumice Dolores Lambaša. Podivljali komentatori nisu imali milosti ni u tragediji, vređali su je, prozivali zbog nekih epizoda u njenom životu, na zgražavanje moderatora koji su verovali da se taj pogani jezik uvlači kada se desi nešto tako ozbiljno. To je podstaklo tamošnju javnost da se zapita da li je vreme da se anonimni internet komentari zabrane, uprkos tome što povećavaju čitanost tekstova na internetu, što će reći da povećavaju prihod od marketinga.
Sličnih primera ima u svetu, recimo Popular Science zabranio je komentare na svom sajtu smatrajući da ne doprinose već samo unižavaju trud naučnika. A o komentarima se pričalo i na prošlonedeljnoj medijskoj konferenciji u organizaciji ABC Srbija u okviru diskusije o etici u novim medijima. Kako sam i sam bio učesnik, podelio bih jedan svoj stav i jedan predlog, koji je naišao na klimoglav ostalih panelista, sve poštovanih novinara iz vremena pisaće mašine.
Stav je da su internet komentari posledica novinarskih tekstova. Otrov koji anonimci sipaju po sirotoj Dolores i mnogim drugim osobama posledica je onoga što su (uglavnom) tabloidi prethodno pisali, potpirujući taj gnev, mržnju ili zavist poluistinama i sumnjivim interpretacijama. Ali, za razliku od njih (zapravo nas, novinara), anonimci ne znaju kada se treba prestrojiti i upristojiti.
Moj predlog je da se umesto ukidanja komentara ta oblast uredi. Najpre, uveo bih pretplatu. Svako ko se pretplati može da komentariše do mile volje i šta god hoće. Naravno, mora da ostavi svoj pravi identitet (ime i adresa poznati redakciji, kao nekad) koji ne mora da obelodani. I dalje može da se predstavlja kao Crni Petar ili Love69, ali sada svestan da neko ipak zna o kome je reč. I da mu komentari više nisu besplatni, ali za uzvrat može da napiše šta god hoće i to će biti objavljeno. Bez cenzure, osim one auto.
Rekoh, ideja da se objavljuju samo plaćeni komentari (nešto kao pisma s markom) dopala se kolegama. Možda bi se mogla napraviti jedinstvena (nikako državna) organizacija za registrovanje komentatora i čuvanja njihove anonimnosti do neke granice, pod uslovom da ne žele da nastupaju pod svojim imenom. Mediji koji objavljuju komentare dobili bi direktno novac od komentatora, kao da su u pitanju mali oglasi, ali lične prirode.
A ako neko nije spreman da se minimalno učipi da bi se oglasio i ako se plaši onoga što govori pod svojim imenom, onda je za sve nas bolje da ostane tih.


Predizborna hapšenja zbog tobožnjeg „rušenja države“ svedoče o panici režima. Loša vest za njih je – ne mogu da uhapse ceo narod koji je rešio da se odbrani od naprednjačkih batina i izborne krađe


Obruč koji oko Ćacilenda steže Studentska lista sve je uži. Jer sve je više razmađijanih ljudi koji lažnog proroka vide kao ono što jeste: uličnog opsenara koji zavađa Srbiju


Cilj novosadskog mitinga bio je jasan: zastrašivanje, demonstracija masovnosti i dominacije, kao i pokazivanje snažnih kapaciteta za prinudu i nasilje


"Ljudi ne žele slobodu i to iz, čini se, jednog jedinog razloga: ako bi je poželeli imali bi je". Ovako je pisao Etjen de la Boesi pre 500 godina. A građani Srbije su se trgli i zakazali sastanak sa slobodom, spremni da odbace „dobrovoljno ropstvo“


Zašto se sve što Aleksandar Vučić dotakne pretvara u u sprdnju ili skandal, a najčešće u oboje? I zbog čega je jasno da je izgubio, ali mu to još niko nije rekao
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve