
Komentar
Autoimuna bolest Srbije
Umesto da se okome na obolele ćelije, odbrambene ćelije srpskog organizma su se okrenule protiv zdravih ćelija. Lek je počeo da kola krvotokom, ali je proces ozdravljenja dug i neizvestan
Klip je u svojoj suštini lični pogled, koji je lako staviti u različite kontekste i time manipulisati javnošću, jer ima privid ličnog, intimnog iskustva
Kada je 2012. godine debitantkinja Maja Miloš napisala scenario i režirala svoj film Klip, podigla se velika prašina. U ovom antologijskom ostvarenju, nagrađenom na međunarodnim festivalima, prikazan je život tinejdžera u formi serije klipova snimanih mobilnim telefonom. Klip je tako prerastao svoje izvorno značenje, a to je video-spot, kratka forma, koja može biti muzička ili komercijalna poruka. Sa pojavom mobilnih telefona, a nakon toga i društvenih mreža, klip je postao forma komunikacije, dokumentovanje fragmenata stvarnosti. Klip u tom značenju ima uvek element privatnog, često opscenog, nasilnog ili zabranjenog.
Sa pojavom rijaliti programa, koji su u suštini beskonačna traka sa kamere za prismotru, „klip“ u rijalitiju predstavlja hajlajt, segment intenzivne drame, koji se zatim deli putem Jutjuba ili društvenih mreža. Po pravilu, završićete u „klipu“ ako ste akteri svađe, tuče ili seksa.
Pokazalo se da smo protekle nedelje u nekoliko navrata, u okviru informativnog programa, videli „klip“ kao integralni segment emisija.
Već sam pominjao video-snimak iz Novog Sada, koji je bez cenzure emitovan na svim televizijama osim N1. Neverovatno je što, i posle više dana, redakcije još uvek koriste taj „klip“ kao pokrivalicu za priču o ovoj aferi. Govori se o propustima policije u Novom Sadu, radu Tužilaštva, nasilniku u bekstvu, ali se na ekranu i dalje vidi siledžija koji mlati žrtvu i lomi joj ruke.
Samo dan kasnije, na društvenim mrežama pojavio se snimak (koji takođe nisam želeo da gledam) gde tinejdžeri muče životinje, konkretno neke mačiće. Za psihologe, mučenje životinja u detinjstvu predstavlja ulaznicu za kasnije psihopatsko ponašanje prema ljudima. To je „vrtić“ za buduće nasilnike i ubice. Na sreću, ovaj klip nije emitovan ili sam ga ja na sreću mimoišao.
Onda je na velika vrata ušla Ljupka Stević, ovdašnja estradna umetnica u vanbračnoj vezi sa generalom policije. Savršena priča za tabloide, ali je Ljupka probila plafon u medijskom smislu kada je, u nastupu ljubomore, razlupala automobile svom bivšem. Da stvar bude bizarnija, pre toga ga je prisluškivala i saznala da i nju vara „sa nekim klinkama“. Sve bi ostalo na nivou tabloida da se ne radi o zvaničniku policije, pa je priča dospela u vesti, što bi se reklo, baš pukla bruka. Javnost se ponovo podelila, ovoga puta po pitanju opravdanosti ovakvog čina, ploda strasti i ljubomore. Da li smo ikada iskreno voleli, da li smo bili prevareni i da li smo iskreno patili? Da li ljubomora opravdava nasilnu reakciju i da li smo svi ponekad kao Ljupka?
Ovo, naravno, shvatite kao čisto retoričko pitanje jer zaista ne mogu da razumem ljubomorni ispad pijane i urađene pevačice nad bivšim ljubavnikom.
Ipak, od svega će ostati klip koji je Ljupka snimila, ili su je snimali, dok lupa po skupim automobilima, što bi sutra mogao biti originalan materijal za njen budući video-spot. Za neupućene, Ljupka u svojoj pesmi i spotu Ole, ole ima specijalnog gosta Snoop Dogg-a. Nakon saradnje, za mene je bila hit njena izjava da „voli našu narodnu muziku, a rep ne, jer ipak dolazi iz Braničevskog okruga“!
„Klipovi“ su naročito čest materijal za priče o saobraćaju. Videli smo trotinetistu koji vozi auto-putem kroz Beograd brzinom od 80 km/h, ali i šofera autobusa gradskog prevoza koji skreće u traku suprotnog smera. Saznali smo da je u pitanju deka od sedamdeset i kusur, a radi iz penzije zbog manjka vozača.
Danas je hit putnica GSP-a koja odbija da stavi masku, sa kompletnom argumentacijom antimaskera.
„Klip“ je došao glave još jednoj pevačici, Jadranki Barjaktarević, koja je rodom iz Crne Gore, pa je snimljena kako tokom mitinga peva Milovim pristalicama. Trenutno je zabranjena na gotovo svim televizijama u Srbiji, ali je pre toga bila ilustracija za antisrpsku histeriju. Na svim vestima smo je videli kako parafrazira hit Mitra Mirića „Ne može nam niko ništa, jači smo od Srbije.“
Tokom litija u Crnoj Gori, klipovi su bili isključivi izvor video-snimaka za televizije u Srbiji, jer nijedna televizija u Crnoj Gori nije izveštavala sa ovih protesta.
Korona je, takođe, donela sa sobom popularnost „klipa“ kao materijala za televizije, naročito u periodima sprovođenja restriktivnih mera izolacije. Setite se samo primera kršenja zabrane kretanja, koncerata za komšije, lupanja u šerpe ili bakljada sa krovnih terasa. Video-klip Dragana Đilasa, u kojem se obraća nasilnicima koji su ga vređali i uznemiravali mu porodicu, takođe je postao materijal za vesti, baš kao i snimci nasilja tokom demonstracija ispred Skupštine Srbije.
Konačno, priča o tinejdžerima iz filma Klip za samo osam godina postala je deo naše medijske stvarnosti, deo informativnog programa ovdašnjih televizija, odnosno njihovog „najozbiljnijeg“ dela. Na nesreću, „klip“ je u svojoj suštini lični pogled, koji je lako staviti u različite kontekste i time manipulisati javnošću, jer ima privid ličnog, intimnog iskustva. Tako su naši mediji postali samo nezreliji, konfuzniji, nasilniji i seksualniji, baš kao tinejdžeri iz filma Maje Miloš.
Umesto da se okome na obolele ćelije, odbrambene ćelije srpskog organizma su se okrenule protiv zdravih ćelija. Lek je počeo da kola krvotokom, ali je proces ozdravljenja dug i neizvestan
Mitropolit žički Justin otvoreno je stao na stranu studenata i upozorio vlast da “moć nije data radi nasilja, nego radi služenja“. Šta je to trebalo arhijereju poznatom po tome da se kloni sukoba
Kao što je Šešelj početkom devedesetih potezao pištolj na tadašnje studente, tako Vučić na njihove pobunjene kćerke i sinove danas poteže svoje batinaše. Ista je to politika, samo prilagođena vremenu
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić abolira siledžije i ludake koji prebijaju i gaze studente, dok iste te studente hapsi. Narodu u pobuni više ni goli život nije zagarantovan – ali ceh će na kraju platiti ovaj režim
Protesti u Srbiji ne nameću više pitanja „da li“ i „ako”, oni su postali sistemski događaji. Trpeljivost u društvu preokrenula se u nezajažljivu potrebu za normalnošću, za pravnom državom
Ekskluzivno: Istraživanje Slobodana G. Markovića i Miloša Bešića o stavovima beogradskih studenata u plenumu
Šta sve nismo znali o njima Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve